Arhiv tekstova

Unatrag nekih sedam godina Ivo Brešan piše zavidnim tempom te svake godine objavi jedan roman. Tako se i potkraj prošle, sedme godine, pojavio sedmi roman. Onaj prije njega, »Katedrala«, o gradnji šibenske katedrale svetog Jakova, privukao je znatnu pozornost i čitatelja i kritike. Poput neke stručne knjige, što je neuobičajeno kod nas, »Katedrala« na kraju ima popis literature kojom se autor služio, a to su odreda stručni i znanstveni radovi koji uistinu govore o šibenskoj katedrali, spomeniku graditeljske baštine pod zaštitom UNESCO-a, ali i o stvarnom povijesnom kontekstu u kojem je tijekom stotinjak godina ta prelijepa i skladna građevina nastajala Za taj roman dobio i prestižnu književnu nagradu »Ksaver Šandor Gjalski«.      

A nakon »Katedrale«, ispod pera jednog od najznačajnijih hrvatskih pisaca izlazi »Ništa sveto«, roman koji »prenosi mitsku temu u našu svakidašnjicu te nudi zanimljiv presjek današnjeg društva i kritiku ideologija koje se u njemu nalaze.«

 

Bogat opus

 

Ivo Brešan rođen je 1936. u Vodicama. U Šibeniku je pohađao osnovnu školu i gimnaziju, a studirao slavistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao srednjoškolski profesor na šibenskoj gimnaziji, potom kao umjetnički voditelj Centra za kulturu Šibenik i Međunarodnog dječjeg festivala. Središte zanimanja Ive Brešana prije svega je odnos pojedinca i vlasti, spremnost čovjeka da napusti ideale zbog materijalnoga blagostanja. 

Najpoznatije su mu drame »Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja«, »Nečastivi na Filozofskome fakultetu«, »Arheološka iskapanja kod sela Dilj«, »Anera«, »Utvare«, »Nihilist iz Velike Mlake«. Kao romanopisac opredijelio se za pustolovni, odnosno pikarski roman. Poznati su mu romani »Ptice nebeske«, »Ispovijedi nekarakternog čovjeka«, »Astaroth«, »Kockanje sa sudbinom«. S redateljem Krstom Papićem i svojim sinom Vinkom Brešanom također je radio i na filmskim scenarijima.

 

Povratak pikarskom romanu

 

Romanom »Ništa sveto« Ivo Brešan najavljuje »povratak pikarskom romanu, ali ne napušta i model fantastike, koji ovom uvaženom književniku otvara mogućnosti da o nekim aktualnim ili povijesnim temama progovori s odmakom ili alegorijski. 

   U novom romanu pisac nam donosi zanimljivu galeriju likova – od uličnih prostitutki, djelatnika tajnih službi, policije, prosjaka, političara, liječnika, doktora prava, emigranata, lopova i varalica. Sve ih povezuje pripovjedač u romanu – »kurvin sin« Krešimir Bakus ili Eugen Loparda.  Ili kako čitatelji mogu pročitati na samom kraju: 

   »Koliko o meni ovisi, ostat ću tu sve do svoje smrti. A što će pisati na mojoj nadgrobnoj ploči, Eugen Loparda ili Krešimir Brakus, odlučit ću kad osjetim da mi se približava kraj. Iako držim da je to posve irelevantno, jer, napokon, ja nisam ni jedan od te dvojice; od onih koji su s pravom nosili ta imena, prvi počiva na Mirogoju, a drugi negdje u ličkoj zemlji. Ovdje su oni samo uloge koje igram za doktore, bolničare i pacijente sanatorija, prebacujući se iz jedne u drugu, ovisno o tome koja je predstava trenutno na repertoaru. Nemoj me sada, dragi čitatelju, pitati tko sam u svemu tome onaj pravi ja, jer ti ne znam na to odgovoriti. Već sam se toli ko saživio s tim svojim lažnim osobama da sam posve zaboravio kako bi iza njih morala postojati i neka prava. Ako je u stvarnosti ikad i postojala. Ne znam može li itko od nas sa sigurnošću reći što podrazumijeva pod tim kad kaže: -Ja? l uopće, što je to zapravo Ja?«

 

Energija posvećenosti

 

Na zanimljiv način Ivo Brešan je u jednom razgovoru pojasnio svoju veliku energiju kojom se posvećuje pisanju na sljedeći način:

»Straši me praznina. Kad ne pišem – što mi preostaje? Gledati TV – to je pravi užas! Posuđujem filmove – više nema filma koji možeš gledati, koji suvislo vodi radnju od početka do kraja. Tako je čitanje jedino što mi preostaje. Nekad sam imao i hodanje, znao sam u jednom danu s prof. Antuncem prijeći s jedne strane Velebita na drugu ili iz Knina otići na vrh Dinare, pa na drugu stranu u Bosansko Grahovo. Ili pješice do Trogira. To sam jako volio. Pa i jedan moj lik u ‘Vražjoj utrobi’ je alpinist.«

Za nadati se je, dakle, da će nam Ivo Brešan vrlo brzo ponuditi i novi roman. Zato valja prionuti na čitanje ovoga i otkrivati čari pikarskog romana u suvremenoj inačici te pridodati svom čitateljskim iskustvu i naslov »Ništa sveto«.