Arhiv tekstova

Hrvati su u Srbiji postali priznata manjina krajem veljače 2002. godine, temeljem Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina, tada još Savezne Republike Jugoslavije. Iste godine, otpočelo se u Subotici i s nastavnom na hrvatskom jeziku. Uslijedilo je donošenje i usvajanje još nekoliko dokumenata i zakona, koji su zaokružili pravni okvir za ostvarivanje ovoga manjinskog prava. Godine 2003. donesena je Ustavna povelja Srbije i Crne Gore, zatim Povelja o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama, te Zakon o osnovama sustava obrazovanja i odgoja, koji jamči pravo nacionalnim manjinama da im se u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama obrazovno-odgojni rad ostvaruje i na materinskom jeziku. 

Budući da je najveći dio pripadnika hrvatske zajednice na području Vojvodine, od izuzetnog je značaja bio i Zakon o utvrđivanju određenih nadležnosti Autonomne Pokrajine Vojvodine. Početkom 2003. godine formirano je i Hrvatsko nacionalno vijeće, koje je pripremilo Platformu o školovanju pripadnika hrvatske nacionalne manjine na materinskom jeziku u Republici Srbiji. Prema podacima popisa iz 2002. godine, u Srbiji danas živi 70.602 stanovnika hrvatske nacionalnosti ili 0,94 posto od ukupnog broja stanovnika. U Vojvodini, prema podacima iz istog popisa, živi 56.543 stanovnika hrvatske nacionalnosti ili 2,78 posto od ukupnog broja stanovnika Vojvodine.

 

Vrtići i predškolsko obrazovanje

 

Program predškolskog odgoja i obrazovanja za djecu, u dobi od treće godine do polaska u osnovnu školu, na teritoriju AP Vojvodine realizira se u 44 predškolske ustanove u 45 općina. U Srbiji se realiziraju četiri oblika organiziranja nastave na jeziku i pismu nacionalnih manjina, kako u okviru predškolskih ustanova, tako i u osnovnim školama. To su modeli kada je sva nastava na jeziku i pismu nacionalnih manjina, zatim dvojezična nastava na srpskom jeziku i na manjinskom jeziku i pismu, potom njegovanje jezika i kulture nacionalne manjine, te posebni programi, poput učenja jezika manjine kao jezika društvene sredine. Pripremni predškolski program postao je obvezan u Srbiji počevši od školske 2006./2007. godine.

U hrvatskoj se zajednici nerijetko polemizira o razlozima zbog kojih se u predškolske grupe, te odjele osnovnih škola u nastavi na hrvatskom jeziku ne upisuje više djece. Neki tvrde kako je to posljedica ratnih godina, neki kako je razlog tome sličnost srpskog i hrvatskog jezika, oni kritički nastrojeni tvrde kako sve to još ne funkcionira najbolje, a neki, pak, kako se nedovoljno animiraju roditelji koji imaju djecu za upis. 

»Najviše treba raditi na animiranju roditelja koji imaju djecu predškolskog uzrasta. Tada sve počinje, i od tog opredjeljenja ovisi ono kasnije. Bez obzira na sve poteškoće koje postoje u obrazovanju na hrvatskom jeziku, a postoje, što nas je više u tome lakše će se problemi prebroditi. S roditeljima treba, po mom mišljenju, raditi kroz organizirane radionice. Do sada su mi u HNV-u govorili kako nema sredstava u proračunu za organiziranje takvih radionica. Onaj tko radi u obrazovanju zna što treba činiti, oni drugi ne. Mene nitko nije morao animirati, jer smo suprug i ja znali što želimo za naše dijete. Asimilacija je velika baš zato jer neki smatraju kako su ta dva jezika jako slična. Razlike su ipak velike. Ne očekujem veliki pomak u broju upisanih zbog nekih animacija roditelja«, kaže o aktualnom pitanju članica Izvršnog odbora HNV-a zadužena za obrazovanje Stanislava Stantić-Prćić. 

Predškolska ustanova »Naša radost«, kao jedinstvena ustanova zaživjela je 1971. godine i danas u svojemu sastavu ima 50 objekata. Stanislava Stantić-Prćić, govoreći o suradnji s ovom institucijom, kaže kako je ona sporadična. 

»U upravi PU kažu kako se u javnosti zna da se u toj ustanovi nudi mogućnost roditeljima da upišu djecu u grupu na hrvatskom jeziku. Po mom mišljenju, možda za to ne znaju svi koji bi to trebali znati. Imamo dobru suradnju s Mađarskim nacionalnim vijećem i Njemačkim narodnim savezom, koji su kao i mi za to da se u okviru Predškolske ustanove ‘Naša radost’ formiraju hrvatsko-njemačke i hrvatsko-mađarske grupe. Ravnatelj PU Jašo Šimić je rekao kako to nije problem, da se to može organizirati u objektu u Tolstojevoj ulici. I vjerujem da će roditelji biti za to, te očekujem da bi to moglo zaživjeti već ove jeseni. Sve je do prijave roditelja«, kaže članica IO HNV-a Stanislava Stantić-Prćić. 

Višegodišnji koordinator predškolsko-psihološke službe PU »Naša radost« Dujo Runje kaže kako u okviru ove ustanove trenutačno postoje tri grupe djece na hrvatskom jeziku, jedna u Tavankutu i dvije u Dječjem vrtiću »Marija Petković« – Sunčica. U Đurđinu, u okviru Osnovne škole »Vladimir Nazor« postoji mješovita srpsko-hrvatska predškolska grupa. 

»Ljudi često ne razlikuju i ne znaju kako je i vrtić ‘Marija Petković’ u okviru ‘Naše radosti’. Prostor je kod časnih sestara, ali formalno-pravno odgojiteljice su zaposlene u ‘Našoj radosti’. Pri upisu djece u našu ustanovu roditelji popunjavaju molbu u kojoj im se nudi da odaberu hoće li dijete upisati u grupu na srpskom, mađarskom ili hrvatskom jeziku. Da je bilo, npr. u Gatu i Malom Bajmoku, bar nekoliko prijavljenih, ‘Naša radost’ bi spojila tu djecu i formirala jednu grupu na hrvatskom jeziku. Ali, nažalost, zainteresiranih nema, a popunjene molbe su relevantan dokaz za to. U Subotici ima 22 škole, a PU ‘Naša radost’ ima 50 svojih objekata, i to je velika razlika. Roditelj iz Kera ne želi upisati malo dijete u objekt ‘Naše radosti’ u Malom Bajmoku, već u onaj njemu najbliži. Mi nudimo izbor pri upisu, ali ja ne mogu stvoriti djecu za grupu na hrvatskom jeziku«, kaže o aktualnom problemu Dujo Runje iz »Naše radosti«.

S namjerom da daju svoj doprinos promoviranju i razvijanju projekta obrazovanja na hrvatskom jeziku, prije svega kroz izravne kontakte s roditeljima, roditelji su u Subotici osnovali Udrugu »Naša djeca«, na čijemu je čelu Nevenka Tumbas.

»Nezadovoljni smo suradnjom s PU ‘Naša radost.’ Više puta smo slali molbe upravi da se pri upisu djece na oglasne ploče okači obavijest da roditelji mogu upisati djecu i za rad na hrvatskom jeziku, ali još uvijek nema rezultata, niti bilo kakvih odgovora od njihove strane. Po drugim molbama također. S HNV-om je suradnja bolja nego ranijih godina iako bi uvijek mogla biti bolja«, kaže Nevenka Tumbas.

Uz sva sporenja i različite kutove gledanja o uključenju djece u predškolsko obrazovanje na hrvatskom, svojim se kvalitetnim radom i velikim zanimanjem roditelja za upis djece ističu dvije grupe u Vrtiću »Marija Petković« – Sunčica, koje su također u okviru »Naše radosti«. Roditelji koji žele svoje dijete upisati ovdje, moraju mjesto rezervirati bar godinu dana ranije. Vrtić je otvoren 2001. godine, a s djecom se radi po montessori programu. Šefica ovoga objekta Marina Piuković kaže kako će se poslije odlaska predškolaca, na jesen u ovaj vrtić upisati najvjerojatnije 20 mališana. 

»Prve godine se u ovaj vrtić upisalo 12 mališana, trenutačno ih u dvije grupe ima 53. S njima radi pet odgojiteljica. Ove nas godine napušta 21 predškolac, a od njih samo dvoje neće biti upisano u nastavu na hrvatskom jeziku. Moram reći i kako mi već sada imamo punu listu djece koja će se kod nas upisati ove jeseni, a roditeljima koji bi sljedeće školske godine htjeli upisati dijete kod nas poručujem da se već ove jeseni jave kod nas, kako bismo ih stavili na listu. Radimo s djecom po montessori programu, redovito pripremamo tromjesečna izvješća o individualnim i grupnim postignućima, učimo ih bunjevačkim običajima i kulturi, imaju vjerski odgoj, a s njima radimo na hrvatskom jeziku. Imamo uređeno, zatvoreno dvorište s igralištem, a od predškolaca se svake godine opraštamo putovanjem u Blato na Koručuli, gdje posjećujemo grob Marije Petković, po kojoj je vrtić dobio ime. Dobro bi nam došli novi montessori materijali koji su jako skupi, te novo računalo, budući da je ovo kojim se koristimo staro 8 godina«, kaže o radu ovoga vrtića šefica objekta Marina Piuković.

 

Osnovno obrazovanje

 

Zakon o osnovnoj školi konkretnije regulira pitanja školovanja pripadnika nacionalnih manjina na materinjem jeziku. »Za pripadnike narodnosti nastavni plan i program ostvaruje se i na materinjem jeziku, ili dvojezično, ako se za upis u prvi razred prijavi najmanje 15 učenika.« Međutim, ako se prilikom upisa u prvi razred osnovne škole na hrvatskom jeziku izjasni manje od 15 roditelja učenika, osnovna škola treba podnijeti zahtjev Pokrajinskom tajništvu za obrazovanje i kulturu u AP Vojvodini za davanje suglasnosti za izvođenje programa na hrvatskom jeziku u posebnom odjelu, ili u kombiniranim odjelima učenika dva ili više razreda. Osim na srpskom jeziku, odgojno-obrazovni proces u Republici Srbiji se realizira i na mađarskom, slovačkom, rumunjskom, rusinskom, hrvatskom i albanskom jeziku. Izborni predmet materinski jezik s elementima nacionalne kulture realizira se za one učenike koji  nastavu pohađaju na srpskom jeziku. Ovaj izborni predmet realizira se na sljedećim jezicima: mađarskom, slovačkom, rumunjskom, rusinskom, romskom, hrvatskom i ukrajinskom. Kada se nastavni plan i program realizira na jezicima nacionalnih manjina, učenik svladava nastavni plan i program srpskog jezika. 

Osnovnoškolsko obrazovanje na hrvatskom jeziku u Srbiji otpočelo je školske 2002./2003. godine u Subotici. Prema podacima članice IO HNV-a Stanislave Stantić-Prćić, te se školske godine upisalo 57 djece, a danas ih u osnovnim školama u subotičkoj općini, od 1. do 8. razreda, ima ukupno 276.  Nastave na hrvatskom jeziku izvan subotičke općine nema. 

»Ove školske godine u Subotici ima 37 novih prvaša u nastavi na hrvatskom jeziku. Činjenica je da je u gotovo svim školama i razredima manje djece. Ne vjerujem da će ikada biti drastično veći broj učenika u nastavi na hrvatskom jeziku, baš zbog te navodne sličnosti jezika. U prvom razredu učiti latinicu je, po mom mišljenju, prednost, jer se dijete onda odmah može upisati i u glazbenu školu, koristiti se računalom, polaziti sate stranih jezika i drugo«, kaže resorna članica IO HNV-a Stanislava Stantić-Prćić.

Školske 2002./2003. godine otpočelo i pohađanje hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture. Školske 2007./2008. godine sate hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture na teritoriju Grada Subotice pohađalo je 138 učenika, a ove školske godine u Sonti ih pohađa ukupno 91 dijete, u Somboru 5, a u Bačkom Monoštoru 115. 

U osnovnim školama upisi počinju 1. travnja, a s ciljem animiranja i upoznavanja roditelja s prednostima nastave na hrvatskom jeziku aktivisti Udruge »Naša djeca« po župama organiziraju roditeljske sastanke. »Mi radimo na terenu, a ne znam radi li HNV nešto slično«, kaže Nevenka Tumbas.