Od davnina, prema dokazanim povijesnim podacima već više od 11.000 godina, čovjek odgaja domaću vrstu ovce koja je zbog svoje multikorisnosti jedna od najzahvalnijih životinja u njegovu okruženju. Prije svega zbog zdravog i hranljivim materijama bogatog mlijeka i njegove ukiseljene varijante, zatim zbog ukusnog mesa, koje je na ovim prostorima uobičajena gastronomska ponuda, pa sve do kvalitetne vune koja se rabi za proizvodnju najkvalitetnijih prirodnih materijala.
    Kada se uza sve navedeno pridoda apsolutna prilagođenost ove životinje raznolikim vremenskim uvjetima, od polarnih predjela sve do užarenih pustinja, te obilata sposobnost reprodukcije, ovca posve zasluženo nosi laskavi epitet domaće životinje s kojom se ne može pogriješiti…
KARAKTERISTIKE: Ovca pripada redu sisavaca, podskupina Ruminantia iz reda Artyiodactila čineći vrstu Ovis, s kopitama koji posjeduju specifičan preživalački način probaljanja biljne hrane koju isključivo konzumiraju u ishrani. Prosječna ovca ima u dužini oko 1,5 m, uz težinu od 75 do 200 kg, na svijet može donijeti od jednog do tri jagnjeta nakon 150 dana bremenitog perioda, a može doživjeti do 20 godina života. Pokraj opće poznate odomaćene vrste postoje i divlje ovce koje naseljavaju područja Sjeverne Amerike i Kanade, kao i mufloni koji su karakteristični za mediteranske zemlje. Prije dvadeset godina na Zemlji je bilo oko 1.200.000.000 (milijardu i dvjesto milijuna) ovaca, dok se današnja brojka kreće oko 1,5 milijarde. Zanimljivo je kako ovih plemenitih životinja najviše ima u Australiji (oko 150 milijuna) i Novom Zelandu (75 milijuna), prema broju stanovnika koji naseljavaju ove države, dok su države bivšeg SSSR-a na europskom kontinentu uvjerljivo prve po broju grla (oko 140 milijuna).
MLIJEKO: Ovčje kiselo mlijeko spada u jedno od najzdravijih mliječnih artikala u ljudskoj ishrani i zbog specifičnosti perioda u kojemu nastaje (samo kada je vrijeme jagnjadi koja se odbijaju od vimena) ima posebnu vrijednost na tržištu. Samo, neobrađeno, ovčje mlijeko ima istina malo »čudniji« miris, ali je izuzetno kvalitetno za ljudsku konzumaciju, dok ovčji sir u svim varijantama (mladi ili tvrdi) predstavlja vrhunsku prehrambenu deliciju.
MESO: janjetina i ovčetina spadaju u izuzetno hranljive i kvalitetne vrste mesa, posebice janjetina koja ima svojevrsnu brand kategorizaciju na našim prostorima. Lako probavljivo i ne previše masno meso, ukoliko se stručno pripremi na žaru ili ispod peke, predstavlja vrhunsku deliciju i gurmanski doživljaj, ali i uobičajeni menu svih važnijih događanja u ljudskoj svakodnevici. Vjenčanja, prijami, domjenci, ali i najobičniji poslovni ručkovi ili auto predah na cesti nezamislivi su bez barem pola kg vruće, svježe pečene, janjetine.
VUNA: prirodni materijal koji se dobija iz gustog omotača koji prekriva tijelo ovce jedan je od osnovnih razloga industrijskog uzgoja ovih životinja na specijaliziranim farmama. Zahvaljujući ljudskoj selekciji, danas su izdvojene dvije vrste ovaca koje se gaje isključivo zbog svoje kvalitetne vune: Australijska merino i Rambouillet. I na našim prostorima kroz vijekove prošlosti uzgoj ovaca, ovčarstvo u vidu zanata, je oduvijek bilo isplativo. Mogućnost započinjanja biznisa s ovcama je izuzetno jednostavno, ukoliko se kupi manje stado, osiguraju uvjeti za ispašu i tehnički objekti u kojima će ove životinje biti sklonjene za vrijeme lošeg vremena i tijekom noći. U brojnim poticajnim programima koje država financira uvijek su ponude za osnivanje farme ovaca kao mogućnost upošljavanja ljudi koji su bez posla.
DOLLY: suvremena znanost prvo uspješno kloniranje izvela je upravo na ovci pod imenom Dolly, koja je tako ušla u povijest laboratorijsko-vještačkog stvaranja kloniranog (dupliciranog) živog organizma.