Arhiv tekstova

U vremenu kada su ljekarne i TV programi prepuni ponude savršenih preparata za svaku bolest i kada je tržište preplavljeno svemoćnim vodicama i tabletama koje daju eliksir života, dobro je bolje se upoznati s nekim pojmovima iz područja medicine koji se odnose upravo na ovu problematiku.

Riječ lijek potječe od latinske riječi medicamentum. S gledišta praktične medicine pod lijekom se podrazumijevaju farmakološki aktivne prirodne i sintetičke supstancije, pripravljene u prikladnom obliku i u određenoj količini, za neposrednu primjenu u terapijske, profilaktičke i dijagnostičke svrhe. Prema definiciji lijekovi su supstancije ili smjese supstancija koje, kada se koriste u određenim količinama i pod određenim uvjetima, služe za sprječavanje, odstranjivanje, olakšavanje, ublažavanje, liječenje i izlječenje bolesti ili simptoma bolesti i štetnih pojava u čovječjem ili životinjskom organizmu. U pomoćna ljekovita sredstva ubrajaju se čajevi i mješavine čajeva. 

Lijek se u organizam može unijeti na više načina, a koji je put primjene lijeka najprikladniji za određenog bolesnika, ovisi o farmakološkim osobinama lijeka, kao i o terapijskim razlozima. Primjena lijeka može biti:

per os (oralni) – mnogi lijekovi se unose preko usta i gutaju (tablete, kapsule, dražeje, perle, sirupi, rastvori, gelovi i praškovi) 

sublingvalni – pod jezik. Ovaj način je koristan kada je potrebno postići brzo djelovanje, npr. uporaba nitroglicerina i slično 

rektalni – preko anusa. Ovaj način primjene je koristan kod bolesnika koji povraćaju, ili nisu u stanju progutati (bebe i jako stari bolesnici) 

na kožu – primjenjuju se kada se želi postići lokalni efekt na koži (kreme, masti, gelovi, ljekoviti flasteri, prah u spreju) 

na nosnu sluznicu – nazalni sprejevi i kapi 

preko očiju – masti i kapi za oči 

na vaginalnu sluzokožu – lokalno djelovanje (vaginalete) 

inhaliranjem – udisanjem – plinovi i raspršene supstancije koje trebaju pokazati svoj efekt u plućima 

injekcioni (supkutani pod kožu, intramuskularni – u meso ili mišić, intravenski – u venu, i drugi oblici primjene) – na ovaj način lijek najbrže pokaže svoje djelovanje, osobito  ako je unesen venskim putem. Stoga se taj način najčešće primjenjuje u hitnim stanjima. Subkutana ili intramuskularna injekcija lijeka obično proizvodi brži efekt nego primjena preko usta te se takva primjena koristi kod naglo nastalih stanja kao što su: bolovi, iznimno povišena temperatura, nagli skok tlaka…

Mnogi lijekovi imaju neželjena dejstva. Zato je veoma važno kritički pristupiti uzimanju lijekova, pogotovo ako se uzimaju bez konzultacije s liječnikom. Ipak, evo nekih općih savjeta u svezi s uporabom lijekova.

- izbjegavati uzimanje lijekova bez konzultacije s liječnikom čak i kada su u pitanju biljni pripravci (jer i oni mogu izazvati sporedne pojave).

- savjesno procijeniti korist i moguće rizike od uzimanja lijeka.

- kritički uzimati svaki lijek (dobro proučiti indikacije, doziranje, dužinu uzimanja i opisane sporedne pojave).

- prilikom liječenja virusnih infekcija, ne uzimati antibiotike zato što ti lijekovi ne djeluju na viruse.

- bitno je znati da je vjerojatnoća od sporednih pojava veća ukoliko se uzima veći broj lijekova istodobno.

- treba imati u vidu da je kod starijih osoba učestalost sporednih spojava veća (kao i težina sporednih pojava).

- kada je trudnoća u pitanju, uvijek treba procijeniti korist lijeka za majku i potencijalnu štetu za dijete te objasniti trudnici rizik 

- ukoliko se pojavi neka sporedna spojava, treba odmah prekinuti uzimanje lijeka i obratiti se liječniku.                                 

           g