Arhiv tekstova

Danas slavimo srce

Upravo na dan izlaska našega lista, Katolička crkva slavi jedan neobičan blagdan: Blagdan Srca Isusova. Neka mi se ne zamjeri što ću na posve vjernički način razmišljati o tom velikom otajstvu. Za vjernike će ovo razmatranje biti prilika da se obnove u temeljnom vjerničkom opredjeljenju života u logici ljubavi, a našoj braći i sestrama koji nisu vjernici neka ovo razmišljanje bude barem informacija kako mi kršćani gledamo u dubinu otajstva svoga i svakoga ljudskoga života.
    Pitanje od kojeg drhti srce svakog čovjeka jest: da li nas Bog voli? Ako nas Bog voli, onda smo svi mi, čitavo čovječanstvo i ljud-ska povijest, priroda i sve što postoji, velika obitelj izišla iz Božjeg srca. Ako nas Bog voli, onda smo sigurni u budućnost, možemo se nadati zdravlju, miru i blagostanju. Ako nas Bog voli, smijemo istraživati sve u prirodi, svijetu i u životu, biti ono što jesmo, razvijati svoje talente do punine. Ljubav je prostor u kojemu smijemo klicati, veseliti se, putovati, jer smo iz ljubavi izišli i u ljubav utječemo.
LJUBAV BOŽJA: U Starom zavjetu Bog je upozoravao Izraelce da su izabrani narod. Svatko od nas je izabran. Posebno je svakog od nas Bog oblikovao i poslao u svijet. Ne bi nitko postojao da ga već prije Bog nije imao u svome umu i u svome srcu, i onda ga ostvario u svijetu. Bog je želio da svaki od nas bude član njegova predragog naroda. Bog se raduje nad svakim od nas. Kao što otac motri dijete u igri, pazi na svaku njegovu riječ i gestu, tako se Bog raduje svemu što mi činimo. Mi se možemo poput djece igrati života pred njegovim licem. Svakoga od nas Bog izvodi iz opasnosti u koje upadamo. Bog nas izvlači iz svijeta gdje su prisutne smrt, bolesti i opasnosti na svakom koraku. Bog nema drugog razloga da nas stvori, nego taj što uživa u našem postojanju. Zato Bog rado otpušta sve grijehe naše, on iscjeljuje sve naše slabosti, on izbavlja naš život od propasti i ne dopušta da nestanemo. On se raduje kada može biti nježan i iskazati nam svoju dobrotu. Gospodin zna da smo kao trava, poput cvijeta koji danas jest a sutra uvene. On zna da smo nemoćni, da je naša spoznaja ograničena. Zato se ražali nad nama i našim grijesima, i uvijek iznova dolazi da nas uzme u naručaj i izbavi od svake nevolje i opasnosti. On će uvijek onima koji su potlačeni vraćati pravicu. Nitko neće ostati obezvrijeđen. On je milosrdan, on milostivo gleda na svakoga, spor je na srdžbu, on ne postupa po našim grijesima niti nam plaća po našim krivnjama, nego po svome milosrđu, po svojoj dobroti, po svome očinskom stva-ralačkom duhu i srcu.
    Ta ljubav Božja razlivena je i u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je darovan. Ljubav je naša egzistencija i ljubav je naš posao. Ljubimo li svoj posao, ljubimo li sami sebe i svoju egzistenciju, ljubimo li svoju djecu, obitelj, svoju kuću, jelo, piće i odijelo, prirodu, svoje radno mjesto, svoju Crkvu, ako se znamo svemu u životu radovati, tada smo ušli u područje Božje, jer on je ljubav. Tko je ljubljen, od Boga je rođen, ali i poznaje Boga, kaže sveti Ivan. Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoga Sina da za nas umre. Njega je poslao k nama u svijet da ne budemo sami, nego da živimo po njemu. Tako je Božja ljubav zakucala u jednom malom ljudskom srcu. Bog je u Isusu Kristu raširio ruke i zove nas: »Dođite k meni svi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti«. Taj Bog je u svome Sinu Isusu Kristu na križu dopustio da mu probodu bok iz kojega su potekli krv i voda, znak ljubavi i znak sakramenata Crkve. On pokazuje na to srce i govori: »Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca, i naći ćete spokoj dušama svojim.« Na njegovu srcu probodenu, ranjenu, no koje unatoč tome nikad ne prestaje ljubiti, jest zapravo naša svagdašnja škola. Bog je Isusa poslao da živimo po njemu. Da u njega gledamo kao u svoga starijeg brata, njega kako nosi križ, kako ga raspinju, ali kako uskrsava i pobjeđuje, da gledamo u njega kako prolazi svijetom čineći dobro, kako svaku nevolju, svaku zloću miče od ljudi i kako liječi svaku nemoć i bolest. Gledamo kako ne traži od nas da se mi žrtvujemo i dadnemo naknadnicu za naše grijehe, nego se on žrtvuje i pomiruje nas s Bogom. Otkada se Bog pojavio u ljudskom liku, otada ga možemo naći kad god ljubimo jedni druge. Budući da nam je poslao Duha Svetoga, a on je ljubav Oca i Sina, onda je naša čitava egzistencija i jedini spas u životu da tako ljubimo jedni druge. Tko upozna da je Bog čak vlastitog Sina poslao da nas zavoli i uvjeri da smo ljubljeni, taj ljubi Boga i taj je spašen, taj je već u srcu Božjem. Bog želi da vidimo križ i da time spoznamo kako nas beskrajno voli. Tko na to odgovori povjerenjem, i tko Bogu zahvaljuje što ga tako voli, tko prihvaća njegove darove, njegova Duha i otkupljenje, tko se pere krvlju Isusa Krista, taj je Bogu mio, taj odgovara Bogu na njegovu ljubav i taj je ljubljen, vječan i neuništiv. Bog je doista ljubav, i tko ostaje u ljubavi u Bogu ostaje i Bog ostaje u njemu. Zapravo sve je u tim riječima.
LOGIKA SRCA: Bog je pokazao da ima srce. Pokazao je to u liku Isusa iz Nazareta. Budući da je njegovo srce vječno ranjeno, to znači da nas vječno voli, i da je sve spreman za nas učiniti. Treba otvoriti vrata do toga srca, treba povjerovati, poletjeti njemu u naručaj i dopustiti Bogu da zagrli čitavu zemlju. Potrebno je svaki dan ponavljati svojoj duši: Slavi, dušo moja, Gospodina, jer on te voli, on ti oprašta sve, on te grli, on te nježnošću kruni, on te zove da mu dođeš blizu, on je naša hrana i naše piće. Naš Bog se zove i jest Ljubav.
Tako, logika srca postaje i naše opredjeljenje. Kada se u sebe ponire, nailazi se na istinitost vrijednosti čovjeka i tek ga se u toj dimenziji može prihvatiti onakav kakav jest, stoga je mudrost čovjeka, mudrost ne tek prihvaćene istine pameću, nego mudrost je ona prava koja je sposobna srcem prihvatiti čovjeka i tako služiti »očovječenju« svijeta. To je naš program i to je ta logika. Postoje i druge, ali je opasno da one ne donesu plodove pravoga »očovječenja«.