Arhiv tekstova

Ante Zolnaić TRAGANJA

Daleko će odlutati tvoje oči
ako budu tražile samo nebo,
jer kad zablista u punoj modrini,
razlikuju se po njemu vode noći.
Umorit će se tvoje ruke,
ako budu tražile samo druge
jer razlistat će se zagrljaji
ko poslije umorne duge.
Spotaći će se uporni koraci
kad po bespuću oslonac traže,
svud će se razliti ravne ceste
i raspupoljit putokaze.
Razigrat će se srca ptica
ako u grane proljeće zađe,
obnevidjet će ih behari meki
da završe u groblju latica.
Tek kada orao oblake razdere
Na dlanu zemlje zvijezde će nići
sve rijeke, staze i putokazi
bujicom će se tamo sliti.

CILJ

Stopljen u beskonačnost
obećava pejzaže
i raskršća daleka.
Varljivo grli ko žena.
Kad misliš da si ga dosegao,
Otvara nova vrata.