Arhiv tekstova

Započelo je vrijeme priprave za najveći kršćanski blagdan Uskrs. To vrijeme kršćani nazivaju korizmom. Latinski naziv korizma znači vrijeme časnoga posta, a traje od Pepelnice do Velikog četvrtka i služi za proživljavanje i proslavu Kristova vazmenog (uskrsnog) otajstva. Kako bi se što snažnije doživjela Kristova muka, razvila se posebna pobožnost koja se u nas naziva križni put ili put križa. Ova se pobožnost sastoji od četrnaest postaja označenih križevima, slikama i skulpturama koje prikazuju prizore od suđenja Isusu do smrti na križu te skidanje i polaganje u grob. Križni put u poznatom hrvatskom marijanskom svetištu u Mariji Bistrici ima i petnaestu postaju – Uskrsnuće. Ovakav križni put utemeljen je na vjeri u uskrsnuće i vječni život, a upravo u tomu pronalazimo smisao Kristove, ali i naše patnje. 

Za oba naziva, križni put i put križa, pronaći ćemo potvrdu u hrvatskoj književnoj tradiciji. Ipak bismo trebali dati prednost jednom od naziva, ali kojem? Jezična nam norma propisuje uporabu pridjeva i imenice (križni put) umjesto sveze imenice s imeničkom dopunom u genitivu (put križa). To pravilo vrijedi ukoliko se radi o istoznačnim svezama, odnosno svezama koje su međusobno zamjenjive. Kako je u navedenom primjeru upravo riječ o takvim svezama, u novije se vrijeme, u skladu s pravilom, češće javlja sveza križni put.

Naziv križni put često se rabi u prenesenom značenju kada govorimo o nečijoj patnji i mučeničkoj smrti. Tako se za muke koje su pretrpjeli ljudi na putu prema Bleiburgu i u povratku tijekom pješačenja po Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Makedoniji rabi sintagma hrvatski križni put. U prenesenom se značenju križni put često naziva kalvarija, a o odnosu Kalvarije i Golgote i kalvarije i golgote čitajte u sljedećem broju.