Arhiv tekstova

Vinko, Vinkovo, Vincelovo, Vinceška, Vincencija, sve su to sinonimi za štovanje blagdana Svetoga Vinka, koji je i te kako štovan u Hrvata, posebice u hrvatskim vinorodnim krajevima, jer unatoč legendi koja ne dovodi svetoga Vinka u vezu s vinom, narod ga je oduvijek štovao kao zaštitnika vina i vinara, vinograda i vinogradara, vjerojatno zbog samog imena. 

S blagdanom Svetoga Vinka, 22. siječnja, počinje i nova vinorodna godina, pa narod hita u vinograde da blagoslovi svaki trs i posveti ga svetom vodom, izmoli Očenaš i zazove dobar urod grožđa i obilje vina, okiti lozu kobasicama, da grozdovi budu veliki i sve to zalije bijelim vinom, koliko kapljica, toliko bobica. Kažu, kako je pronalazač penicilina Alexandar Fleming, rekao da penicilin liječi ljude, a vino ih čini sretnima.

PRVI ZASADI: Ova lijepa tradicija njeguje se i u Đakovačkoj i srijemskoj biskupiji, pa uoči ovoga blagdana o tomu razgovaramo s voditeljem ekonomata biskupije, msgr. Stjepanom Karalićem. »Mi svećenici smo i službom Božjom vezani uz vino i koristimo ga svakodnevno, pa je euharistija svakako najvažniji trenutak prisutnosti Boga među ljudima. Zato oduvijek vodimo brigu o vinogradu i vinu, pa svakako štujemo i sv. Vinka, a sve je počelo još davne 1239. godine, kada u Đakovo dolaze biskupi iz Bosne i to su počeci biskupije Bosanske i srijemske. Oni prvi sade vinovu lozu na ovim našim terenima, no prvi to sustavnije rade naši biskupi u poslijetursko vrijeme, biskup Petar Bakić (1716.-1749.) sadnjom vinograda u Trnavi, na padinama Dilj gore, a proširuje ih biskup Josip Čolnić (1751.-1773.). Biskup Antun Mandić (1806.-1815.) krči terene i sadi nove nasade na padinama Krndije, koji i danas nose naziv Mandićevac, a biskup Josip Strossmayer gradi podrume u Trnavi i Mandićevcu. To su počeci biskupijskih vinograda i čuvenih đakovačkih misnih vina a mi smo tradiciju nastavili do današnjih dana«.

Sveti je Vinko i ove godine proslavljen odlaskom u vinograde u Trnavi, no kako je biskup đakovački i srijemski, msgr. Marin Srakić, odnedavna i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, imao obveza u Zagrebu, vinograde, ali i ljude koji u njima rade, blagoslovio je pomoćni biskup Đuro Hranić, potom je u podrumu blagoslovio mlado misno vino, svi su založili i slastan zalogaj zalili vrhunskim tramincom i chardonayom, a onda su svi otišli do samostana sestara Svetog križa i blagoslovili i njihove vinograde i odličnu graševinu. I puk ovdje štuje svetoga Vinka, pa su u Trnavi ovaj blagdan uzeli kao dan svoje općine, i cijeloga je dana bilo veselo, no Trnava ima već tradicijsku manifestaciju Bonavita, kojom promiče kvalitetna i vrhunska hrvatska kontinentalna vina. Sveti je Vinko obilježen diljem vinorodne Slavonije, od Slatine i Orahovice preko Kutjeva i Ferićanaca, do Đakova, Osijeka, Vukovara i Iloka. Iločani najprije idu na svetu misu a potom u vinograde, da ih blagoslove, a onda se na Vukovu, na Principovcu, organizira zajednička fešta koja zna potrajati do jutra uz slastan zalogaj i pitka iločka vina i tamburaše, naravno.

POTEŠKOĆE: »Dakle počeli smo vrlo rano, početkom 13. stoljeća, nastavlja priču msgr. Karalić, ali morate shvatiti kako su nas na cijelom tom putu pratile poteškoće. Uskoro dolaze Turci, a u to vrijeme na ovim je prostorima malo bilo kršćana, pa su vinogradi zarasli, uništeni, no nakon Turaka vraćaju se naši biskupi i ponovno oživljavaju vinogradarstvo, ali nailaze bolesti, neprijatelj vinograda je mraz i led, a godina je bilo svakakvih, pa je tzv. filoksera desetkovala vinograde i na obali i u kontinentalnom dijelu. Netko je pametan uvezao podlogu iz Amerike i tada nastaje novo doba u vinogradarstvu. Sjećam se, rodom sam iz Starih Perkovaca, ravnica, nigdje brda, ali smo imali gdjekoji vinograd onog našeg divljaka, delivare, crne i bijele, pa smo i time bili zadovoljni, ali kad odemo na misu u Đakovo, poslije Sv. Klare, ponude nas finim grožđem, mi smo to zvali amerikanac, a to je ustvari nova sorta nastala na američkoj podlozi Kober bb.«

Bilo je i drugih poteškoća kroz povijest, pa je tako nakon nacionalizacije, biskupija ostala bez ukupnoga imetka, bez te podloge na kojoj se zasnivala cjelokupna djelatnost, financiranje župa, razvitak školstva za vlastite potrebe, izgradnja sakralnih objekata i pomaganje siromašnih slojeva pučanstva i sve ono čime se biskupija bavi. Ipak, nova se vlast plašila kako će reagirati puk, većinom katolici, pa su biskupijama ostavljali po tri maksimuma, oko 50 jutara, a Đakovačkoj i srijemskoj biskupiji ostavljeno je tri maksimuma šume, biskupu kao instituciji, tri maksimuma vinograda i katedrali kao kulturnom spomeniku, tri maksimuma oranica, što je već nešto i s tim se živjelo sve do današnjih dana.

OBNOVA VINOGRADA: »Pamtim te stare vinograde još dok sam bio bogoslov u Đakovu a za svećenika sam zaređen 1963. godine, bio sam jedno vrijeme kapelan a potom župnik u Berku, u Srijemu, gdje je bilo lijepih vinograda, no često sam odlazio u Ilok gdje je bilo krasnih vinograda na padinama Fruške gore i gdje sam se odmah zaljubio u njihov traminac. Možda je baš zahvaljujući tomu, danas na našim parcelama najviše traminca, a naši biskupi ga najviše vole. Mene je biskup Ćiril Kos pozvao za ekonoma biskupije još 1974. godine i zatekao sam 18 jutara vinograda, čokotaša, stari i prorijeđen nasad, gladan vinograd, jer se nije ulagalo, ne znajući što će sa zemljom biti. Prvu sam godinu snimio stanje a već sljedeću smo krenuli u obnovu, krčili svaki drugi red i dizali ga na plantaž, kako bi lucnjevima i novim načinom rezidbe poboljšali urod, a odmah smo ga nagnojili. Te 1975. godine krenuli smo i s novim nasadima i danas imamo 30,5 ha vinograda po svim propisima suvremene proizvodnje grožđa. Što se sortimenta tiče, traminca je najviše, 60 posto, zatim chardonay i graševine na oko 5 ha i nešto stolnih sorti. U vrlo rodnim godinama dobijemo do 17 vagona vina, ili 170.000 litara, a u nepovoljnijim do 7 vagona, što također nije loše, no moram Vam reći, uglavnom su to kategorije kvalitetna i visokokvalitetna ili predikatna vina.«

I doista, kada se pogleda vinorodni atlas Hrvatske, na kojemu je ucrtano sve što je u nas vezano za vinograde i vino, najviše je stolnih vina, zatim kvalitetnih vina, dok je vrhunskih vina 3,9 – 4,2 posto, dok u biskupijskom podrumu imaju 18-25 posto kvalitetnih vina a čak 65 -70 posto vrhunskih vina na koje su itekako ponosni. Vole se pohvaliti tramincom-izbor bobica iz 2003. godine, zatim traminac-izbor suhih bobica iz 2002. godine, pakiran u 0,2 l., i ledenom berbom iz iste godine, a drago im je da su i ove godine imali ledenu berbu i nekih 500 l mošta, koji je još uvijek u fermentaciji. Vole se pohvaliti i posjetom pape Ivana Pavla II., koji je kušao njihov vrhunski traminac, a biskup Marin Srakić je Svetom Ocu u Vatikan poslao 10.000 butelja tog vrhunskog vina. 

TRAMINAC: Vidite, Iločani se vole hvaliti kako je njihov traminac služen na engleskom Dvoru na krunisanju kraljice majke, no mi nemamo tolike količine pa nismo prisutni na svjetskom tržištu, ali kod nas u posjet dolaze svjetske veličine i ja volim uživati u izrazu njihovoga lica kada kušaju naša vrhunska vina, kada to lice prelije tajanstveni osmjeh i otme se ono a… Zamislite sada tu veleposlanika iz Francuske, vladinog dužnosnika iz Engleske, nadbiskupa iz Italije ili biskupe iz Južne Amerike, a svi oni znaju što je vino.

Msgr. Karalić ponudio nas je vrhunskim tramincom iz 2003., prekrasnog bukea, fino, zlatno-žuto vino s okusom zreloga grožđa i osunčanih proplanaka Dilj gore, slatkasto, zaobljeno, užitak za nepce svakog štovatelja božanske kapljice. Pohvalio se i arhivskim vinom iz 1987. godine, koje je stjecajem okolnosti ostalo prekinute fermentacije jer su burad bila blizu vrata podruma a zima je bila izuzetno hladna, pa su na prijedlog dr. Premužić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, svih 10 tisuća litara ostavili i zaštitili, ali su ga i oplemenili, odjenuli ga u prelijepu drvenu kutiju od slavonske hrastovine s hrvatskim pleterom, dodali još lijepu etiketu i deklaraciju Hrvatskog zavoda za vinarstvo i vinogradarstvo na hrvatskom i engleskom jeziku.

 

Slavko  Žebić