Arhiv tekstova

U vrijeme hladnih zimskih dana, kada Hrvati na sjeveru Bačke ne bi bili zaokupljeni većim poslovima na polju ili u šumi, nalazili su načina da se okupe, nešto usput i porade, ali se i provesele. Dakako da su se tu nalazili i mladi, momci i djevojke, rađala su se prijateljstva, velike ljubavi, a puno njih je završavalo i brakovima. Tako su nastala obiteljska okupljanja, nazvana »prelo«. Taj naziv najvjerojatnije potječe od »ženske čeljadi« koja je uz »pismu i divan« prela i tkala bunjevačko zajedništvo. Baš tu obiteljsku tradiciju željeli su, preporodom zahvaćeni Hrvati, nastaviti osnivanjem »Bunjevačke pučke kasine«, koja im je prvo zabranjena, a poslije odobrena pod imenom »Pučka kasina«, na Marin, 2. veljače 1879. godine u Subotici, u hotelu »Pešta«, kada su organizirali javnu manifestaciju pod nazivom »Bunjevačko prelo«. Tu, stoljećima održavanu tradiciju »Bunjevačkih prela« nastavlja i Društvo vojvođanskih i podunavskih Hrvata, organiziravši i ove godine u Zagrebu, 3. veljače, u restoranu »K’ pivovari«, ovo tradicionalno okup-ljanje bunjevačkih Hrvata.

PRELO: Pozdravom »Faljen Isus i Marija dobra čeljadi!« okupljene je tradicionalno pozdravio i aktualne događaje prokomentirao i  dr. Luka Štilinović, u ulozi bać Bolte. »Jeto sotim lipim hrvackim ričima, bunjevačkom ikavicom, od srca vas pozdravljam i želim da vam na ovom skupu budne lipo i ugodno. Najkraće možemo kazat da je ‘prelo’ skup žena koje predu, sastanak prelja pri poslu. ‘Prelo’ je znalo biti i večernji skup većinom mladeži na kojem divojke pletu i pivaju, a kasnije se i huncutski raspoloženi momci pridruže i jevo ti svirke i u zimske večeri ponajbolje zabave, a ‘Veliko prelo’ je izraslo na rečenim obiteljskim prelima još davne 1879. godine«, ukratko je bać Bolto pojasnio što je zapravo »prelo« te nastavio: »Šta ću vam dalje žvalit, kad i sami znate da ima tušta i dobrog  što je donelo današnje vrime. Uvik s ponosom ističem kako tamo priko Dunava izlazi začudo tušta dobrog štiva.

NOVA BRAZDA ZAJEDNIŠTVA: A zamislite dokleg bi stigli, di bi nam bijo kraj da ima malčak više tolerancije i zajedništva, ‘kad bi složnije uprli snage’ kako lani rekoh za ‘Hrvatsku riječ’ iz Subotice. Al’ virujem ja, daće Bog biće i tog. Srijemci, s kojima dilimo sudbinu, isto ne spavadu, nego oru novu brazdu zajedništva, pa nji posebno pozdravljam. Kad već divanimo o tom, baš nikidan kogod mi, ne znam zašto, pošalje 3 broja časopisa ‘Glasnika Pučke kasine’, zdravo sam se obradovao. Iznosi list različite članke i poglede s razni strana, i to je u redu. Međutim, u broju 12, iz 2007., na 6. stranici članak ‘Legende o poreklu nemaju istorijsko pokriće, Beli Hrvati i Hrvati u Dalmaciji’, doduše kao izvode iz knjige nikog Amarikanca Patrika Gerija, što ga nafalijo Milenko Petrović, kako to je najznačajniji američki istoričar koji je eto ‘razotkrio vezu između mitova evropskih naroda i talasa nacionalizma...’. Već iz samo jedne stranice se jasno razabire da čovik nije doraso poslu kojeg se privatijo. Ukratko, sve što se dosad pisalo odakle potiču Hrvati i Srbi to je sve mit ili priča cara Konstantina Porfirogeneta (905. – 959.). Drugim ričima naši su povisničari mala glupava dica i nisu razlikovali fakta od mitova i priča, da spomenem samo Dominika Mandića od novijih povisničira. Uvik je dobro čuti i drugu stranu, a to je izostalo u broju 12«, završio je, uz veliki pljesak, svoj bunjevački monolog dr. Luka Štilinović.

Ostatak poslijepodneva i večeri protekao je u pjesmi, plesu i bogatoj tomboli. Za glazbeni dio bio je zadužen tamburaški sastav »Prava stvar«, a bogata tombola je realizirana zahvaljujući brojnim sponzorima, uglavnom hrvatskim gospodarstvenicima podrijetlom iz Bačke.

Zlatko Žužić