Arhiv tekstova

U Zagrebu je 17. siječnja, u sklopu kulturne manifestacije Udruge protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata »Dani Srijema«, otvorena samostalna retrospektivna izložba slika general pukovnika u mirovini Franje Feldija »Generalova priča«. Izložba je postavljena u galeriji »Sunce« zagrebačkog URIHA, a otvorio ju je u nazočnosti mnogobrojnih pripadnika kulturnog i javnog života glavnog grada Hrvatske ravnatelj te ustanove prof. Josip Držaić. 

GENERAL-SLIKAR: Za Franju Feldija je posebno zanimljiva činjenica da je jednim svojim dijelom general pukovnik Hrvatske vojske, a drugim dijelom slikar, što se rijetko događa u jednom čovjeku – da tako uspješno živi dva paralelna života; onaj vojnički, i onaj slikarski, a poznato je da su paralele linije koje teku usporedo i da se nikad ne dodiruju i ne presijecaju. Obično se vojnici doživljavaju kao ljudi bez svoje osobnosti, skloni sustavu zapovijedi, međutim, to kod čovjeka stvara i jednu dodatnu vrijednost, tako da blistava i uspješna vojnička karijera nije sprečavala generala Feldija da sve svoje slobodno vrijeme posveti svojoj iskonskoj potrebi izražavanja – slikarstvu. 

O bogatom stvaralačkom opusu ovog Srijemca govorio je prof. Milan Ilić i ustvrdio kako je to mogla biti sasvim obična priča o uspješnoj vojničkoj karijeri, od Vojne akademije do visokog generalskog čina, da ispod vojničke odore nije kucalo srce slikara, zaljub-ljenika u ljepotu prirode, zaljubljenika u svoju rodnu srijemsku ravnicu, koji je u svom  45 godina dugom stvaralačkom razdoblju uspio sačuvati mladenačku svježinu i neku nevinost u ljepotu prirode zaljubljenog dječaka.

PRIČA O IZGUBLJENOM ZAVIČAJU: »Autor je, bez obzira na povremene ‘izlete’ u drugu tematiku (portret, mrtva priroda, cvijeće), bio i ostao slikar prirode, pejzažist. Franjo Feldi koristi svaki trenutak da na bilo kakvom komadiću papira zabilježi ljepotu nekog krajolika. Profinjen crtački dar, osjećaj za prostor i perspektivu, izvanredno uočavanje karakterističnih detalja, čine ove skice pravim malim biserima. Mnoge od tih skica autor će kasnije prenijeti na platno. Tako su nastala vrlo uspješna ulja i akvareli ‘Lubenice’, ‘Zlato ravnice’, ‘Suncokreti’... Autorova je paleta svijetla, osunčana, puna žutila. Crtež je gotovo impresionistički ‘razgrađen’, pleneristički treperav. Slike su to koje odišu čulnošću i optimizmom. Za razliku od ove kolorističke ‘zaigranosti’, u radovima kao što su ‘Stara kuća’, ‘Nova ves’ ili ‘Most uzdisaja’ atmosfera se ‘zgušnjava’, crtež postaje čvršći, a paleta tamnija, zatvorenija, smirenija. Tom zatvorenošću i smirenošću odiše i autorov prvi sačuvani akvarel ‘Kanjon Pive’, da bi se kasnije akvarelističkim radovima (‘Gomolava’, ‘Ilok’) autor u potpunosti predao radosti kolorističke igre ili, s druge strane, traženju profinjene liričnosti u prozračnoj, kolorističkoj suspregnutoj ‘Brezi u vrtu’«, rekao je prof. Ilić i dodao, kako je »Generalova priča« priča o izgubljenom zavičaju, o nostalgiji i čežnji za povratkom, jer samo onaj tko je rođen i odrastao u ravnici može razumijeti tu opijenost prostranstvom koje ograničava samo nebeski svod. 

Izložba »Generalova priča« otvorena do 1. veljače ove godine, a može se pogledati svakim radnim danom od 10 do 15 sati.

Zlatko Žužić