Arhiv tekstova

Prošloga tjedna svijet je obišla vijest o smrti Richarda Knerra (82), ovdašnjoj javnosti vjerojatno nepoznatog genijalnog izumitelja hula-hupa, plastičnog obruča koji je oko struka, doslovno, vrtio cijeli svijet. Inspiriran bambusovim obručem, kojim su se služili australski domoroci, odlučio je stvoriti nadasve jednostavnu, ali iznimno praktičnu igračku. U prvoj komercijalnoj godini uspio je prodati nevjerojatnih 40 milijuna hula-hupova, a tijekom šezdesetih brojka prodanih primjeraka popela se na nevjerojatnih 100 milijuna obruča i stekla reputaciju najprodavanije igračke svih vremena. Knerrovoj genijalnosti nije promakao niti slučajni izum jednoga pilota pod imenom frizbi – brzometno ga je otkupio i od 1957. godine do danas uspio ga prodati u više desetina milijuna primjeraka. S dva »vrteća kruga« uspio je »zavrtjeti« cijeli svijet, a o novcu koji se, također, »zavrtio« izlišno je i govoriti.

Kad smo već kod igračaka, i hladno oružje australskih domorodaca (što sve nisu izmislili), bumerang, komercijalnom proizvodnjom postao je predmet igre mnogih dječaraca, koji su nastojali ovladati vještinom i tehnikom bacanja – kako bi im se vratio u ruku. Ali, muzejskom eksponatu ukradenom još 1983. godine u izložbenom postavu jednog gradskog muzeja u Australiji trebalo je cijelih 25 godina do povratka »u ruke« njegovih vlasnika. Naime, griža savjesti zbog mladalačkog nedjela, natjerala je jednog Amerikanca da isti bumerang pošalje natrag putem pošte, uz ispriku i određenu financijsku donaciju muzeju iz kojeg je svojevremeno otuđio spomenuto drveno oružje. Svojim pokajanjem i učinjenim iskupljenjem samo je potvrdio istinu kako se kvalitetan bumerang uvijek mora vratiti svome vlasniku. Kad – tad...

Mještani jednog sela u Vojvodini nisu koristili bumerang, ali su zato energično pripucali iz svojih dugih cijevi i nedavno ubili čak 20 sova ušara, koje su proglasili »vjesnicima smrti« u svome životnom okruženju. Monstruozni čin zbog kojeg su se digla društva za zaštitu životinja, ali i istražna tijela koji će primjereno kazniti ubojice nedužnih ptica, potvrdio je, nažalost, kako unatoč 21. vijeku u kojemu živimo, snaga tzv. bapskih priča i narodnih vjerovanja još uvijek djeluje jače od zdravog razuma i napretka ljudske misli.

A ljudsko promišljanje, iskazano prema jednoj najnovijoj američkoj studiji, pokazuje kako se, u biti, velika većina djece i nešto »odraslijih« više plaši nego raduje u blizini popularnih klaunova. Objavljivanje rezultata ove kampanje u znatnoj mjeri je ogorčilo brojne klaunove diljem svijeta, koji svojim šarenim maskama, gegovima i burleskama nastoje, prije svega, djeci uljepšati određeni trenutak i izmamiti njihov osmijeh. Međunarodna organizacija klaunova »Clown care« oštro je protestirala ističući, kako već 21 godinu neumorno nastoje uveseljavati bolesnu djecu diljem svijeta i da su tijekom svih proteklih godina uspjeli obići čak 2 milijuna najmlađih bolesnika. Na koncu, i pokraj rezultata ove pojedinačne studije, možda nije problem samo u klaunovima, nego u samim ljudima. Jednostavno se, u posljednje vrijeme, malo tko smije...

Možda će se, na koncu, svome postupku smijati jedan 35-togodišnjak koji je prošloga tjedna u samoubilačkoj namjeri skočio s 27. kata poslovne zgrade. Dok su ga policajci zagovarali da odustane od svoje nakane, vatrogasci su uspjeli pripremiti ogromni zračni jastuk, na koji je tvrdoglavi samoubojica pao nakon svoga oproštajnog skoka. Nakon što je uhićen i hospitaliziran, liječnici su ustvrdili kako »sretnik« nije imao nikakve posljedice po zdravlje. Možda mu se samo malo »zavrtjelo« od svega.                                                                g