Arhiv tekstova

Ludwig Bauer autor je kojeg čitatelji imaju prilike upoznati pri prvim čitateljskim iskustvima te se intenzivno družiti i nadalje, čitajući ono što je namijenjeno odraslima. Od radova iz područja dječje književnosti pa sve do romana poput onog kakav se nedavno pojavio na policama knjižara, ovaj autor ispisuje stranice koje uvijek privlače pozornost čitatelja. Stvarajući izniman opus, Bauer pripovijeda uvjerljivo i zanimljivo, s proživljenošću i razumijevanjem koji često nedostaju u današnjem literarnom svijetu. 

Rođen je 1941. u Sisku. Diplomirao je slavistiku u Zagrebu, a školovanje nastavio u Bratislavi i Pragu. Bavio se prevođenjem stručnih djela i beletristike; bio je profesor i učitelj u Zagrebu, Londonu i Washingtonu, glavni urednik izdavačke kuće »Globus« i književnog časopisa »Naša knjiga«. Priređivao je i uređivao različite knjige (uključujući antologije i izbore školske lektire), pisao predgovore, kritike, recenzije i prikaze. 

Prvu prozu objavio je kao gimnazijalac, a 1973. dobio je za prvu tiskanu priču tada uglednu Politikinu nagradu. Objavio je više uspješnica za djecu: »Parnjača Colombina«, »Poliglot i pas«, »Tri medvjeda i gitara« (od 1991. čak devet izdanja), »Ronilac bisera«, »Istina o gusarskom kapetanu Karvasu«, »Vještica Liza Hainburška«, »Vila Zelenog jezera«, »Morski igrokazi«, »Bajkoviti igrokazi«, »Krava voli lava«  i »Maske do daske«. Posebno je ugledan kao romanopisac te je do sada objavio deset romana: »Trag u travi«,  »Trik«,  »Dokaz da je zemlja okrugla«, »Kratka kronika porodice Weber«, »Biserje za Karolinu«, »Partitura za čarobnu frulu«, »Prevođenje lirske poezije – Romanetto Buffo«, »Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat«,  »Zapisi i vremena Nikice Slavića« i, najnoviji, »Patnje Antonije Brabec«.  

ŽRTVA POVIJESTI: Prigodom predstavljanja romana »Patnje Antonije Brabec« kritičarka Lidija Dujić naglasila je kako je riječ o novopovijesnom romanu, »o privatnoj povijesti kao žrtvi velike povijesti«, o životu dvoje intelektualaca u Jugoslaviji obilježenih svojim njemačkim podrijetlom. Priča je to o ženi, pripadnici manjine, koja se u socijalističkom, mačističkom društvu mora izboriti za poziciju i ostvariti karijeru. 

Sam autor, pak, kaže da je prikazao svojevrsnu anatomiju međuljudskih odnosa i odstupanje od tradicionalne ženske uloge u još uvijek muškom društvu. Želio je pokazati, kako kaže, koliko racionalnosti i discipline treba ženi da bi opstala u takvom društvu. Roman je pisan iz muške i ženske perspektive, a autor je racionalnu inačicu priče dodijelio ženi, a emocionalnu muškarcu.

Naslov romana priziva Goetheova Werthera (»Patnje mladog Werthera«), a radnja se pozicionira između romantičarskog svjetskog bola i udarničkog socrealizma, rekla je Dujić. Bauer roman podnaslovljuje s GMR, kao »genetski modificiran«, jer iznevjerava žanr i završava kao drama. Upravo je taj dramski dio ujedno i epilog koji objašnjava sve što je u romanu ostalo nerazjašnjeno.

ŽIVOTNOST I UVJERLJIVOST: Prije no što je objavljen, ovaj je roman izlazio u nastavcima u časopisu Forum, gdje je pobudio veliko zanimanje. Možda su već tada čitatelji bili na tragu iščekivanja krajnjeg ishoda na kakve ih je ovaj pisac svojim ranijim romanima navikao. Prikazivanjem vremena i ljudi u zadanim okvirima tog vremena, Bauer se doista potvrđuje kao jedan od najznačajnijih autor onoga što s naziva novopovijesni roman. Iako se čini da su tematika koju varira i problemi koje stavlja u žižu svoga interesa već pomalo izgubili na značaju, Bauer im u svakom novom romanu uspijeva dati novi polet i svježinu.

Glavni se likovi na stranicama ove knjige predstavljaju u svojoj životnosti i uvjerljivosti, dajući čitatelju prigodu da se sasvim užive u njihovu obilježenost na mnogim područjima Teretu koji im je natovarena poput usuda, oni dodaju i vlastite patnje kao nešto bez čega ne bi znali živjeti. Otkrivajući smisao u prepoznatljivim detaljima i dajući priliku onom drugom da se otkrije u svojoj punini; Bauerovi likovi izlaze iz okvira jednog romana i pronalaze potvrdu u životima samih čitatelja.

Iako se čini da današnji čitatelji teže ka začudnosti i šokantnosti, da imaju specifične zahtjeve i ukus, roman »Patnje Antonije Brabec« privući će mnoge. Bez odrednica koje su konstanta mnogih suvremenih dijela, zanimljivom fabulom, uvjerljivim likovima i vještim slikanjem jednog vremena, ovaj roman zaokupit će pažnju mnogih i potvrditi činjenicu da se romani Ludwiga Bauera  doista čitaju bez daha. 

Piše: Đurđica Stuhlreiter