Arhiv tekstova

Tijekom proteklih božićnih i novogodišnjih blagdana svoj rodni grad je posjetio i Damir Krimer, softverski inženjer trenutačno naseljen u Orlandu, poznatom (po Disneylandu) gradu na Floridi. Svoju američku priču pristao je ispričati tijekom jednog, sada već pomalo davnog, blagdanskog dana koncem prošle godine.

Kako je došlo do odluke da odete studirati u SAD?

U vrijeme kada sam odlučio otići studirati u SAD to je bilo više nego prilika za besplatno studiranje. Bila je to prilika za nastavak igranja tenisa, besplatnog studiranja, budući sam dobio stipendiju, jednostavno prilika za otići, vidjeti i živjeti u SAD... Jednostavno, u tom trenutku nisam vidio niti jednu lošu stranu te odluke.

Što biste, s današnje vremenske distance, mogli reći o ondašnjoj percepciji školovanja i života tijekom prvih godina američkog života? 

Studije u Daytoni vidim više kao neko razdoblje adaptacije na nešto sasvim novo. Rado se sjećam igranja tenisa za koledž i druženja s igračima iz momčadi, ali to je otprilike jedina stvar koja mi nedostaje iz tog perioda. Škola kao škola nije bila pretjerano interesantna, ali je služila kao neka aktivnost koja je tamo da popuni dan. U tom razdoblju sam još uvijek maštao o danu kada ću diplomirati i vratiti se doma. Moj period adaptacije je iz određenih razloga bio dosta dug, a zanimljiv podatak je da sam, iako sam bio jedan od rijetkih koji je godinama pričao kako će se vratiti onoga dana kada bude diplomirao, sada jedan od nekolicine koji je, ustvari, ostao u SAD.

Kakve prirode su bili primarni razlozi za nastavak magisterija, koji je, opet, uvjetovao i produžetak boravka u SAD?

 S druge strane, nastavak studija u Orlandu je bilo kupovanje vremena za razmišljanje što dalje. Situacija doma nije bila sjajna za povratak, iako je želja da se vratim u Suboticu i dalje bila prisutna. Međutim, odlučio sam nastaviti s magisterijskim studijama i »kupiti« još godinu – dvije, posebno jer je u tom trenutku ekonomija u SAD bila dosta loša za strance koji su tražili posao u SAD.  Negdje pred kraj magistarskih studija se javila želja za ostankom u SAD i traženju posla tamo. U prosincu 2005. godine sam konačno i magistrirao informacijske sustave i stavio točku na školu.

U čemu se sastoji Vaš današnji posao?

Dok sam bio na magistarskim studijama radio sam kao asistent na sveučilištu i tako plaćao studij i zarađivao za stan, hranu i džeparac. Radio sam na projektu koje je moje sveučilište imalo s policijom na Floridi. Ovaj posao sam nastavio raditi i nakon što sam magistrirao – ostao sam tamo. Projekt na kojem radi nas otprilike desetak svodi se na pisanje softvera koji omogućuje povezivanje svih policijskih stanica na Floridi, a konačni cilj je povezivanje policijskih stanica na nacionalnoj razini. Trenutno pokrivamo oko 50 posto Floride.

Kako biste usporedili Suboticu i Orlando, grad u kojemu danas živite? 

Teško mi je usporediti Suboticu i Orlando budući da je Subotica moj pravi dom i to će zauvijek i ostati, ali Orlando sve više postaje moj drugi dom i zaista mi je lijepo ovdje. U Suboticu se uvijek rado vraćam, prije svega zbog obitelji, pa onda zbog prijatelja od kojih je većina, opet, otišla živjeti negdje u inozemstvo. Orlando je prije svega poznat kao jedan turistički centar gdje se nalaze: Disney World, Sea World i mnoštvo drugih zabavnih parkova. Prema nekim izvorima Orlando posjeti 52 milijuna turista na godinu. Kao kulturni centar i nije toliko bogat u usporedbi s New Yorkom i drugim većim američkim gradovima, ali, kao i u svakoj drugoj metropoli, u njemu postoje muzeji, održavaju se koncerti i druga događanja iz oblasti kulture. Subotica je, s druge strane, mali grad gdje se ne događa mnogo toga i gdje se ljudi naviknu na to sve dok ne odu negdje i osjete prednosti većih gradova. Tada počinje da ti nedostaje sve ono što jedan veći grad nudi i to je otprilike ono što se dogodilo meni. Također, velika prednost Orlanda je klima, ali to zavisi od čovjeka do čovjeka, pošto ne vole svi ljudi toplo vrijeme tijekom čitave godine. 

Vaš pogled na američki način života?

Ja imam neki svoj pogled na američki način života i to poglavito pokušavam zadržati za sebe, jer sam zamijetio kako se to moje mišljenje konstantno mijenja što sam duže ovdje. Ima dosta stvari koje mi se ne sviđaju, ali mislim kako je više onih pozitivnih. Ne sviđa mi se generalno kako i koliko se ljudi ovdje druže izvan radnog vremena, kako provode slobodno vrijeme, ali mene to ne dotiče previše, budući je moj krug prijatelja uglavnom iz republika bivše Jugoslavije ili država sličnim nama po mentalitetu, a kada sam u društvu s Amerikancima onda se uvijek prilagodim njima. Pozitivne stvari su spremnost Amerikanaca da ti pomog-nu u svakom trenutku bez da znaju išta o tebi, neopterećenost nacionalnom pripadnošću ljudi, iako će mnogi odmah potegnuti problem rasizma, ali je to nešto posve drugo....

g