Arhiv tekstova

Prva asocijacija koja se javlja uz ime Renata Baretića zacijelo je »Osmi povjerenik«, naslov njegova romana koji je oduševio i čitatelje i kritiku te zaslužio nekoliko nagrada. A u njegovom životopisu izdvojeni su sljedeći bitni podatci:

Rođen je 1963. u Zagrebu, gdje nešto kasnije diplomira komparativnu književnost i fonetiku. Od 1983. radi kao novinar u brojnim listovima, najviše u »Slobodnoj Dalmaciji« i njenim izdanjima. Objavio je zbirke pjesama »Riječi iz džepova« i »Kome ćemo slati razglednice«, izbor iz TV-kolumni »Kadrovi kadra«, te romane »Pričaj mi o njoj« i »Osmi povjerenik«, za koji je 2004. primio pet nacionalnih književnih nagrada. Uz Ivicu Ivaniševića i Antu Tomića, koscenarist je TV-serije »Novo doba« i igranog filma »Što je muškarac bez brkova«. U cijelosti ili u fragmentima, književna su mu djela prevedena na makedonski, slovenski, njemački, engleski i ukrajinski jezik.

 

Roman i blog

 

Njegov najnoviji roman, pomalo romantična naziva, »Hotel Grand« ima zanimljiv sadržaj koji otvara mnoge mogućnosti za pisca kakav je Baretić. Ukrajinska prostitutka, žrtva traffickinga, držana zaključana u bordelu u kojem svakodnevno naizmjenično pleše oko šipke i biva seksualno zlostavljana, odluči konačno pobjeći. Pomoću dotrajalih plahti ona se pokušava spustiti iz svoje sobe na ulicu, ali platno puca, djevojka pada na asfalt, a polomljene kosti joj probijaju meso. Njezin dobrohotni svodnik dolazi i zaštitnički je miluje po kosi, s više nježnosti nego ikada vlastitog desetogodišnjeg sina, koji tu odurnu situaciju promatra u tajnosti. Ime sina je Filip i on je, zapravo, glavni lik ovog romana. 

Autoru kao da aktualna i izazovna tema nije bila dovoljna, već za nju traži i zanimljiv okvir, nastojeći djelo još više ukorijeniti u vrijeme u kojem živimo i dati mu višestruki dašak suvremenosti. Jer pri prvom upoznavanju s djelom, čitajući riječ nakladnika saznajemo kakva je veza ovog romana i jednog od sve popularnijih blogova.

»Na blog stanovitog Julia, posvećen književnosti, upada nepozvani gost pod nickom Condoleezo i počinje tamo ostavljati ulomke svojega romana, možda autobiografskog. Između posjetitelja bloga te Julia i Condoleeza razvija se živahna prepiska i polemika oko tog rukopisa i priče u kojoj 25-godišnji Filip pokušava naći tragove prošlosti u prostoru svog djetinjstva, u hotelu Grand, u neimenovanom dalmatinskom gradu, kamo se vraća kako bi obavio nešto čime će napokon završiti svoje nesvakidašnje djetinjstvo.«

 

Bezopasno angažiranje

 

U današnjoj je književnosti nekoliko sličnih pristupa i rješenja. I sam Baretić kao da dijeli mišljenje o blogu s onim da »nema ništa lakše i bezopasnije anonimno se na internetu društveno ‘angažirati’ i kroz mlaćenje prazne slame po forumima i blogovima izraziti svoj stav oslobođen tereta identifikacije. No, kao što zna svatko tko je ikada zalutao na neki blog ili forum, većina postova na njima su bezumno slaganje riječi iz kojih se ponajbolje iščitava nedostatak pameti i obrazovanja prošaranim najbanalnijim općim mjestima malograđanskog stanja uma. U ‘Hotelu Grand’ riječ je o blogu posvećenom književnosti, pa je diskurs posjetitelja forsiran na donekle višu razinu od uobičajene, a Baretićev minuciozni osjećaj za jezik uspješno imitira tu vrste komunikacije, uključujući i ne-izbježnu šumu tipfelera.« 

 

Odrastanje u leglu prostitucije

 

A hotel Grand je u prvoj polovici 90-ih prošlog stoljeća bio leglo prostitucije. Odrastanje u njemu, uz oca i majku koji vode cijeli posao i žive tu – ali svemu unatoč silno žele biti skladna građanska obitelj – u okružju ukrajinskih prostitutki i njihovih klijenata, u društvu privatnog zaštitara Martina, vršnjakinje Halje te školskog prijatelja Zele, sa sobom donosi prve spoznaje o seksualnosti i privlačnostima, ali i o mračnim vezama kriminala s politikom i o zapetljanim odnosima (ne)moći i interesa. Condoleezova priča umrežava današnju stvarnost s Hrvatskom tog doba, istkanom od prekršenih primirja, ratnog pakla u susjednoj BiH, od ukrajinskih nesretnica i unproforaca do mafije, političara i ostalih odlikaša izvanrednih okolnosti.

Ukratko, Renato je Baretić »Osmim povjerenikom« postavio visoke kriterije kojima valja  vrednovati njegova književna ostvarenja. Možda će se baš stoga, nakon čitanja ovog romana,  javiti misao da ovog puta nije sve kako smo očekivali, ali to nipošto ne znači da nas knjiga neće privući snagom izraza, jezičnom svježinom i originalnošću te pripovjedačkim darom.