Arhiv tekstova

Grgo Bačlija, subotički odvjetnik u mirovini, prvi je čovjek u Srbiji kojega je sud službeno rehabilitirao zbog toga što je prije više od 30 godina, tijekom slamanja Hrvatskog proljeća u Subotici, robijao iz političkih razloga. Rješenjem Okružnog suda u Subotici, rujna 2007. utvrđeno je kako su presude istog tog suda te Vrhovnog suda Vojvodine iz svibnja, odnosno rujna 1973. godine, ništavne od trenutka njihovog donošenja. Istim rješenjem sud je utvrdio da se Grgo Bačlija smatra neosuđivanim.

Ovim je sudskim rješenjem Grgo Bačlija ostvario pretpostavku da mu se materijalno nadoknadi šest mjeseci provedenih u zatvoru, kao i još  tri godine nemogućnosti da se nakon robije zaposli. No, puno je važnija moralna zadovoljština, na koju je ovaj hrvatski nacionalni djelatnik morao čekati tri i pol desetljeća. On je, naime, prvi osuđenik i robijaš s teritorija Srbije osuđen u okviru antimaspokovske histerije početkom 70-ih, koji je službeno rehabilitiran. U obrazloženju rješenja o rehabilitaciji, sud je zaključio kako je Grgo Bačlija 1973. oglašen krivim zbog »verbalnih istupa, što upućuje na zaključak da se radilo o osudi iz političkih i ideoloških razloga«.

PISMA MATIJE POLJAKO-VIĆA: Ali, pođimo redom. Mladi je Grgo Bačlija krajem 60-ih i početkom 70-ih godina XX. stoljeća prijateljevao s jednim od tada vodećih hrvatskih intelektualaca u Subotici – Matijom Poljakovićem. A Poljaković je, nacionalno vrlo opredijeljen i nepokolebljiv kakav je već bio, prkosio režimu. Sve je nepravde, prije svega prema svom, hrvatsko-bunjevačkom puku, bilježio u pismima, a onda ta pisma slao na opasne adrese – najvišim partijskim i državnim dužnosnicima u Jugoslaviji – od samoga Josipa Broza Tita, preko Vladimira Bakarića, Veljka Vlahovića, do Mike Tripala, Savke Dapčević-Kučar, Josipa Vrhovca i ostalih. Prema presudi Okružnog suda u Subotici od 14. svibnja 1973. godine, Grgo Bačlija je »u vremenskom razdoblju od 1968. do 1971. godine u Subotici u više navrata na pisaćem stroju umnožavao pojedina pisma Matije Poljakovića, a koja pisma odišu nacionalizmom i izazivanjem nacionalne mržnje«. Također je, piše u presudi, nakon osnivačke skupštine Matice hrvatske u Iloku 25.  travnja 1971. godine, pribavio pozdravni govor Milana Jurića iz Đakova. Taj je govor, za koji je sud ocijenio da odiše nacionalizmom, u svom poduzeću u Subotici umnožio i dijelio na čitanje drugim osobama. Zbog tog je »zlodjela« Grgo Bačlija prvobitno osuđen na 10 mjeseci zatvora, da bi kasnije, nakon žalbe, Vrhovni sud Vojvodine tu presudu smanjio na 6 mjeseci. Toliko je Bačlija, točno u sat, i odležao.

»Nakon slamanja Maspoka na 21. sjednici Centralnog komiteta SKJ u Karađorđevu, 1. i 2. prosinca 1971. godine, u Subotici smo nas šestero optuženi zbog hrvatskog nacionalizma«, kaže za Hrvatsku riječ Grgo Bačlija. »Četvero smo osuđeni: dr. Ante Sekulić na 2,5 godine zatvora, prof. Juraj Lončarević na 1,5 godinu, prof. Bela Gabrić na 1,5 godinu, te ja na 10 mjeseci. Optuženi su još i Matija Poljaković, koji je ubrzo umro pa nije bilo suđenja, dok je Jakov Kopilović također optužen, ali je suđenje izostalo iz humanitarno-socijalnih razloga, naime, imao je petero djece. Sekulić, Lončarević i Gabrić odslužili su kaznu u zatvoru u Srijemskoj Mitrovici, sva trojica u istoj ćeliji, a ja u Okružnom zatvoru u Subotici.«

Nakon presude, Matija Poljaković piše pismo tadašnjem vrhunskom hrvatskom nacionalnom i intelektualnom autoritetu Miroslavu Krleži, da se zauzme kod Josipa Broza radi Grge Bačlije. Tada ga Krleža, prema Bačlijinim riječima, poziva u Zagreb, razgovara i ruča s njim, te ga daruje knjigama s posvetom. Uspjeha kod Tita, kako se vidi, nije bilo u cijelosti, ali je Krležino zalaganje moguće pridonijelo tome da se kazna Grgi Bačliji smanji na 10 mjeseci.

ISTRAGA, LISIČINE, ZAT-VOR: Osim Poljakovićevih pisama koja je umnožavao, Grgo Bačlija je istom presudom, dakle, osuđen i zbog sudjelovanja na osnivanju ogranka Matice hrvatske u Iloku, gdje su govorili mnogi istaknuti maskopovci, među njima - Stjepan Mesić, Marko Veselica, Šime Đodan, Pero Pirker, Milan Jurić i drugi. Svi su oni procesuirani i robijali 70-ih. 

O razdoblju političkog progona, a prije presude i odlaska u zatvor, Bačlija danas priča:

»U istrazi sam desetak puta privođen u policiju na saslušanja, na treći kat u zgradi u Lenjinovom parku. Po mene bi policija dolazila maricom poslije podne, odvodila me i vraćala kući noću poslije 22 sata. Stanovao sam u zgradi i to su uvijek promatrali mnogi susjedi. Možete misliti kako to izgleda, kad vas sprovode s lisičinama na rukama. Tamo su me ispitivali tadašnji načelnik i istražitelji subotičke i pokrajinske UDBE. 

»Da sam u istrazi ’propjevao’, povukao bih za sobom još desetak hrvatskih intelektualaca s onog famoznog popisa 116 matičara«, tvrdi Bačlija. »Ali nisam, u dogovoru s Matijom Poljakovićem sve sam preuzeo na sebe i tako se završilo. U zatvoru me nisu maltretirali. Fizički ne. Verbalno je bilo provokacija, ali tukli me nisu. Bio sam šef kuhinje, voditelj zatvorske knjižnice i klupskih prostorija s TV dvoranom, kao i predsjednik Savjeta zatvorenika. Čuvari su se korektno odnosili prema meni, znali su i oni da sam ja vjerojatno prvi politički osuđenik u tom zatvoru, svi ostali bili su kriminalci.«

RODBINA I PRIJATELJI OKRENULI LEĐA: Nakon izlaska iz zatvora Bačlija se tri godine nije mogao zaposliti. Ipak se, kaže, privremeno snašao kao putujući pravnik izrađujući normativna akta za zemljoradničke zadruge, i to od Apatina do Ade. 

»Punih 18 godina nisam dobio putovnicu. To mi je valjda najteže palo. Pratio sam suprugu i djecu do granice, oni su odlazili – a ja ostajao. Onda, kada se s ’crvenim pasošem’ moglo putovati po cijelom svijetu, ja nisam mogao izaći iz države. Putovnica mi je vraćena tek 1990. godine i to mi ju je vratio osobno tadašnji načelnik subotičkog SUP-a Milan Jerinkić, s kojim sam skupa svojevremeno polagao sudački ispit.«

Svih tih godina nakon zatvora pa sve do 1990. Grgo Bačlija bio je prvo nezaposlen, a poslije zaposlen izvan Subotice, i to kao komercijalist u tvrtkama iz Bačke Topole, Sente i Srijemske Mitrovice. Zbog političkog delikta, izgubio je 6 mjeseci u zatvoru i još 3 godine radnog staža. To mu je sve Ministarstvo rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske priznalo rješenjem, i to za robijanje dvostruki staž, a za one tri godine bez posla jedan za jedan. 

»Teško sam doživio ponašanje dijela prijatelja i rodbine, koji su okretali glavu od mene na ulici onda kad mi je bilo najteže«, kaže Bačlija. »Mogu reći da su me se najviše odrekli moji Hrvati-Bunjevci, a da su mi puno slobodnije i iskrenije prilazili prijatelji Mađari i Srbi. Takva su izgleda bila vremena.«

Danas je Grgo Bačlija odvjetnik u mirovini. Aktivan je u Pučkoj kasini 1878 i Hrvatskoj bunjevačko-šokačkoj stranci. Pohodi sva dešavanja u hrvatskoj zajednici u Subotici. Često se javlja svojim tekstovima u medijima, kako na hrvatskom, tako i na srpskom jeziku. Za njegovo se ime vezuju mnoge kontroverze, no u ovom se tekstu bavimo samo njegovom sudbinom u Maspoku i posljedicama tih događaja. Nesporna je činjenica da je Grgo Bačlija u posljednja 3 i pol desetljeća sudionik i svjedok mnogih dešavanja na političkoj i kulturnoj sceni hrvatske zajednice u Srbiji. Osnivač je gotovo svih hrvatskih institucija, udruga i stranaka u Subotici: »Bunjevačkog kola«, »Dužijance«, Pučke kasine, DSHV-a, HNS-a, HBŠS...

Zvonimir Perušić