Arhiv tekstova

Čovjekov je život ispunjen usponima i padovima, sigurnošću i sumnjom. Ono što je danas već sutra može nestati i pretvoriti se u nešto drugo. Jer, Bog u životu svakog čovjeka djeluje na nepredvidiv način. Tako je djelovao i kroz cijelu povijest spasenja, pa i u životu Ivana Krstitelja.

 

PROROK U TaMNICI

 

Druga nedjelja došašća prikazuje nam Ivana Krstitelja kao velikog proroka koji navješćuje Mesijin dolazak. On plijeni svojim riječima i svojom pojavom te se mnoštvo okuplja slušati ga. No, sada nam evanđelje predstavlja Ivana u sasvim drugačijim okolnostima. On je u tamnici, potpuno nemoćan, njegov se glas više ne čuje. Njegovo teško stanje pojačava dvojba, nije li se možda prevario. Zato šalje učenike da pitaju Isusa je li on očekivani Mesija ili treba još čekati (usp. Mt 11, 2). Tako onaj koji je do nedavno glasno svjedočio za Isusa i poticao narod na obraćenje, sada počinje sumnjati. Sumnja u sve što si do tada činio i za čega si živio mučan je i tjeskoban osjećaj, a upravo je to iskusio Ivan Krstitelj. Ali, kako to da on sumnja?

Neočekivanost i nepredvidivost Božjeg djelovanja izvor je tih sumnji. Naime, Židovi su očekivali veličanstveni dolazak Mesije na ovaj svijet, a svi znamo kako je bio skroman Isusov dolazak. Isto tako, pravednost i u pravednosti strogost smatrane su za najvažnije Božje osobine. Stoga se očekivalo da će u skladu s tim i Mesija djelovati kada dođe na ovaj svijet. Tako je mislio i Ivan Krstitelj, o čemu svjedoči slika koju on koristi govoreći o Mesiji: »U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim« (Lk 3, 17). Ivan je očekivao da će Mesija biti pravedan i strog te da će se tako i obračunati s grijehom i grješnicima. Ali, Isus je djelovao drugačije. Njegov dolazak i djelovanje bili su potpuno suprotni onome što su Židovi očekivali i što je Ivan najavio. On nije strog, nego pun milosrđa i ljubavi te svakom pruža priliku za obraćenje. Naravno da je to zbunilo Ivana, koji jest prorok, ali je čovjek svoga vremena. No, to Bogu ne smeta, jer Ivan je svoju proročku ulogu odigrao i najavio Mesiju kojem treba pripraviti put.

 

NESHVATLJIV U LJUBAVI I MILOSRĐU

 

Bog je za čovjeka nepredvidiv i neshvatljiv. Kada bi ga čovjek mogao razumjeti bio bi mu ravan. Zato i Božje djelovanje stalno čovjeka iznenađuje. Tako je kroz cijelu Bibliju, tako je i danas. I koliko god da se trudimo Božju nedokučivost dokučiti, to nikada nećemo uspjeti. Tako će nam on zauvijek ostati tajna, a njegovo djelovanje pripremat će nam stalno nova iznenađenja. Zato Isus ne odgovara Ivanu na pitanje je li on Mesija izravno, nego poručuje: »Blago onome tko se ne sablazni o mene« (Mt 11, 6).

Nepredvidivost Božjeg djelovanja i danas je poteškoća za mnoge ljude. Često se javljaju pitanja zašto Bog ne kazni nepoštene, zašto ne nagrađuje trud, nego bolje prolaze oni koji manje rade i sl. No, kada se to pita čovjek, zaboravlja da Bog zna što radi i da je svako njegovo djelovanje ispravno makar nama bilo potpuno nerazumljivo i neobično. Prisjetimo se samo kako je Isus djelovao. Zbog ljudskih predrasuda i predodžbi o Bogu ostao je od strane mnogih neprihvaćen. Jer su ljudi njegova vremena pokušali Mesiju uklopiti u sliku koju su unaprijed o njemu imali. Zato im se činilo da on ne postupa pravedno i sablažnjavali su se nad mnogim njegovim djelima. Stoga su im srca ostala za njega zatvorena. Nisu mogli razumjeti Isusovo milosrđe i ljubav. I umjesto da su ga u milosrđu i ljubavi nasljedovali, oni su vrata svoga srca pred njim zalupili.

Što je danas drugačije nego u Isusovo vrijeme? Gotovo ništa. Čovjek ni danas ne razumije Boga i ne prihvaća njegovu ljubav i dobrotu za sve. I umjesto da ga nasljeduje, čovjek ga želi ispravljati u njegovu djelovanju, pa stalno prosvjeduje protiv njega i poziva ga na red. No, Isus svojim primjerom poručuju kako u praštanju i ljubavi ne treba imati granice. Srce koje ljubi bezgraničnom ljubavlju uvijek je radosno. 

Isusa nisu razumjeli oni koji su mislili da znaju kako Mesija treba djelovati, nego oni koji su povjerovali i krenuli za njim, te svojim životom nasljedovali ono što je on činio i govorio. Ako vjernici i danas budu, kao u Isusovo vrijeme, vjerno nasljedovali njegov primjer, moći će ga približiti i onima koji su od njega daleko. Jer, svjedočanstvo života vrijedi više nego bezbroj riječi, a došašće je prilika da to svjedočanstvo počnemo davati.