Arhiv tekstova

Ivana Mamužić je rođena 1. siječnja 1982. godine u Subotici, gdje je završila i srednju fotografsku školu, u sklopu Politehničke škole. Odlučila je studirati grafiku u Zagrebu, s obzirom da u tom momentu u Srbiji nije bilo fakulteta tog smjera. Na Grafički fakultet u Zagrebu uputila ju je sestra, koja je također htjela studirati u Zagrebu. Prijamni ispit na Grafičkom fakultetu Ivana je uspješno položila, iako nije bio ni malo lak. 

Poslije prve godine na Grafičkom fakultetu, na drugoj godini studenti se mogu opredijeliti za jedan od dva smjera: dizajnerski ili tehničko-tehnološki smjer. Nakon studija dizajneri se bave vizualnim identitetom samoga proizvoda tj. kako će izgledati korice, sam tekst, font i druge karakteristike, a tehničari se bave njihovim provođenjem u praksi – tijekom proizvodnje i tipom tiska. 

»Prednost fakulteta u Zagrebu je visoko kvalificiran i izvrstan kadar profesora i razne mogućnosti za upoznavanje s praktičnim radom, što je najbitnije u ovoj struci. U Zagrebu se profesori stalno upoznavaju s novim metodama rada i novim tehnološkim mogućnostima, što kasnije na predavanjima prenose studentima«, ističe Ivana Mamužić.

STUDIJ: Odluku o odlasku na studij u Zagreb Ivana je donijela i pod utjecajem političke situacije 1999. godine. »Sjećam se, stariji su nas studenti pričekali već na autobusnom kolodvoru i pomagali nam da se bolje snađemo u, za nas tada, potpuno nepoznatom okruženju – glede studentskog doma, menze i samog fakulteta. Ova pomoć je bila organizirana i od strane Hrvatske matice iseljenika. S nostrificiranjem srednjoškolske svjedodžbe nisam imala problema, a čak nisam trebala niti prevoditi ćirilično pismo na latinično, za razliku od ostalih«, priča Ivana Mamužić. Sve vrijeme studija živjela je u Studentskom domu »Stjepan Radić«, gdje je stanovalo puno Subotičana, tako da su imali mogućnosti stalnog druženja, izlazaka, ali i dobivanja pravovremenih informacija o stipendijama i novim mogućnostima za studente iz inozemstva. 

»Prvih dana na fakultetu s hrvatskim jezikom nisam imala problema, ponekad su mi neki profesori ispravljali naglasak, ali za kratko vrijeme uspjela sam svladati sve potrebno. Neugodno iskustvo imala sam samo prvog dana na fakultetu, kada smo trebali popuniti u formularu odakle dolazimo. Naime, djevojka pokraj mene je primijetila kako sam upisala iz Srbije i sjela je na pod, jer nije htjela sjediti pokraj mene«, kaže Ivana Mamužić. Većina njenih prijatelja bili su iz Hrvatske. Smatrala je kako se čovjek u novom okruženju treba družiti s novim ljudima, jer je to najbolji način za prilagođavanje. 

POSAO: Poslije kratkog vremena Ivana se kao studentica zaposlila u svojoj struci, jer joj stipendija nije bila dovoljna za život u Zagrebu. Prvo je radila za tvrtku »Enikon«, koja radi nove projekte za renoviranje starih postrojenja, gdje je radila u »Auto Cad okruženju«. Nakon toga je radila u firmi »Vip data«, gdje je radila na ažuriranju njihove prezentacije, a kasnije je i u fotokopirnici. Pokraj tih poslova uspješno je položila sve ispite i diplomirala na temi »Primjena termografije u papirnoj industriji« na katedri elektronika i optoelektronika. Na ovaj način imala je mogućnost praktični dio usavršavati na Institutu »Ruđer Bošković«, što joj je omogućilo rad na temelju istraživanja na Institutu. 

Samo istraživanje se odnosilo na uspoređivanje pomoću mjerenja, specijalnih kamera i softvera za njihovu primjenu, koji se rabi u industriji papira. Diplomski rad je napisala za tri mjeseca, a najteži dio bili su prijevodi stručne literature s engleskog na hrvatski jezik.  »Diplomski rad na fakultetu sam dobro uradila, a jedan dio rada objavljen je u skripti fakulteta«, ističe Ivana. Nakon obrane diplomskog rada vratila se u Suboticu, gdje je upisala studij za omladinskog radnika, koji funkcionira kao ispostava švedskog fakulteta iz Jön Shopinga. Do nostrifikacije diplome bila je nezaposlena, a nakon toga počela je raditi u Politehničkoj srednjoj školi u Subotici. Predaje stručne predmete, fotografiju, reprofotografiju, grafičke materijale i kaligrafiju tj. grafičko pismo. 

AKTIVNOSTI: Van redovitog posla aktivna je u nevladinom sektoru, gdje radi na projektu izrade grafita u Subotici posredstvom Centra za socijalni rad, kao i na organizaciji koncerata različitih glazbenih pravaca. Između ostalog voljela bi utemeljiti neku fotografsku radionicu. 

HOBI: Ivana voli putovati i pri tome praviti interesantne fotografije. Nedavno je turistički posjetila Istanbul i s tog putovanja donijela je izvanredne fotografije. Kad god može rado se vozi na rolerima, ali u Subotici nema baš mogućnosti voziti ih, jer nema mjesta gdje bi se to moglo sigurno raditi. Kazalište i likovni susreti također je ispunjavaju, voli posjećivati i koncerte, kako u našoj zemlji tako i u Hrvatskoj. Exit festival je privlači, ali je, na žalost, uvijek u tom razdoblju imala ispitne rokove, pa nije išla. 

»Mladi u Hrvatskoj imaju više mogućnosti za provod. Sama ponuda zabave je također znatno veća u Zagrebu nego u Subotici. Tijekom studija često sam dvojila oko povratka. Ali ipak, kada sam razmislila o svim mogućnostima, odlučila sam se vratiti. Smatram kako u Srbiji mladi nemaju dovoljno motivacije, niti osoba oko sebe koje bi ih mogle motivirati.       

 g