Arhiv tekstova

Utemeljitelj salezijanskoga reda bio je sveti Ivan Bosco. Živio je u Torinu od 1815. do 1888. Kako su mladi bili psihološki, duhovni i organizacijski motiv njegova života i rada, papa ga je službeno proglasio ocem i učiteljem mladeži. Iz njegove svetosti u crkvi je nikla brojna duhovna obitelj, koja danas širom svijeta ima veliki broj grana. To su u prvom redu salezijanci, kojima je don Bosco dao svoje najbolje snage i nadahnuća. Nastali su od dječaka i mladića koje je don Bosco okupljao i zbrinjavao u svojemu oratoriju sv. Franje Saleškoga u Valdoccu u Torinu. Godine 1862. torinski nadbiskup odobrava Udruženje, a 1874. papa Pio IX. proglašava konačni tekst Konstitucija Družbe sv. Franje Saleškoga. Naglo širenje Družbe po Italiji, a i širom svijeta govori o snazi Duha koji prati don Boscovo djelo. On sam uvijek ga opisuje kao Marijino djelo za dobro mladih i jednostavnoga puka. Ovaj red je iznjedrio i:  Sestre salezijanke pod nazivom kćeri Marije Pomoćnice, te pokret koji obuhvaća cijeli svijet, ljude svih zanimanja i  zvanja okupljene u salezijance – suradnike.

 

Rad za spasenje mladih

 

 Svi oni širom svijeta rade za spasenje mladih. Svima im je zajednički don Boscov preventivni sustav, življen na način odgojne metode, pastoralne metodologije i duhovnih sadržaja. Mnoga djela u korist mladih plod su don Boscova utemeljiteljskog srca: škole, oratoriji, omladinski centri, zanatske škole, odgojni domovi, domovi za djecu i mlade s odgojnim teškoćama, župe, misijska djela, izdavačke kuće i druga djela s područja sredstava društvenog priopćavanja. Po svim ovim crkvenim i društvenim inicijativama želio je osigurati mogućnost odgoja dobrih kršćana i poštenih građana. U Hrvatsku salezijanci dolaze preko Istre 1912. godine u sklopu Austrougarske Monarhije i u Zagreb iz Ljubljane 1922. godine. Ipak, kao svoju kolijevku salezijanci osjećaju crkvu Marije Pomoćnice kršćana i omladinski dom u Zagrebu na Knežiji, gdje se salezijansko djelovanje moglo ostvariti prema izvornoj utemeljiteljevoj širini. Godine 1972. hrvatski se salezijanci dijele od tadašnje jugoslavenske provincije Ćirila i Metoda i dobivaju vlastitu Hrvatsku salezijansku provinciju sv. Ivana Bosca. Danas se aktivnosti odvijaju na dva kolosijeka: osobnim životom posvećenim Bogu, ostvarivanjem puta vlastite svetosti, te poslanjem među mladima i običnim pukom na zajedničkom putu rasta po odgoju. Don Boscove riječi od prije stoljeća i pol vrijede i danas: »Svakome tko mi se želi pridružiti mogu obećati: komadić kruha, puno rada i mjesto u raju.« 

 

Škole animatora 

 

Jedan vid rada s mladima danas su škole animatora. Jedna od njih djeluje i u Subotičkoj biskupiji, a koordinator je sonćanski župnik vlč. Dominik Ralbovsky sa svojom sestrom blizankom, katehisticom Kristinom. »Na nedavnom susretu koordinatora škole animatora u Bratislavi iskustva u radu izmijenili su koordinatori sa svojim timovima iz Slovačke, Češke, Srbije i Hrvatske. Razumljivo, nama su bile najzanimljivije paralele između Srbije i Hrvatske. U Hrvatskoj organiziranje škole animatora traje već punih deset godina, a pokrenula ju je Družba salezijanaca za svoje mlade. U Vojvodini s radom smo započeli prije tri godine. Za razliku od Češke, Slovačke i Hrvatske, gdje je 70-80 posto pučanstva katoličke vjeroispovijesti, mi smo u fazi populariziranja škole animatora. Kod njih dolazi neka nazovimo ju elita, jer ne zaboravite, iz kvantitete se filtrira kvaliteta, a mi smo sretni kad nam dođe novo lice. Škola animatora pruža nam lijepe mogućnosti okupljanja mladih i to je, možda u biti samo mala igra riječi. Kad bi se mlade pozvalo na duhovne vježbe, odaziv bi sigurno bio minimalan, ali opet, nisu to ni klasične duhovne vježbe.  Ovo je nešto između, duh se uistinu obogaćuje, ali ne na razini koju zahtijevaju duhovne vježbe. U zemlji u kojoj je  svega 5 posto žitelja katoličke vjeroispovijesti ovaj oblik rada za mlade jako je teško organizirati, no vjera i želja mladih najveći su motiv nastavka ovakvih susreta«, kaže nam vlč. Dominik. Veze vlč. Dominika Ralbovskog sa salezijancima vuku korijene iz njegove rodne Selenče. Koncem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća puno mladih iz ovoga mjesta odlazilo je ne samo na studij, nego i na srednjoškolsku izobrazbu u Rim, gdje su jedan dom vodili slovački svećenici salezijanci. Mala skupina djece iz Sonte boravila je siječnja u Mužlji na proslavi 150. obljetnice postojanja redovničke zajednice salezijanaca. »Ovu obljetnicu obilježavaju salezijanci u cijelom svijetu. Na proslavi u Mužlji, bili su apostolski nuncij u Srbiji nadbiskup Eugenio Sbarbaro i beogradski nadbiskup i metropolit msgr. Stanislav Hočevar, umirovljeni biskup msgr. Lászlo Huszvár, te veći broj svećenika i salezijanaca. Svetu misu predvodio je zrenjaninski biskup mons. dr. Ladislav Nemet SVD.  Misi je nazočio i veliki broj mladih iz svih dijelova Vojvodine. U župnom smo domu u Sonti za djecu napravili don Boscovu zabavu. Na zabavi je bilo više od 120 djece, s njima su radili mlađi animatori. Prethodno su na satima vjeronauka u školi učenici upoznavani s likom i djelom don Bosca, pa smo na zabavi organizirali i mali kviz, na kojemu su djeca pokazala zavidno znanje. Kristina i ja smo koordinirali sve aktivnosti i sadržaje, a na koncu, najviše smo se radovali razdraganosti i iskrenom vjerovanju te djece«, kaže nam na kraju vlč. Dominik Ralbovsky.