Arhiv tekstova

Božić je najsjajniji kršćanski blagdan. Prekrasni, svjetlucavi ukrasi, lampice, svjećice, obavezan su dio božićne dekoracije. Niti jedan drugi blagdan ne poznaje toliko kićenja i ukrašavanja. Nerijetko je to najveći razlog zbog kojeg se ljudi vesele Božiću.

 

SJAJ BOŽIĆA

 

U našu tradiciju spada da se ambijent u kome živimo, radimo i u kome se krećemo lijepo okiti za Božić. Božićna drvca, šareni i blještavi ukrasi, jaslice s djetetom u slami, kao i razni drugi maštoviti i lijepi ukrasi nezaobilazni su dio božićnog slavlja. Sjaj ukrasa i lijepo izrađeni prizori novorođenog Isusa u štalici, okruženog Marijom, Josipom, pastirima i kraljevima, s pokojom ovčicom, doprinose blagdanskom ugođaju kojeg nema ni jedan drugi blagdan. Uz to i običaj darivanja, posjeti rodbini i prijateljima stvaraju ozračje radosti i zbližavanja s dragim osobama. Zato nije čudo što je ovaj blagdan najradosniji i najdraži blagdan među vjernicima. Obitelj okupljena oko bogate trpeze, dok na stolu gori svijeća u zelenom žitu i sviraju prekrasne božićne pjesme, atmosfera je koja raznježi i najtvrđa srca. I kada se spomene ovaj blagdan, prva nam je asocijacija sav taj sjaj, blještavilo, darovi, obitelj i bogat stol. Mnogo se truda, novca i vremena ulaže da bi proslava Božića zaista bila sjajna, baš onakva kakvu nam prikazuju mnogi holivudski filmovi i koja se u našim očima čini savršena. Na taj trud i rastrošnost potiču nas televizijske reklame, kao i vješti trikovi trgovačkih lanaca te potrošački duh koji se uvukao duboko u naše društvo. 

No, je li taj sjaj uistinu pravi sjaj Božića? Je li Božić blještavilo ukrasa i bogata trpeza? Kićenje kuće, dvorišta, ureda koje traje satima i danima i naporno pripremanje raznih blagdanskih đakonija, je li to prava priprava za ovaj kršćanski blagdan? Želi li Isus da se za proslavu njegova rođenja pripremamo tako što ćemo potrošiti na darove, ukrase i hranu više nego što možemo zaraditi? 

Naravno, Isus nema ništa protiv da uresimo naše domove i da darujemo naše najmilije, niti ima nešto protiv da na taj dan spremimo svečani ručak. Ali, to sve postaje loše kada Isus zbog toga padne u drugi, treći plan, kada sve ono što bi trebalo uljepšati Božić nama postaje smisao Božića. Onda se dogodi da blještavilo ukrasa zasjeni sjaj betlehemske zvijezde i umjesto da mislimo na Boga koji se za nas rodio u štali, mi na njega gotovo zaboravimo, a prikaz njegova rođenja postane samo lijepa prigodna dekoracija u mnoštvu drugih. I tada radost našeg međuljudskog darivanja potisne radost koju bismo trebali osjećati zbog dara koji nam daje sam Bog – njegovog Jedinorođenca koji iz ljubavi prema nama u liku bespomoćnog djeteta leži u jaslama. Pravi sjaj Božića je u toj skromnoj štalici, a ne u onom materijalističkom blještavilu i kiču koji nas u blagdansko vrijeme prati na svakom koraku. Da bi ga otkrili moramo se otvorena srca, poput pastira, pokloniti Novorođenom.

 

BOG U PRVOM PLANU

 

Iako svake godine u isto vrijeme slavimo isti događaj – Isusovo rođenje, taj nas događaj uvijek iznova potiče na razmišljanje i preispitivanje. Jer, Bog koji je došao bliže čovjeku u liku bespomoćnog djeteta ne može nikoga ostaviti ravnodušnim. Otuda dolazi ona istinska toplina ovog blagdana koja privlači i osvaja. Bespomoćno dijete koje širi ruke da zagrli čitav svijet zove k sebi svakog. Kralj svih stvorenja u štalici na oštroj slamici poziva sebi i pastire i kraljeve. Ne pravi razlike i ne zahtijeva ništa što ne može svatko dati, otvoreno srce da on može ući i nastaniti se u njemu. Zato Ivan Krstitelj viče u došašću „Pripravite put Gospodinu!“. Zato vrijeme priprave za Božić stalno u prvi plan stavlja obraćenje. A sve to započinje sakramentom pomirenja i ozbiljnom odlukom da ćemo se zaista popraviti, da ćemo odbaciti svoju oholost, zavist, lijenost i sve što nas sputava da svoje srce darujemo Bogu.

Bog koji se rađa u većoj skromnosti od čovjeka i koje se čovjeku stavlja na brigu iako ga neizmjerno nadvisuje, Bog je praštanja, ljubavi i utjehe. U iskrenom susretu s njim sve biva zaogrnuto radošću, nadom i novim smislom. Tada dolazimo da prave radosti Božića. Zapravo jedino što Isus želi je da on, darovani Sin, za Božić bude u prvom planu, da dan njegova rođenja slavimo s njim, a ne bez njega, jer jedino tako ovo slavlje ima svoj smisao.