Arhiv tekstova

»Ovo što je Milovan Miković učinio u ovom izboru svoju će pravu i snažnu recepcijsku ovjerenost imati ne danas nego za nekoliko godina, kada će se pojaviti novi povjesničari književnosti koji će pisati nove povijesti hrvatske književnosti i koji neće moći zaobići ovaj broj ‘Književne revije’«, ocijenila je književna teoretičarka i kritičarka prof. dr. Helena Sablić-Tomić prigodom predstavljanja tematskog sveska spomenutog osječkog časopisa, koji je prošloga petka, 6. ožujka, predstavljen u čitaonici Gradske knjižnice u Subotici. 

U tematskom dvobroju »Književne revije« (3-4 za 2008.) objavljenom prije mjesec dana tiskan je izbor iz antologije romana u književnosti vojvođanskih Hrvata priređivača Milovana Mikovića, i koji bi, prema najavama, uskoro trebao biti tiskan u cijelosti.

 

Trebamo biti i kritični

 

Helena Sablić-Tomić je izrazila zadovoljstvo što ovim izdanjem na jednom mjestu možemo vidjeti imena onih koji ovdje rade, te dodala kako u istom trenutku trebamo biti i kritični. »Mi koji se bavimo književnošću sada ćemo pokušati iz ovog izbora vidjeti koji to autori u skladu sa svojim vremenom, ovisno o tomu kada se pojavljuju, korespondiraju s onim što se zbiva u hrvatskoj književnosti s one strane Dunava i vidjeti na koji način i koje autore možemo uvesti u svoje povijesne čitanke. Svezak smo primarno napravili kako bismo buduće povjesničare hrvatske književnosti upozorili kako u 21. stoljeću ne možemo raditi više čitanke i udžbenike iz povijesti hrvatske književnosti ako ćemo zanemariti one koji se ne nalaze unutar nacionalnog prostora, ako govorimo o našim administrativnim granicama«, rekla je Helena Sablić-Tomić, naglasivši kako će tek takvom vrstom valorizacije biti sagledan iskorak koji je antologija napravila prema matici nacionalne književnosti.

 

Ubaštinjenje u matičnu književnost

 

Objašnjavajući razlog za priređivanje ove antologije, njezin autor Milovan Miković je naveo kako ga je na to, među ostalim, potaknulo što su u dvotomnu »Povijest hrvatskog romana« prof. dr. Krešimira Nemeca uvrštena samo dvojica ovdašnjih autora – Petko Vojnić Purčar i Lazar Merković, te još dvoje samo u fusnoti.  

»Bio sam siguran da u prvom koraku treba sakupiti sve ono što ima hrvatski predznak i to ne samo u jeziku, već i u traženju motiva, u likovima, obradi podneblja, gradova ili grada«, rekao je Miković.

Prema njegovim riječima, u sljedećem koraku treba suditi o tome kolika je estetska i književna vrijednost tih djela, te onda doći do realnog omjera glede ubaštinjenja ovdje nastaloga književnoga stvaralaštva u matičnu književnost.

»Kada se dogodi to sučeljavanje, ono će se morati vrednovati iz više kutova. To neće biti samo diskurs ovdašnje hrvatske književnosti prema svim ostalim narodima i jezicima koji postoje na našim prostorima, nego će odnos biti isti i prema hrvatskom jeziku. Jer, hrvatska zajednica koja ovdje obitava i živi, autohtona je. Ona ima svoj život i svoja vlastita iskustva, pa je tako i s njezinim romanom«, dodao je on.

 

Od 1875. do danas 

 

Inače, izborom u tematskom broju »Književne revije« posvećenom romanu u književnosti vojvođanskih Hrvata obuhvaćena su djela nastala mahom u Bačkoj i djelomice u Srijemu od 1875. do naših dana. Zastupljeno je 26 autora, od prvog hrvatskog romanopisca ovog podneblja Ivana Antunovića, do najmlađih koji se iskušavaju u prostoru romana poput Vladimira Bošnjaka i Željke Zelić, a čitateljima se na uvid pruža ukupno 31 ulomak iz njihovih romana. Miković je naglasio kako u antologiju nisu uvršteni samo autori koji pišu samo na hrvatskom jeziku, već i oni koji su stvarali i stvaraju na srpskom jeziku (10 pisaca) te dvojezično (kakav je primjerice Ante Vukov). Izbor je opremljen biobibliografskom bilješkom o autorima uvrštenim u ovu antologiju, kao i kronološkom tablicama objavljivanja romana. 

Predstavljanju tematskog sveska »Književne revije«, uz spomenute sudionike, nazočni su bili i predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Subotici Stipan Stantić, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Osijeku Ivica Vuletić, te književnik i urednik »Književne revije« Josip Cvenić.