Arhiv tekstova

Nakon osam susreta u samo desetak dana, brojnih ozljeda i nedaća, koje su pratile Hrvatsku rukometnu reprezentaciju, izabranici Line Červara uspjeli su osvojiti srebrnu medalju na Europskom prvenstvu u Norveškoj i nakon 14 sušnih godina (bronca u Portugalu 1994.) izborili najveći uspjeh na šampionatima starog kontinenta. Aktualni olimpijski šampioni i bivši svjetski prvaci nastavili su uspješni niz ove zlatne generacije i, unatoč finalnom porazu protiv šampiona Danske, dokazali kvalitetu hrvatskog rukometa.

 

POLUFINALE

 

HRVATSKA – FRANCUSKA 24-23

Subotnja pobjeda (26. siječnja) u polufinalnom susretu protiv uvijek neugodnih Francuza (poraz u četvrtfinalu prošlog SP) izborena je u dramatičnom i do posljednje sekunde neizvjesnom duelu, koji je osiguravao plasman u finale i medalju na EP. Opet je briljirao Ivano Balić, uz odličnu igru Petra Metličića, odlučujući pogodak Blaženka Lackovića i dva, iznimno važna, obranjena sedmerca Vjenceslava Somića. Nažalost, čini se kako je ova bespoštedna »bitka za finale« uzela svoj danak.

 

FINALE

 

HRVATSKA – DANSKA 20-24

Unatoč odličnom početku (4-0) i ravnopravnoj igri većim dijelom prvoga poluvremena, Hrvatska nije mogla pružiti više od časnog poraza u završnici EP u Norveškoj. Golemi umor, ozljede ključnih igrača (Balić, Metličić) koji su i pokraj očevidnih bolova nastavili hrabro igrati do samoga kraja susreta, ali i krajnje diskutabilno suđenje španjolskog para Breto i Huelin, na koncu su utjecali na još jedan poraz od Danske, objektivno, najbolje momčadi prvenstva. Zanimljivo, Hrvatska je u Norveškoj izgubila jedino od novih prvaka Europe (20-30 u četvrtfinalnoj skupini i 20-24 u finalu).

SREBRO ZLATNOG SJAJA: Nakon svega, nitko ne može, i ne bi smio, ništa loše reći o »srebrnim rukometašima« Hrvatske, koji su u gladijatorskim arenama Stavangera i Lillehamera ostavili dobar dio svog zdravlja, igrajući ubitačnim ritmom proteklih desetak natjecateljskih dana. Iako je navijačko gledateljstvo nepopravljivo razmaženo i uvijek željno samo najviših pobjedničkih postolja, biti drugi u kolijevci svjetskog rukometa (EP je uvijek jače natjecanje od SP, jer jednostavno nema slabih momčadi) u ovom trenutku i ovakvim okolnostima zasigurno je golemi uspjeh ozljedama oslabljene reprezentacije. Jer, podsjetimo, Ivano Balić je odigrao prvenstvo gotovo bez priprema, a do pred sami odlazak u Norvešku njegov nastup je bio pod velikim pitanjem. Doma su ostali Mirza Džomba, najbolje svjetsko desno krilo i njegova zamjena Vedran Zrnić, a teret nastupa na svom prvom velikom natjecanju pao je na mlađane Duvnjaka i Čupića. Ipak, unatoč svemu, veliki rukometni znalac izbornik Červar ponovno je uspio posložiti sve kockice u dobitni niz, a srebro zlatnog sjaja »zasjalo« je na prsima hrabrih momaka.

Svaka čast!