Arhiv tekstova

Knjiga »Nebo su prekrili galebovi« prva je objavljena knjiga Zorana Tomića (1967.). Riječ je o autoru čija je biografija i više nego uzbudljiva. Počinje uobičajeno – završenim studijem anglistike i talijanistike, ali onda dobiva detalje koji bi lako mogli poslužiti kao građa za neki roman. Stoji da je radio na utovaru cementa i vina, bio čistač brodova, pomoćnik stolara i električara. Ima toga još, ali nabrajanje bi potrajalo, pa valja stoga naglasiti još samo da je trenutno zaposlen kao politički savjetnik te da svira gitaru u perspektivnom zagrebačkom bendu.

Dosta se toga, dakle, skupilo u životu autora. Dovoljno za zaključak kako se valjda našlo i materijala za dobru priču i povod da je »osviješteni komunalac« iz podnaslova knjige oglasi »štafetom priča«. Ispod neba koje su prekrili galebovi skupilo ih se dvanaest, a već prva daje naslutiti kako će nas čitanje nagraditi onim čime bi nas svaka dobra knjiga trebala obogatiti. Pa ako nas već prvim naslovom nije iz vlastite udobnosti potjerao na ulicu književnih zbivanja, sa svakim novim poželjet ćemo izići sami. Poput njegovog komunalca što na cesti skuplja sitnice i mi ćemo, tek tako, potražiti ljude iz Tomićeva svijeta te poželjeti uroniti u ono što bismo lako mogli nazvati i svojim prostorom življenja.

MALE LJUDSKE DRAME: »Nebo koje su prekrili galebovi« djelo je koje cestu pretvara u pozornicu, a čitatelje u gledatelje. U njemu ćemo širom otvorenih očiju pratit male ljudske drame koje će u kratkom vremenu priče ipak uspjeti reći sve što je potrebno, ne ostavljajući nas zakinutim niti za najmanju sitnicu. Upoznavši nekoliko likova koji žive svoje obične živote, bez namjere da ikoga opterećuju svojom krvlju i suzama, čitatelj će se morati zamisliti. Odmah će poželjeti svjedočiti i pričama ostalih – službenica, političara, dama sumnjiva morala, narkomana, studenata, homoseksualaca… Čitava galerija likova oživljava u dvanaest priča Zorana Tomića, zgusnutih do svoje biti i prepoznatljivih kao dobro štivo koje vrijedi pročitati.

NEUMOLJIVA STVARNOST: U ovim pričama stvarnost je neumoljiva, nudeći ono što jedino ponuditi može. Ona je čvrsta i neumoljivo se uzdiže do neba, ali kako ga ipak ne bi proparala svojom oštrinom, Zoran Tomić pozvat će galebove da ga prekriju. Snovi i mašta ravnopravno uspijevaju pronaći svoje mjesto u životu koji buja na ulicama Velegradeca, prostrujati njegovom mrežom ulica, kako onih širokih tako i slijepih uličica u koje se ne zalazi ako se baš ne mora. A i najtvrđi realisti morat će priznati kako je nebo, ma kako turobno i sivo bilo, ipak ljepše ako ih prekriju galebovi.

Knjiga »Nebo su prekrili galebovi« u mnogim slojevima nosi svježinu i originalnost. Idući prema kraju, one će, istina, pomalo gubiti nešto od tih karakteristika, ali će nas ipak ovo štivo zarobiti svojom čitljivošću i pitkošću. Razloge zbog kojih »štafetu priča osviještenog komunalca« nećemo ispuštati iz ruku, valja tražiti i u njezinu jeziku i stilskoj prepoznatljivosti. Susrest ćemo ovdje različite jezike i narječja što se izvrsno isprepliću sa šarenilom kakvo obično vlada na ulicama velikog grada. Povezujući priče različitim vezama, ispitujući kako izgleda život u parku, na moru, u zatvoru, na kolodvoru, na raskršću, pisac se pretvara u istraživača koji spremno prihvaća izazov upoznavanja života kakav buja svuda oko nas.

OSOBIT RUKOPIS: Zanimljivim i osobitim rukopisom Zoran Tomić lako će pridobiti čitatelja da mu se pridruži u ovom pothvatu. Komunalac iz podnaslova vodič je koji će nas neumorno voditi iz priče u priču, uvjeravajući kako je ono što slijedi zanimljivije od onog što smo upravo pročitali. Hoćemo li time uspjeti očistiti bar ponešto od suvišnog u našim vlastitim ulicama, ostaje na svakome od nas. Galebovi, kao čest motiv u književnosti, mogu se i ne moraju zadržati na nebu iznad nas.

Pred nama je knjiga koju svakako treba pročitati. Ljubitelji kraćih formi, kakvih je u posljednje vrijeme sve više, doći će na svoje. No ove priče privući će i one koji bi, osim kraćih formi, možda radije pročitali nešto drugo. »Nebo koje su prekrili galebovi« može se preporučiti za čitanje i jednima i drugima. Pristupajući djelu s različitih motrišta, raznovrsna će čitateljska publika zasigurno pronaći ponešto za sebe u ovim zanimljivim, uvjerljivim i ponekad neočekivanim pričama.                                       g