Arhiv tekstova

Najveći broj jezika kojima se danas govori u svijetu u nekom je stupnju ugrožen. Od oko 6000 jezika najmanje dvije trećine, a možda i više, u većoj je ili manjoj mjeri pred nestajanjem. Ukoliko se na tom polju ništa značajno ne uradi, do kraja 21. stoljeća između 50 i 90 posto sada živih jezika iščeznut će. 

Ovaj alarmantan podatak iznesen je na središnjoj proslavi Međunarodnog dana materinskog jezika, koja je 20. veljače, dan uoči ovog službenog praznika jezika, održana u Beogradu. Organizator obilježavanja ovog dana bilo je Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, a nazočni na svečanosti u Palači Srbije bili su predstavnici gotovo svih nacionalnih zajednica koje žive u Srbiji, kao i ovdašnji predstavnici Ujedinjenih naroda i Vijeća Europe. Glavni govornik na skupu bio je poznati lingvist, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu Ranko Bugarski.

ZAŠTITA RAZNOLIKOSTI: Otvarajući obilježavanje državna tajnica u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava Aniko Muškinja-Hajnrih je rekla kako je ponosna što ima dva materinska jezika, te da je Srbija specifična zemlja po tome što na njenom teritoriju u miru i toleranciji žive pripadnici skoro 30 različitih naroda sa svojim posebnim jezicima. Dodala je kako se ovim danom proslavlja jezično i kulturno bogatstvo i različitost u Srbiji.

Stalna koordinatorica UN-a u Beogradu Rina Reza rekla je kako se u svijetu provode stotine projekata s ciljem da se promoviraju jezici i jezična raznolikost, te obilježavanje Međunarodnog dana materinskog jezika usredotočuje pozornost međunarodne zajednice na značaj jezične raznolikosti.

»Postalo je jasno kako jezici, koji predstavljaju sastavni dio identiteta ljudi i zajednica, imaju ključnu ulogu za postizanje ciljeva kao što su obrazovanje za sve i milenijski ciljevi razvoja«, naglasila je Rina Reza. Dio svog obraćanja Rina Reza, rođena u Bangladešu, izgovorila je na svom materinskom jeziku, podsjetivši kako je upravo njena zemlja prije deset godina predložila proglašavanje 21. veljače za Međunarodni dan materinskog jezika. 

Specijalni predstavnik glavnog tajnika Vijeća Europe u Srbiji Konstantin Jerokostopulos rekao je kako je višejezičnost sredstvo za zaštitu i očuvanje raznolikosti jezika i kultura na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini.

»Među osnovnim ciljevima Vijeća Europe danas se nalazi i zaštita bogatstva i raznolikosti europskog kulturnog naslijeđa«, izjavio je Jerokostopulos. »Regionalni jezici ili jezici manjina u velikoj su mjeri dio tog naslijeđa, a namjera je da se, koliko je to moguće, osigura uporaba regionalnih i manjinskih jezika u obrazovanju i u medijima, te da se omogući i ohrabri njihova uporaba u zakonskom i administrativnom kontekstu, u ekonomskom i društvenom životu, u kulturnim aktivnostima i međugraničnim razmjenama.«

PET NAJLJEPŠIH RIJEČI: Osobito zanimljiv dio obilježavanja ovog praznika jezika bio je kada se, svatko na svom materinskom jeziku, nazočnima obratilo čak 17 predstavnika različitih nacionalnih zajednica koje žive u Srbiji. Osim predstavnika nacionalnih manjina koje imaju svoja nacionalna vijeća, u Beograd su pozvani i predstavnici onih nacionalnih zajednica koje za sada djeluju na razini nacionalnih manjinskih udruga ili saveza. Svi su oni, uz po nekoliko rečenica o svom narodu, imali zadaću odabrati po pet riječi iz svog jezika koje smatraju najznačajnijim, najljepšim ili najupečatljivijim.

Kao takve, predstavnik bošnjačke zajednice Esad Džudžević je naveo riječi: ljubav, blagost, lahko, huk i dom, navodeći kako on osobno govori, piše i osjeća na bosanskom jeziku, iako smatra da su srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski jedan jezik, jer se njihovi govornici međusobno razumiju, ali je taj jedan jezik, po njegovu mišljenju, za Srbe srpski, za Hrvate hrvatski, za Bošnjake bosanski, a za Crnogorce crnogorski. 

Predstavnici Bunjevaca Nikola Babić i Mirjana Savanov kao najznačajnije riječi iz svog govora odabrali su: rič, pisma, čovik, lipota i cviće, dok je Vlah Živoslav Lazić izdvojio riječi: identitet, babica, sveta Dijana, u miru i kolo. Ilija Spasojević, predstavnik Grka koji žive u Srbiji, najvažnijim riječima smatra: demokraciju, slobodu, teologiju, domovinu i obitelj, Aleksandar Nećak iz Saveza židovskih općina: bog, ljubav, pravda, istina i mir s vama prijatelji, a predstavnik mađarske zajednice János Budai: svitanje, osvit, jutarnja rumena, zora i ustajanje sunca. Predstavnik Makedonaca Borče Veličkovski odabrao je riječi: biljka, promatranje, duga, leptir i poljubac, a Zlatomir Jovanović iz romske zajednice: majka, zemlja, bog, sreća i sunce. Dragan Marčel smatra kako su za Rumunje najvažnije riječi: začeti, čežnja, nada, sloboda i svjetlost, Slavko Oros tvrdi da Rusine osobito dojme: riječ, misao, pupoljak, dom i nebo, a Slovakinja Svetlana Zobujen izdvaja riječi: istina, život, radost, ljubav i dijete.

Slovenac Rajko Majić prisjetio se starih vremena i zajedničke države, ističući kako su njemu najdraže riječi: nostalgija, ciciban, dežela i Kekec, a predstavnik Ukrajinaca Miroslav Kalenik osobito dragima smatra riječi: vjera, nada, ljubav, kohate (riječ kakve nema u hrvatskom jeziku, a označava ljubav prema isključivo ličnosti), te kalinu, biljku koja predstavlja dio ukrajinske tradicije. 

Umjesto izdvajanja pet najdražih hrvatskih riječi predstavnik hrvatske zajednice Branko Horvat pročitao je nekoliko stihova hrvatskih autora s područja Bačke, koji su pisali ili pišu na hrvatskom jeziku i ikavskom narječju. Uz ostale uzvanike i goste, na proslavi Međunarodnog dana materinskog jezika u Beogradu nazočni su bili i: zamjenik pokrajinskog tajnika za propise, upravu i nacionalne manjine Mato Groznica, pomoćnik pokrajinske tajnice za informacije Kalman Kuntić i članica Izvršnog odbora HNV-a Stanislava Stantić-Prćić.