Arhiv tekstova

Učenica II. razreda somborske gimnazije, Andreja Balaž (1991.) iz Bačkog Monoštora, skokom u vis bavi se samo nekoliko godina i već je svojim prvim rezultatima skrenula pozornost na sebe. Redovito, u skladu sa školskim obvezama i mogućnostima putovanja, trenira u AK »Maraton« u Somboru, i željela bi ove godine još popraviti svoj trenutačni rekord koji iznosi 160 preskočenih centimetara u vis.

Što Te je privuklo visinama i skokovima koji ih osvajaju?

U biti sve se to dogodilo posve slučajno, jer sam tijekom godina djetinjstva isprobala brojne sportove u krugu svoje osnovne škole u Bačkom Monoštoru. Uvijek kada je to bilo potrebno sudjelovala sam na školskim natjecanjima i tako sam jednom  trebala skakati u dalj, ali mi je nastavnica predložila i skok u vis.

Za ovu atraktivnu atletsku disciplinu potrebne su ipak i određene predispozicije, poput visine, gipkosti i elastičnosti na primjer. Tko ih je otkrio u tebi?

Na svom prvom službenom natjecanju u skoku u vis uspjela sam preskočiti 141 cm. S obzirom na moju visinu koja trenutačno iznosi 170 cm, a vjerojatno i na demonstrirane potrebne pokazatelje, uočila me je profesorica tjelesnog odgoja Mira Trifunov, koja mi je i danas trener.

Kojom tehnikom skačeš i koji je Tvoj osobni rekord?

Skačem flop tehnikom, lijeva noga mi je odrazna i više mi odgovara kraće zaletište od nekih 40 mojih stopa. Moj trenutačni rekord iznosi 160 cm i ovu visinu sam uspjela preskočiti već dva puta. Posljednji put je to bilo u Srijemskoj Mitrovici na državnom prvenstvu za starije juniore.

Kakav je Tvoj sadašnji ranking?

U državi sam druga u svojoj starosnoj kategoriji, dok u Vojvodini zauzimam prvo mjesto u juniorskoj konkurenciji mog starosnog uzrasta.

Tijekom još uvijek relativno kratke sportske karijere ipak si već zabilježila nekoliko vrijednih rezultata. Gdje si sve putovala i skakala u vis?

Dosad sam »skakala« u mnogo gradova na teritoriju Srbije, između ostalih nastupala sam u: Subotici, Beogradu, Nišu, Kragujevcu, Srijemskoj Mitrovici, na domaćoj stazi u Somboru, a jedno od većih natjecanja bio je i reprezentativni tromeč između Vojvodine, Mađarske i Republike Srpske u Novom Sadu, kada sam nastupila u reprezentativnoj selekciji Vojvodine i osvojila drugo mjesto s preskočenih 150 cm. Nažalost, tog je dana bilo užasno vrijeme s kišom, što u mojoj disciplini predstavlja veliki problem.

Kada već govorimo o visinama, je li Blanka Vlašić, kraljica svjetskog »visa«, možda i Tvoj sportski uzor?

Naravno. Uvijek gledam sva njena natjecanja i pokušavam upijati njezine skokove preko 2 metra. Posebno me fascinira njezin prelet preko letvice i fantastična moć savijanja tijekom odlučujućih dijelova skoka, kada ona uspijeva svladati potrebnu visinu.

Trenutno u svom posjedu držiš visinu od 160 cm. S kojim bi sljedećim rezultatom bila zadovoljna u nastupajućoj sezoni?

Moj plan za 2008. godinu je poboljšanje osobnog rekorda za još 5 cm i s preskočenih 165 cm bila bih jako zadovoljna. Nadam se da ću to uspjeti i ostvariti. 

Kako  se odvijaju treninzi u zimskim uvjetima i koliko često treniraš za željenu visinu?

Zimi je to s treningom malo teže, jer treniramo u maloj školskoj dvorani u kojoj ne postoji mogućnost optimalnih uvjeta za izvođenje pravog skoka u vis. Zbog skučenog prostora ne mogu ostvariti potrebne korake za zalet, pa često skačem iz samo nekoliko koraka, što opet nije pravi trening nego samo improvizacija. Ukoliko mi školske i ostale obveze dopuste, treniram 2-3 puta na tjedan, a mnogo više radim na stjecanju potrebne tjelesne spreme, jer za potrebe kluba, tijekom sezone, trčim i štafetnu utrku 4x100m.

Koja su natjecanja u planu početkom sezone na otvorenom?

Prvo će biti školsko natjecanje, potom bi trebalo biti vojvođansko prvenstvo, a na proljeće i državno, no do tada ima još puno rada i treninga u zatvorenom.                  g