Arhiv tekstova

Prošloga je tjedna u Beogradu i Novom Sadu svečano obilježen Međunarodni dan materinskog jezika. U organizaciji Ministarstva za ljudska i manjinska prava predstavnici sedamnaest nacionalnih zajednica koje žive u Srbiji, kao i predstavnici Ujedinjenih naroda i Vijeća Europe okupili su se na svečanosti u Palači Srbije i progovorili na svojim materinjim jezicima ili narječjima. Time je na simboličan način Republika Srbija potvrdila svoju namjeru stvarati  uvjete za olakšanje ili ohrabrivanje uporabe regionalnih ili manjinskih jezika u govoru i pisanju, javnom i privatnom životu, a na što se obvezala koncem 2005. godine kada je ratificirala Europsku povelju o regionalnim i manjinskim jezicima. Srbija je prijavila deset takvih jezika: albanski, bosanski, bugarski, hrvatski, mađarski, romski, rumunjski, rusinski, slovački i ukrajinski, čime je preuzela i određene obveze glede njihove uporabe u obrazovanju, sudskom postupku, medijima, odnosima s državnom upravom i u kulturnom životu.

Međunarodni dan materinskog jezika obilježen je i u Skupštini Vojvodine igrokazom na petnaest jezika, kojeg su izveli učenici Karlovačke gimnazije. Otvarajući skup, potpredsjednica Skupštine AP Vojvodine istaknula je važnost ovoga dana za Vojvodinu, čiji je parlament, kako je rekla, »najmnogojezičniji u Europi poslije Europskog parlamenta«. U Vojvodini je, naime, u službenoj uporabi pet jezika: srpski, mađarski, rumunjski, rusinski i slovački, dok uporaba hrvatskog jezika, iako je takva odluka bila prihvaćena prije nekoliko godina u Skupštini Vojvodine, nije bila potvrđena i u Skupštini Srbije. Zbog toga hrvatski jezik nije i formalno postao službeni jezik u cijeloj pokrajini, već samo u pojedinim mjestima kao i u radu Skupštine AP Vojvodine.

Ovakva situacija, gdje hrvatski i jest i nije službeni jezik u Vojvodini, prema novom prijedlogu Statuta Vojvodine, koji je trenutačno na jezičnoj i tehničko-pravnoj »doradi«, trebala bi se izmijeniti, pa bi i hrvatski jezik konačno bio uveden u službenu uporabu u tijelima i organizacijama AP Vojvodine. Time bi se dodatno brisale razlike između »starih« manjina, koje nacionalno-manjinske institucije grade još od 1945. godine, i Hrvata čija su prava na vlastite nacionalne institucije bila zagubljena negdje u maglama jugoslavenstva tijekom više desetljeća.