Arhiv tekstova

Pravo na odgoj i obrazovanje na svom jeziku i pismu pripadnici nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj ostvaruju u skladu s Ustavom, Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina te Zakonom o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina. Pripadnici nacionalnih manjina svoje ustavno pravo na odgoj i obrazovanje ostvaruju trima osnovnim modelima i posebnim oblicima školovanja. Model A je nastava na jeziku i pismu nacionalnih manjina, model B je dvojezična nastava, a model C je njegovanje jezika i kulture. Osnovno obrazovanje na materinjim jezicima u nekoliko osnovnih škola diljem Hrvatske imaju organizirano pripadnici češke, mađarske, srpske i talijanske zajednice. Što se tiče srednjoškolskog obrazovanja, u daruvarskoj gimnaziji se izvodi nastava na češkom jeziku, u osječkom prosvjetno-kulturnom centru Mađara nastava je na mađarskom, u Istri postoje četiri srednje škole s nastavom na talijanskom jeziku, a pripadnici srpske zajednice u Hrvatskoj mogu pohađati nastavu na svojemu jeziku u 8 srednjih škola. 

 

Početak obrazovanja na srpskom

 

Iako je poslije ratnih devedesetih godina broj Srba u Hrvatskoj sveden na trećinu, oni i dalje predstavljaju najbrojniju nacionalnu manjinu u Hrvatskoj. Tako je na popisu 2001. godine u Hrvatskoj živio 201.631 pripadnik srpske manjine. Pripadnici vlasti te čelnici srpske zajednice barataju različitim podacima o broju onih koji su se vratili u Hrvatsku. 

Još u vrijeme rata Srbi su u Hrvatskoj počeli raditi na uspostavi obrazovanja na srpskom jeziku, budući da se u školama tih godina prestala učiti ćirilica. O samom početku ovoga projekta srpske zajednice u Hrvatskoj, za naš list govori višegodišnji glavni tajnik u Srpskom kulturnom društvu »Prosvjeta« iz Zagreba Dušan Radaković: 

»Mi iz srpske zajednice vidjeli smo kako su u nesretna ratna vremena školski programi bili isuviše kroatizirani, iz njih su nestali srpski pisci, književnici, te neke kulturne vrijednosti za koje su Srbi bili jako zainteresirani, ovoga puta kao manjinska zajednica u novoj državi«, kaže Radaković. »Brojni roditelji su bili nezadovoljni, jer im djeca nisu znala ni ć od ćirilice. Stoga smo pokrenuli neke aktivnosti unutar Srpskog kulturnog društva ‘Prosvjeta’, koje je središnja kulturna oganizacija Srba u Hrvatskoj. U razgovorima s predstavnicima Ministarstva prosvjete Republike Hrvatske krenuli smo u nekoliko pravaca. Prvo smo po našim pododborima, u sredinama gdje živi srpska zajednica, radili na afirmiranju roditelja, i to, u početku, za njegovanje srpskog jezika i kulture. Onda smo zahtijevali od mjerodavnog ministarstva da se učenicima čiji su roditelji potpisali provođene ankete to obrazovanje i omogući. Tada je u suradnji s Ministarstvom počeo veliki posao izrade školskih programa. To je bilo vrlo naporno, ali smo završili zahvaljujući velikom trudu stručnjaka iz ‘Prosvjete’ i Ministarstva. Zatim smo pristupili izradi udžbenika za pet nastavnih predmeta: srpski jezik i književnost, povijest, geografija, likovna kultura i muzička kultura. Došli smo do trenutka kada je naša inicijativa trebala zaživjeti i u školama. Radeći na tome, susretali smo se u nekim sredinama s izuzetno konzervativnim ravnateljima škola, koji su manje ili više prikriveno pokazivali svoj otpor prema našoj inicijativi. Uz sve probleme, mi smo polako počeli osvajati taj teren. Orijentirali smo se na područja od posebne državne skrbi, ili bivše krajine. Dakle, na Liku, Kordun, Baniju, Dalmaciju, Zapadnu i Istočnu Slavoniju. Činjenica je da je nastava na srpskom jeziku vrlo ‘osjetljiva’, razni europski promatrači prate njezino provođenje u praksi, ali smo mi nastojali uspostaviti što čvršću suradnju s Ministarstvom, koje nam je pružalo dobru potporu.  Problem su bili, a i ostali, veliki gradovi te se planiramo sljedeće školske godine pozabaviti obrazovanjem u njima, a tražimo i da se noveliraju udžbenici, tj. unesu u njih novi sadržaji.« 

Svakodnevno 

funkcioniranje

 

Ravnatelji škola raspisuju natječaje, a Srpsko kulturno društvo »Prosvjeta« predlaže nastavnika za rad u  školama. Prošle je školske godine 712 učenika pohađalo nastavu po modelu C, a iz godine u godinu, kaže Dušan Radaković, trend je povećanja broja učenika. Stručni kadrovi se školuju na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, gdje postoji izborni modul – srpski jezik. Osim Republike Hrvatske, obrazovanje na srpskom u Hrvatskoj pomaže i Izvršno vijeće Autonomne Pokrajine Vojvodine, koje je osiguravalo lektiru i učila za rad.  

»Uvjete u nastavi na srpskom bih ocijenio od 5 do -2.  Neki ravnatelji rade da ispune formu, a neki se baš trude. Najbolje je na Kordunu, dijelovima Banije i Gorskom Kotaru. U Slavoniji su škole podijeljene, što se meni osobno ne sviđa. ‘Prosvjeta’ želi raditi na integraciji Srba u hrvatsko društvo, te smo stoga za zajedničke škole«, kaže za »Hrvatsku riječ« Dušan Radaković iz SKD »Prosvjeta«. U organizaciji Srpske pravoslavne crkve i Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, u nastavi su organizirani i sati vjeronauka, kojega pohađa veći broj učenika srpske zajednice nego što ih ima u dodatnoj nastavi, a predavač je svećenik. U SKD-u su upoznati s tim da u Vojvodini funkcionira obrazovanje na hrvatskom jeziku, no, Radaković kaže kako »suradnje s ljudima iz Vojvodine koji se bave obrazovanjem na hrvatskom jeziku nema, mada bi je rado imali. Nekada smo kontaktirali i surađivali s Belom Tonkovićem, ali sada toga više nema. Želim da Hrvati u Vojvodini i Srbi u Hrvatskoj imaju sve što treba imati civilizirani svijet. Sve će ovo jednog dana biti ujedinjena Europa. Što je bilo, bilo je. Treba ići dalje.«

 

Pravoslavna gimnazija

 

U školskoj 2005./2006. godini počela je s radom Srpska pravoslavna opća gimnazija »Kantakuzina – Katarina Branković« u središtu Zagreba, u Bogovićevoj ulici. Riječ je o prvoj školi koja je dobila dopusnicu za rad Ministarstva znanosti, a čiji je osnivač Srpska pravoslavna crkva. Nastava se odvija po nastavnom planu i programu gimnazija u Hrvatskoj, ali na srpskom jeziku i pismu i uz 30 posto nacionalnih sadržaja. Učenici mogu učiti engleski, njemački, ruski i talijanski jezik, a osim latinskog, koji je izborni, učenici mogu pohađati sate grčkog i crkvenoslavenskog jezika. 

»Ova gimnazija osnovana je na poticaj mitropolita zagrebačko-ljubljanskog i cijele Italije Jovana, u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, kao javna gimnazija. Ambicija je unijeti novu kulturološku kvalitetu u gimnazijsko obrazovanje u Hrvatskoj. Učenici koji završe ovu školu steći će znanje koje je moguće dobiti u bilo kojoj drugoj gimnaziji u Hrvatskoj«, kazao je o ovoj obrazovnoj ustanovi svećenik Milan Topić. 

Govoreći o funkcioniranju ove pravoslavne gimnazije, kakva ne postoji ni u Srbiji, tajnik ove obrazovne institucije i prof. glazbe Aleksandar Radivojević je rekao kako trenutačno ima 57 učenika u četiri odjela, (prve se godine upisalo deset učenika, a ove školske godine 22), te kako se na jesen planira upisati još 26.  

»Za upis u Srpsku pravoslavnu opću gimnaziju nema organiziranog razredbenog ispita, nego su odlučujući bodovi, odnosno otvoreni smo za one koji su u prijašnjem obrazovanju postigli vrlo dobar ili odličan uspjeh. Za sve đake je osiguran besplatan smještaj u đačkom domu u Zagrebu, imaju besplatne udžbenike, a ukoliko prvu godinu završe s odličnim uspjehom osiguravaju sebi i stipendiju Pravoslavne crkvene općine. Upisujemo samo mlađe od 17 godina, a sve je usklađeno sa standardima europskog školstva. Osim iz Hrvatske, u gimnaziji imamo i učenike iz okolice Banje Luke, te jednu učenicu iz Loznice.«

Tajnik Radivojević ističe kako Republike Srbija, preko Ministarstva za dijasporu, pomaže rad ove institucije, ali da je glavni financijski oslonac u radu Pravoslavna crkva. U nastavi rade 32 profesora različite nacionalne pripadnosti, koji su, kao i u drugim školama, na platnom popisu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Učenici imaju organizirane besplatne ekskurzije po Srbiji, planira se organizirani dolazak na ovogodišnji sajam knjiga u Beogradu, a učenici četvrtog razreda imali su organiziranu i maturalnu ekskurziju, deset dana u Moskvi.