Arhiv tekstova

Za zaštitu nacionalnih manjina najznačajniji međunarodni pravni akt, bez sumnje, je Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina,  koja je sačinjena je u Strasbourgu 10. studenoga 1994. godine. Ona je ratificirana u  velikom broju zemalja, a u Saveznoj skupštini SR Jugoslavije  ratificirana je tijekom 1998. godine. Na poziv Komiteta ministara Savjeta Europe, SR Jugoslavija je pristupila Okvirnoj konvenciji 11. svibnja 2001. godine i ona je za nju stupila na snagu 1. rujna 2001. godine. Prvi Izvještaj o provođenju  Okvirne konvencije SR Jugoslavija je dostavila 16. listopada 2002. godine. U skladu s člankom 25 Okvirne konvencije ugovorna stranka je dužna dostavljati  informacije  koje su značajne za provedbu Okvirne konvencije  Glavnom tajniku Vijeća Europe. Tako je Vlada Republike Srbije sačinila Izvještaj  koncem prosinca 2007. godine. Dio Izvještaja je posvećen i članku 15 Okvirne konvencije koji glasi: »Stranke će stvoriti uvjete nužne za učinkovito sudjelovanje osoba koji pripadaju nacionalnim manjinama u kulturnom, društvenom, gospodarstvenom životu i javnim poslovima, posebice onim  koji se tiču njih samih.«  Upravo poštovanje odredaba članka 15 Okvirne konvencije bit će predmet ovog razmatranja.

Da bismo mogli bolje pratiti ovo problematiku, sasvim lapidarno iznijet ćemo podatke nacionalne strukture  Srbije. Nacionalna struktura stanovništva Republike Srbije prema rezultatima popisa iz 2002. godine pokazuje da u Srbiji ima 7.498.001 stanovnika, a od toga 6.212.838 su izjašnjeni kao Srbi. U Srbiji ima 70.602 Hrvata i donjoj tablici prikazujemo  kako i gdje su raspoređeni po općinama.

Sudjelovanje Hrvata u predstavničkim tijelima Republike Srbije: Ustav Republike Srbije sadrži odredbe kojima se stvara pravni okvir za sudjelovanje  pripadnika nacionalnih manjina u predstavničkim tijelima na svim razinama javne vlasti. Prema članku 100 stavak 2 Ustava, u Narodnoj skupštini Republike Srbije osigurava se  ravnopravnost i zastupljenost  predstavnika nacionalnih manjina. Ustav u članku 180 stavku 4 predviđa da se autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave u kojima živi  mješovito stanovništvo nacionalnog sastava omogućava razmjerna zastupljenost nacionalnih manjina u skupštinama, sukladno zakonu. Pokrajinska tijela mogu svojim odlukama  omogućiti efikasno sudjelovanje  pripadnika nacionalnih manjina u predstavničkim tijelima na različitim razinama vlasti. Treba imati u vidu da autonomne pokrajine ne mogu donositi zakone.  Zakonom o izboru narodnih zastupnika u Narodnu skupštinu Republike Srbije utvrđeno je da u raspodjeli mandata sudjeluju samo one izborne liste koje su dobile najmanje 5 posto glasova od ukupnog broja birača koji su glasovali u izbornoj jedinici. Istovjetno rješenje  predviđeno je i kada je riječ o izboru zastupnika u Skupštinu AP Vojvodine.

Slično rješenje predviđa i Zakon o lokalnim izborima. Naravno, manjine mogu biti zastupljene u predstavničkim tijelima ako se nalaze u koalicijama s drugim strankama, odnosno ako se nalaze na listama drugih stranaka. 

Odredbe Ustava Srbije omogućuju, ali  i ne jamče ova prava. Za razliku od rješenja Ustava Republike Srbije, Republika Hrvatska je donijela Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina kojim se jamči  nacionalnim manjinama zastupljenost u Saboru, predstavničkim tijelima lokalne samouprave i predstavničkim tijelima područne samouprave. Tako npr. Zakon o izborima u Hrvatski sabor u članku 16 taksativno navodi koliko koja nacionalna manjina bira zastupnika. Preporuke Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi od 1999. godine navode se da strukture i donošenja odluka regionalnih i lokalnih vlasti moraju biti transparentne i dostupne. Kao jedan od mogućih načina postizanje ovog cilja je poduzimanje posebnih mjera za sudjelovanje manjina u državnoj službi. Odredbama člana  21 Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina da se prilikom zapošljavanja  u javnim službama, uključujući policiju vodi računa o nacionalnom sastavu stanovništva. U Narodnoj skupštini Republike Srbije, od 250 zastupnika koliko ih po Ustavu Skupština broji, 10 zastupnika su pripadnici nacionalnih manjina koji članovi političkih stranaka koje, uglavnom, okupljaju pripadnike nacionalnih manjina. Tako je DSHV zastupljen s jednim zastupnikom. Naravno, u Skupštini ima zastupnika, pripadnika nacionalnih manjina koji su članovi građanskih stranaka – npr. sedam zastupnika su Mađari.  U Skupštini AP Vojvodine ima jedan zastupnik iz redova DSHV-a.  Sudjelovanje Hrvata među odbornicima je i tri puta manje od njihovog  udjela u ukupnom stanovništvu  Republike (0,9 posto). I pokraj svih poduzetih mjera struktura Hrvata u predstavničkim tijelima ni izbliza nije zadovoljavajuća. To se najbolje vidi u donjoj tablici 

Sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u izvršnoj vlasti i upravnim tijelima: Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina u članku 20. utvrđuje da se prilikom zapošljavanja u javnim službama, uključujući i policiju, vodi računa o nacionalnom sastavu stanovništva, odgovarajućoj zastupljenosti i  poznavanju jezika kojim se govori na području tijela ili službe. Još više, Vlada Republike Srbije je 12. svibnja 2006. godine donijela Zaključak o mjerama za povećanje sudjelovanja pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne uprave, kojim je predviđeno da će Vlada, izravno ili preko svojih nadležnih tijela i službi, trajno poduzimati mjere radi povećanja sudjelovanja pripadnika nacionalnih manjina u državnoj upravi. Služba za ljudska i manjinska prava donijela je u suradnji s drugim nadležnim tijelima utvrdila je i plan mjera  u cilju povećanja sudjelovanja manjina u tijelima državne uprave. Polazeći od tih odredbi Pokrajinski ombudsman je tijekom 2006. godine, postupajući po službenoj dužnosti uputio preporuke svim sudovima na teritoriju Vojvodine. Sudeći po tablicama  koje  su neumoljive, još više, intenzivnije i, nadasve, učinkovitije  trebaju na ovome poraditi državna tijela. Važno je uložiti i dodatne napore te pokrenuti dodatne aktivnosti  na suzbijanju diskriminacije pri zapošljavanju  pripadnika nacionalnih manjina. DSHV i  HNV trebaju svim političkim sredstvima inzistirati na  ispravljanju  ove, više nego nepovoljne, situacije glede sudjelovanja  Hrvata u izvršnoj vlasti i upravnim tijelima Vojvodine i Srbije. U Vladi Republike Srbije nema niti jednog ministra, pomoćnika, zamjenika  iz manjinske političke stranke.

Sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u sudskoj vlasti: Zastup-ljenost pripadnika nacionalnih manjina u praski se ostvaruje tromo, sporo i sasvim sigurno iz vizure nacionalnih manjina nezadovoljavajuće. Što se tiče hrvatske zajednice stanje, je  još teže i sasvim neprihvatljivo. Je li moguće da u okružnim i trgovačkim sudovima nema niti jedan Hrvat? Evidentno da, ali  za nas neshvatljivo i neprihvatljivo. Brojke same za sebe govore i nije potreban nikakva komentar. Bojim se da bi on bio suvišan. Zastupljenost nacionalnih manjina u  sudovima sadržana je u donjim  tablicama.

U cilju poboljšanja odnosa i stvaranja uvjeta za sudjelovanje manjina u zaštiti i unapređenju položaja manjina u međunarodnoj bilateralno suradnji Srbija je sklopila više sporazuma. Za našu zajednicu važan je Sporazum između Srbije i Crne Gore i Republike Hrvatske o zaštiti prava srpske i crnogorske manjine u Republici Hrvatskoj i  hrvatske manjine u Srbiji Crnoj Gori. Člankom 16 Sporazuma predviđen je Međuvladin mješoviti odbor, koji bi trebao pratiti provođenje Sporazuma. Nažalost, po mojoj skromnoj prosudbi, on je daleko od onoga što je hrvatska zajednica očekivala. Posebna priča su nacionalna vijeća, kao reprezentativni tijela nacionalnih manjina glede obrazovanja, informiranja, kulture i uporabe jezika. Većini vijeća mandat je istekao, a ne postoje pravna rješenja za uređenje njihovog statusa. Financiranje se sprovodi preko proračuna AP Vojvodine i Republike, a ne preko Fonda za nacionalne manjine. Republičko nacionalno vijeće se ne sastaje, a zamolbe koje upućuju nacionalna vijeća državnim tijelima stoje u fijokama i nitko na njih i ne odgovara. Nevjerojatno, ali istinito. Možda je to i najbolji indikator skrbi države o nacionalnim manjinama?!

Sadašnja ukupna politička i socijalna situacija u Srbiji je dosta povoljnija nego prije, ali još uvijek dosta opterećena velikim problemima. Međutim, za očekivati je da  će sve više  dobivati na značaju ona opcija koja će ići u pravcu europskih integracija, a time i stvarnom poštovanju manjinskih prava. Tada bi se došlo do toga da manjine  mogu i imaju velike prednosti za jednu državu, a time da počne praktična primjena zakonske regulative.

g