06.03.2009
U Baču se opet tka
Udruga žena »Kolijevka Bačke« u Baču djeluje od 1995. godine. Naziv je dobila po pradavnom gradu Baču, po kome je i Bačka dobila ime i na koji su Bačani vrlo ponosni. Udruga je smještena u prostorijama bivše osnovne škole u Baču, locirane između župne crkve i bačke tvrđave, jedne od najstarijih građevina u Vojvodini. U vrlo lijepom i ugodnom ambijentu postavljena je izložba etno predmeta sakupljenih od pripadnika svih nacionalnosti koji žive na ovim prostorima i prodajna izložba ručnih radova, koje su izradile članice udruge.
OTVORENI ZA SURADNJU: Predsjednica udruge je Ružica Uzurov, vrlo sposobna i energična osoba, prava pokretačka snaga kojoj za udrugu nije teško pokloniti svoje slobodno vrijeme, ugostiti goste i organizirati razna događanja, od božićnih i novogodišnjih priredbi, šaranja uskršnjih jaja, imati ulogu domaćina na »Danima europske baštine« koja se svake godine organizira u Baču, pa do sudjelovanja na raznim turističkim i etno sajmovima, kulturnim manifestacijama kao što je »Kulpinska svadba« u Kulpinu, izložba šaranih uskršnjih jaja u Selenči. »Naša udruga je otvorena za suradnju sa svim kulturnim institucijama u općini Bač pa i šire, a najužu suradnju imamo s Turističkom organizacijom općine Bač, s kojom smo domaćini, odnosno domaćice brojnim turistima kojih je svake godine sve više u našem gradu. Pokraj naših stalnih aktivnosti i druženja, pred predstojeći praznik žena 8. ožujka, pripremamo prodajnu izložbu na kojoj izlažemo ručne radove naših članica«, kaže Ruža. Ali to nije sve čime se žene »Kolijevke Bačke« i njihova predsjednica mogu pohvaliti.
Koncem siječnja ove godine počeo je prvi tromjesečni tečaj tkanja – starog zanata koji se sve više vraća u život sela, pa i grada. Kada je ideja o kupovini stativa i organizaciji tečaja tkanja rođena, žene su se obratile lokalnoj samoupravi u Baču, napravljen je projekt koji je poslan u Pokrajinsko tajništvo za kulturu u Novom Sadu. Pokrajina je podržala i odobrila projekt, a podržali su ga i Zavod za ravnopravnost spolova i Zavod za zapošljavanje. Ali da nije baš sve išlo tako lako i glatko govori i čenjenica da je do realizacije projekta trebalo čekati pune dvije godine.
UPORNE ŽENE: U te dvije godine Ruža je kucala na mnoga vrata, zvala i pitala odgovorne, žene su same svojim radom pripremile prostoriju za radionicu, i konačno, trud se isplatio, stvoreni su svi uvjeti da radionica krene s radom. Danas imaju troje stative – dvoje velike i jedne manje (postavljene na stolu) i dva takozvana »konjića« na kojima u dvije smjene uči i radi deset polaznika – devet žena i jedan muškarac. Od njih desetero, osam žena je prijavljeno na Zavodu za zapošljavanje, a njih dvoje sami plaćaju tečaj. Instruktorica tečaja je Zorica Popov iz Novog Sada, koja u tom gradu ima tkačku radionicu »Etnos«. »Ovim se poslom bavim već sedam godina, sudjelovala sam na raznim sajmovima turizma i etno sajmovima, gdje sam i upoznala gospođu Ružicu. Naše poznanstvo i suradnja počeli su prije dvije godine. Raduje me što se sve više žena, a i muškaraca, interesira za ovaj stari zanat, a posebno me raduje to što će žene sa Zavoda, po završetku ovog tečaja, moći razmišljati o samostalnom radu i što će im se pružiti prilika da riješe svoje materijalne probleme. Ovdje u Baču su polaznici vrlo ozbiljno prišli ovom poslu, lako svladavaju za sada početne lekcije, a evo već poslije nekoliko sati rada imamo i gotovih proizvoda, krparica, šalova, podmetača. Tečaj traje tri mjeseca i poslije toga polaznici dobivaju certifikat i mogu nastaviti samostalan rad«, kaže Zorica Popov. Zadovoljstvo ne kriju niti polaznici. Među njima je najsavjesniji – vjerovali ili ne – Miloš Mrđa, jedini muškarac i miljenik svih polaznica. »Iako se ovo smatra ženskim poslom, našao sam sebe u ovome i mislim da ću poslije završenog tečaja biti vrlo uspješan i da ću se baviti ovim poslom, da će mi to biti glavno zanimanje.« Istog je mišljenja i Merima Keserović, koja poslije tečaja namjerava usavršiti posao i tehniku tkanja, kupiti stative i profesionalno se baviti tkanjem. Miroslava Delić je već kupila stative i u posao namjerava uvesti i supruga i djecu kada poodrastu. Darinka Stojanović se rado sjeća svog djetinjstva kada je njezina baka ovako sjedila i tkala i sretna je što joj je omogućeno da i ona nauči zanat svoje bake, a Snežana Modić je izuzetno zadovoljna, što je baš ona, kao članica udruge, predložila da polaznice tečaja budu prvenstveno žene sa Zavoda za zapošljavanje. Drago joj je što će po završetku tečaja ženama biti omogućeno i dalje koristiti prostorije udruge, naravno u slobodnom terminu, jer interes za ovim tečajem i ovim zanatom svakim je danom sve veći i sve više žena se interesira za sljedeći krug obuke.
Eto, stari zanati se vraćaju, krpare i ostali predmeti izrađeni na stativama sve su više na cijeni. Nadamo se da će žene u Baču ostvariti svoj san i usavršiti znanje i tehniku tkanja, vratiti se bar na tren u vrijeme svojih baka, a uz to i obogatiti asortiman ručnih radova »Kolijevke Bačke« i na taj način zahvaliti svima koji su im omogućili naučiti ovaj koristan zanat.