Arhiv tekstova

Ivica Vuletić (1963.), profesor hrvatskog jezika i književnosti, predsjednik je osječkog ogranka Matice hrvatske, a obnaša i dužnost zamjenika gradonačelnika Osijeka. Inače, poslom knjižara bavi se već dva desetljeća. Nakon što je u Subotici promoviran tematski broj časopisa osječkog ogranka Matice hrvatske »Književna revija« o romanu u književnosti Hrvata u Vojvodini, s Ivicom Vuletićem smo razgovarali o radu ovog ogranka, knjižarskom poslu, mogućnostima regionalne suradnje, kao i o gospodarskim temama vezanim za Osječko-baranjsku županiju.

HR: Kakav kulturološki značaj ima objavljivanje izbora iz antologije romana u književnosti Hrvata u Vojvodini u osječkom časopisu »Književna revija«?

Objavljivanje ovoga izbora iz spomenute antologije, koju je priredio Milovan Miković, ima veliki značaj iz više razloga. Po prvi put je u nekom hrvatskom književnom časopisu na ovaj način pružen uvid u romanesknu produkciju Hrvata u Vojvodini i sada je ta produkcija predstavljena hrvatskoj književnoj javnosti. Ovaj tematski broj »Književne revije« je i jedan od mostova za »ulazak« djela hrvatskih pisaca iz Vojvodine u hrvatski kulturni prostor, a pruža osnovu za daljnju revalorizaciju njihovih djela u kontekstu hrvatske književnosti. Dobro je i što će se osim stručnih krugova, dakle znanstvenika i književnika, s romanesknom produkcijom Hrvata iz Vojvodine moći upoznati i šira čitateljska publika. Za širu kulturnu javnost, nažalost, neke veze su pokidane još od devedesetih godina. Postoji jedan veliki vakuum i mislim da je objavljivanje ovoga izbora dobar put da se ta književnost predstavi i novoj generaciji čitatelja u Hrvatskoj.  

HR: Na koje načine osječki ogranak Matice hrvatske promovira kulturu? 

Matica hrvatska ogranak Osijek ima bogatu izdavačku djelatnost. Godišnje objavimo negdje između dvanaest do petnaest knjiga, a objavljujemo i  časopis »Književnu reviju«. Ponosni smo na naš časopis, jer je to najstariji književni časopis istočno od Zagreba koji ima kontinuirano izlaženje. »Književna revija« je prostor gdje objavljuju pisci, kao i oni koji se bave znanstvenim radom vezanim za književnost. Prije objavljivanja tematskog broja o romanu u književnosti Hrvata u Vojvodini, objavili smo tematski broj o crnogorskoj prozi, a sada je u pripremi i tematski broj o makedonskoj prozi. Prošle smo godine, među ostalim, objavili knjigu Zoltana A. Medvea »Tradicija, jezik, pripovijedanje« o individualnim kanonima suvremene mađarske kratke proze. U okviru edicije »Razotkrivanja« objavljuju se tekstovi koji pružaju ponovno viđenje stare tekstualne baštine iz jednog novog kuta s početka 21. stoljeća. Evo, već je peta godina kako naš ogranak objavljuje anonimni natječaj za najbolji neobjavljeni prozni tekst. Pobjedniku na ovom natječaju objavljujemo knjigu. Ove godine organizirat ćemo u studenome šeste dane Matice hrvatske ogranka Osijek, gdje u tih tjedan dana programa predstavljamo svoj rad. Prilikom te manifestacije promoviramo i naše kalendare. Riječ je o tiskovinama na kojima dugo radi Odjel za jezik našeg ogranka. Tako, primjerice, »Kalendar za 2008. - Stare hrvatske gramatike« predstavlja preslike nekih do sada neobjavljenih gramatika, od prve hrvatske gramatike isusovca Bartola Kašića iz 1604. godine, do gramatike Ignjata Alojzija Brlića iz 1836. godine. Naš kalendar za ovu godinu donosi ilirske slovnice. Cilj objavljivanja kalendara je popularizacija hrvatskog jezika, a mnoštvo podataka o starim hrvatskim gramatikama sigurno koriste učenicima. 

HR: Kako ocjenjujete kvalitetu uspos-tavljene suradnje prijateljskih gradova Osijeka i Subotice?

Suradnja dviju regija okrunjena je koncem 2004. godine potpisivanjem Sporazuma o dobrosusjedskim odnosima i suradnji između grada Subotice i grada Osijeka. Dobro se surađuje na kulturnom, sportskom i gospodarskom području. Još sam »svjež« na dužnosti zamjenika gradonačelnika zaduženog za društvene djelatnosti, ali znam da ta komunikacija dobro funkcionira, a volio bih da se intenzivira. Mislim da pripadamo istom kulturološkom krugu. Pri tome mislim i na Suboticu, i na Osijek, ali i na Pečuh, kao i na Sombor i Novi Sad. To je jedan kulturološki prostor u kojemu smo jednostavno usmjereni jedni na druge. Naša se suradnja treba intezivirati, pogotovo sada u svjetlu europskih integracija. Republika Hrvatska je kandidat i nadamo se da će uskoro postati članica Europske Unije, Republika Mađarska je već članica, a nadamo se da će i Republika Srbija ići tim putem, dakle, da ćemo svi zajedno biti članovi te velike zajednice europskih naroda i država. Sadržaji suradnje između gradova Subotice i Osijeka su kvalitetni, spomenuo bih suradnju Historijskog arhiva iz Subotice i osječkog Državnog arhiva, suradnju subotičkog Narodnog kazališta i Hrvatskog narodnog kazališta iz Osijeka, razvija se i gospodarska suradnja, a ne zaboravimo da EU potencira prekograničnu suradnju putem mogućnosti uključivanja u programe predpristupnih fondova Europske Unije. Festival ogranaka Matice hrvatske iz Subotice, Pečuha, Tuzle i Osijeka, održat će se ove godine u Subotici polovicom svibnja. Dobro je što je uspostavljena i takva suradnja između ogranaka. Tema ovogodišnjeg festivala ogranaka bit će »Uloga – panorama hrvatske književnosti«, a kao polaznica za raspravu bit će knjiga Stjepana Blažetina »Književnost Hrvata u Mađarskoj«, knjiga Helene-Sablić Tomić i Gorana Rema »Slavonski tekst hrvatske književnosti«, kao i izbor iz antologije romana u književnosti Hrvata u Vojvodini, koji je objavljen u »Književnoj reviji«. 

HR: Je li posao knjižara danas nezahvalan posao?

Vječno je pitanje o knjigama i kupcima knjiga. Bavim se poslom knjižara dvadeset godina. Kada sam počinjao 1989. godine, pitanja su bila ista kao i sada. Nikada ovaj posao nije bio jednostavan. Uvijek je postojala ta nekakva svijest da se kod nas nedovoljno čita i da se nedoljno kupuju knjige. Mogu reći iz svog iskustva da se stvari ipak mijenjaju. Bar što se tiče izdavaštva u Hrvatskoj, jer nikada se nije tiskalo više novih naslova. Od 2000. godine izdavaštvo kontinuirano snažno raste. Profiliralo se 5-6 ozbiljnih, velikih nakladnika, a socijalistički mastodonti su propali. Šte se tiče mog posla, ti respektabilni nakladnici su velika konkurencija. U Hrvatskoj je specifična situacija, jer ti veliki nakladnici su krenuli i u knjižarski biznis, a u Hrvatskoj se, nažalost, nije razvilo neovisno knjižarstvo, za razliku od Beograda. Neovisnih knjižara gotovo da i nema. No, naša je sreća što respektabilni nakladnici u svojim knjižarama redovito forsiraju svoja izdanja, dok mi u knjižari »Nova« nudimo raznolik izbor izdanja i surađujemo sa svim nakladnicima. U knjižari momentalno imamo oko 12.000 naslova. Prošle godine smo pokrenuli mogućnost kupovine knjiga iz knjižare »Nova« i putem interneta. Na moje iznenađenje, narudžbe stižu doslovce svaki dan. Najveća posjećenost našeg web-shopa je iz Hrvatske, ali je posjećen i iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Slovenije i Makedonije, prva narudžba je bila iz Prištine. Imamo narudžbe i iz Kanade, Norveške, Rusije, Australije, mnogo Hrvata živi širom svijeta.  

HR: Osječko-baranjs-ka županija je lider po proizvodnji gotovo svih poljoprivrednih proizvoda u Hrvatskoj. Ima li krize u agraru?

Osječko-baranjska županija je u svom proračunu za ovu godinu osigurala sredstva za razvoj poljoprivrede. Sufinancira se ruralni razvoj, kao i razvoj turizma i vinskih cesta, te melioracijsko uređenje. Podižu se novi trajni zasadi, povećana je i proizvodnja mlijeka, ali bi trebalo otvoriti i što više preradbenih pogona, kako bi se proizvedene sirovine prerađivale na području Osječko-baranjske županije. Recesija pogađa sve, pa tako i poljoprivredu, a događa se i proces transformacije poljoprivrede iz jednog socijalističkog modela u farmersko-kapitalistički. U socijalizmu je selo bilo stigmatizirano kao nešto negativno, kao nešto loše, seljak je uvijek bio prikazivan kao kulak, kao netko u biti opasan po sustav. I ono što se događalo je to, da se u selo jednostavno nije ulagalo. Sada opet postoji problem, jer taj poljoprivredni model koji je do sada postojao, više neće moći opstati. Seljaci sada moraju početi razmišljati na poduzetnički način. Te promjene idu sporo i teško, i one su bolne. Traži se stalna promjena, prilagođavanje i borba na tržištu, a seljak je u socijalističkom sustavu, iako stigmatiziran, ipak imao kakvu-takvu sigurnost, a to ljudi vole. Danas postoji rizik, a to ljudi ne vole. Mora se mnogo ulagati u poljoprivrednu proizvodnju, jer veliki otkupljivači traže stabilnost i kvalitetu. Samo oni poljoprivrednici koji ulažu mogu napredovati i to je ta bolna situacija na hrvatskom selu. No, treba reći da i Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja isplaćuje potpore poljoprivrednicima.  

HR: Donosi li rezultate kampanja »Kupujmo osječko«?

Recesija pogađa sve i ovom kampanjom želimo djelovati na svijest naših građana da se prilikom kupovine dva identična proizvoda, jednake ili približno jednake cijene, odluče za kupovinu domaćeg proizvoda, jer time čuvamo domaća radna mjesta. Znamo da smo otvorili naša mala tržišta nepripremljeni za tržišnu utakmicu. Na tržište dolaze »veliki svjetski igrači«, koji imaju sjajan marketing, sjajan dizajn i sjajnu organizaciju prodaje. Mi smo, na žalost, nepripremljeni i ne možemo se nositi u toj tržišnoj utakmici. Projekt »Kupujmo osječko« je potez lokalne vlasti da se pomogne u kampanji domaćeg proizvoda. Želi se ukazati prvenstveno našim sugrađanima da i mi također imamo kvalitetne proizvode. U okviru ove kampanje organizirat će se i prodajni sajmovi, gdje će se pružiti prilika osječkim firmama da izlože svoje proizvode. I to je jedna od uloga politike da otvori neke teme i da neke stvari pokrene. 

HR: Kakve su mogućnosti razvoja turizma u Osijeku?

Mogućnosti razvoja turizma su velike. Kada sam otvorio knjižaru lokacija je bila u sporednoj ulici i dok knjižara nije preseljena na glavni Starčevićev trg nisam znao koliko inozemnih turista prolazi kroz Osijek. Sada to vidim svaki dan. To su vjerojatno turisti na proputovanju, ali obiđu grad. Unazad četiri-pet godina Osijek kontinuirano ostvaruje sve veći broj noćenja. Razvija se i kongresni turizam, a osobno mi je drago da Baranja dobiva važnost u turizmu, jer tu je Kopački rit, Tikveš, osječka Tvrđa,  rijeka Drava, vinske ceste i sve je to vezano za ono kako ljudi percipiraju Slavoniju i Baranju, kao »mjesto« gdje se dobro jede i piju kvalitetna vina, gdje se čovjek može opustiti, ali i dobro provesti, i sve je više ljudi koji tako žele provesti vikend. Postoji čitav niz obiteljskih gospodarstava u Baranji koji se bave i turizmom. Među ostalim, možete otići i u njihov vrt da naberete svašta – od jagoda do rajčica. Postoji ogroman potencijal za razvoj turizma, naša hrana nije zagađena. Naša rajčica zaista miriše kad je razrežete. Možda ne izgleda onako lijepo i nije formirana kao nizozemska, ali je sigurno sto puta ukusnija, a to ljudi znaju prepoznati i cijeniti.