Arhiv tekstova

Okosnicu književnosti ozaljskoga književnoga kruga čine Petar Zrinski, njegova supruga Katarina i njezin brat Fran Krsto Frankopan. Pjesnička djela nastala u krugo oko Zrinskoga odlikuju se ponajprije osobitim jezičnim izrazom, zasnovanim na miješanju čakavice, kajkavice i štokavice. 

Hrvatski ban i velikaš Petar Zrinski (1621.-1671.) potomak je obitelji koja zauzima jedno od ključnih mjesta u hrvatskoj povijesti. Praunuk je legendarnoga sigetskog junaka Nikole Šubića Zrinskog i brat Nikole Zrinskoga, hrvatskoga bana, koji je poginuo kod Čakovca u lovu na veprove. Petar je Zrinski nastavio bratovu politiku zamijenivši ga na mjestu hrvatskoga bana. Sa šurjakom Franom Krstom Frankopanom vodio je tajne pregovore sa sultanom. Optuženi su za urotu protiv vladara i pogubljeni u Bečkom Novom Mjestu. U književnosti se pojavio prepjevom s mađarskog na hrvatski bratova spjeva »Adrianskoga mora sirena«. Danas je cijenjeno i njegovo kratko, dirljivo pismo upućeno dan uoči smaknuća supruzi Katarini pod nazivom »Moje drago zercze«.

Prva žena u banskoj Hrvatskoj koja se u samostalno bavila stvaralačkim radom i prevođenjem bila ja Ana Katarina Zrinska (1625.-1673.). Godine 1661. objavila je molitvenu knjižicu »Putni tovaruš«  koja se odlikuje lirizmom i skladnim stilom, a sadržava molitve upućene svecima i prepjeve psalama. Putni tovaruš sadrži više molitava koje su namijenjene čitanju u raznim prigodama i za raznovrsne potrebe. 

Pjesnik i urotnik, potomak stare hrvatske plemićke obitelji, brat Katarine Zrinske i šurjak Petra Zrinskog, Fran Krsto Frankopan rođen je 1643. Najzanimljivija je i književno najvrjednija pojava u ovome krugu. Poznavao je talijanski, njemački, francuski, latinski, a možda mađarski jezik. Zajedno s Petrom Zrinskim sudjelovao je u protuaustrijskoj uroti hrvatskoga i ugarskoga plemstva te je u Beču, zajedno sa Zrinskim, zatvoren, osuđen i pogubljen. 

Za života je objavio samo spjev »Elegia«. Najznačajnijim djelom smatra se zbirka uglavnom ljubavno-refleksivnih pjesama, koju je autor naslovio »Gartlic za čas kratiti«, a koja je nastala u zatočeništvu. U rukopisnoj su ostavštini pronađeni pjesnički ciklusi: »Dijačke junačke« (pjesme vrlo bliske usmenoj književnosti), »Zganke za vrime skratit« (dvoznačne zagonetke), »Sentencije vsakojaške« (raznovrsne poslovice), »Pobožne pjesme« i »Gartlic za čas skratit«. Među njegovim je papirima pronađen i jedan dramski fragment s naslovom »Jarne bogati« iza kojega se krije Moliereova komedija »George Dandin«.

Frankopanova se poezija odlikuje posebnim jezikom, mješavinom čakavskih, kajkavskih i štokavskih jezičnih osobitosti. Bogatstvo, osebujnost i finoću jezika, a time i ozaljskoga književnog kruga, hrvatska književna znanost otkriva tek u novije vrijeme. Njegov najpoznatiji stih: »Navik on živi ki zgine pošteno« uklesan je na mjestu pogubljenja u Bečkom Novom Mjestu..Povijest hrvatske književnosti (17. dio)