Arhiv tekstova

Iako pokladno vrijeme traje od Bogojavljenja do Pepelnice, u Plavni se pokladni običaji svode na svega tri dana: nedjelju, ponedjeljak i utorak pred Čistu srijedu. Plavanci smatraju da je to oproštaj od veselja, plesa, lijepog oblačenja pa i dobre hrane i pića. Zato se u ta tri dana treba još dobro zabaviti, proveseliti, najesti i izludirati. Nekada je sve to bilo mnogo sadržajnije i zanimljivije. U Plavni su u vrijeme poklada šokački Hrvati, Nijemci i Mađari odlazili jedni drugima u bircuze, sjedili jedni s drugima za istim stolom, zabavljali se i plesali. Za pokladnu nedjelju svi bi se, a naročito momci i djevojke, oblačili u najljepše ruho, gostionice su toga dana bile punije, a žene su za ručak više i bolje kuhale i pekle.

HKUPD »Matoš« je ove godine osmislio i organizirao obilježavanje ova tri dana, što je u ovo zimsko doba bio pravi događaj i osvježenje za sve stanovnike Plavne, a posebice za djecu.

POKLADNA NEDJELJA: Župnu su crkvu sv. Jakova na pokladnoj misi, u nedjelju 22. veljače, doista ispunili brojni župljani. Svi su bili ugodno iznenađeni i dirnuti vidjevši skupinu mladih obučenih u šokačku, mađarsku i slovačku narodnu nošnju – u Plavni ih zovu »lipe tute«. Uvijek je plavanjska narodna nošnja privlačila veliku pozornost, ali ona je dugo vremena visila u ormarima ili složena u kutijama, čekajući da je eventualno netko jednom i obuče. Ovo je bila prava prigoda da se ovo naše kulturno blago predstavi javnosti. Iako se možda čini da je to samo vanjski čin, zasigurno je ova sv. misa postala mnogo svečanija, a susret s Gospodinom dublji i bogatiji. Tako su »lipe tute« pridonijele jačanju vjere, ljubavi prema bližnjemu i našoj prošlosti, a samim tim su ojačale i temelje naše budućnosti. Da duhovni doživljaj bude još bogatiji, pobrinuo se ženski zbor »Matoša«, koji redovito pjeva na nedjeljnim misama i blagdanima u suradnji sa župnim zborom. »Lipe tute« su se, nakon sv. mise prošetale kroz središte sela i na taj način znakovito prikazale dio nekadašnjih pokladnih običaja u Plavni.

POKLADNI PONEDJELJAK: Danas više nije moguće obnoviti u cijelosti pokladne običaje na ovim prostorima. Na tri pokladna dana u Plavni se nekada nije radilo. Pokladni ponedjeljak je bio dan posjećivanja. Ako je bilo snijega ljudi su upregli saonice i njima se vozili po selu uz šale, smijeh i pjesmu. Navečer toga dana priređivao bi se bal za koji su se osobito pripremale djevojke. Svirci su obično prvo zasvirali kolo a zatim bi se plesalo »po dvoje«. Poslije toga na balu su se plesale razne igre među kojima i »dame biraju«. Djevojke i momci otišli bi kućama presvući se za večeru. Dok su plesači večerali svirci su svirali onima koji su sjedili za stolom. Zabava je trajala duboko u noć, a neki su ostali do jutra u gostionici.

Ove godine »Matoš« je osmislio pokladni ponedjeljak malo drukčije, prilagodivši ga trenutačnim mogućnostima. U popodnevnim satima organizirana je dječja skupina maškara – tuta pod vodstvom voditeljice mlade skupine Društva Evice Bartulov. Dječja povorka tuta privukla je mnoge radoznale stanovnike sela – i mlađe i starije, koji su sa zanimanjem pratili ovaj veseli prizor. Oni su obučeni u staru svagdanju narodnu nošnju prošetali ulicama sela, a u nekim kućama domaćini su ih počastili krofnama i slatkišima. Ovo je bio dobar uvod za sutrašnji, treći dan poklada, kada će selom defilirati »gadne tute«, a igre i ludiranja dostići najvišu razinu.

POKLADNI UTORAK: U pokladni utorak 24. veljače, u 16 sati, krenula je iz središta sela organizirana skupina tzv. »gadnih tuta« uz pratnu brojnih promatrača i djece. Maskirani u razne likove, mnogi s metlom u ruci, našminkanih obraza i s promijenjenim glasom bili su teško prepoznatljivi. Radosnu i bučnu povorku pratili su »Matoševi« tamburaši uz svirku i pjesmu čuli su se i razni zvuci zvona, bakaruša, klepetala... Sve je to privlačilo pozornost brojnih žitelja mjesta a poneki su izlazili iz svojih kuća i pozdravljali sudionike povorke.

Navečer je u Vatrogasnom domu priređena večera i druženje članova i simpatizera Društva i predstavnika HKUPD-a »Dukat« Vajska-Bođani, koje su sve do 23 sata neumorno svirkom i pjesmom zabavljali »Plavanjski bećari«. Ovu burnu večer, nakon koje će nastupiti smirivanje i povratak duhovnim vrijednostima, jer započinje korizma, uveličao je naš prijatelj Josip Dumendžić Meštar iz Bođana, kazivajući nekoliko svojih, uvijek lijepih, poticajnih i zanimljivih pjesama, a nekoliko starijih žena evociralo je svoja sjećanja na pokladne običaje.

Nešto prije 23 sata voditelj tamburaškog sastava Ivica Bartulov predložio je da se popije i pojede sve što je na stolu. Zatim su počišćeni stolovi, a bega (bas) jepostavljena na pripremljen odar kao »pokojnik« gdje su ga žene oplakivale.Četvorica ljudi su odnijeli begu (bas) u jedan kut sale i pokrili je stolnjakom. Time je pokladno vrijeme i ceremonija završena i svi su pošli kućama.