Arhiv tekstova

Na svijetu, uvjeren sam u to, nema pivopije koji nije čuo za čuveni Oktoberfest. Jedini i jedinstveni festival piva u bavarskoj metropoli Münchenu koji obično traje dva tjedna i održava se na poznatom Theresienwiseu na površini većoj od 30 hektara, a godišnje ga posjeti više od 5 milijuna pivopija i ljubitelja dobre zabave. Tradicija ispijanja piva na ovom najpoznatijem festivala pokrenuta je prije 203 godine u čast vjenčanja bavarskog princa Ludviga I., koji je poslije i okrunjen kao njemački kralj, s princezom Therese von Sachsen-Hildburghausen 12. listopada 1810. godine, što je preraslo u najpoznatiju manifestaciju u čast piva na cijelom svijetu. Organizatori se hvale da je Oktoberfest ove godine pohodilo 6,5 milijuna ljudi koji su popili 6,9 milijuna krigli piva i pojeli 117 bikova i 57 teladi, a broj kobasica koje su nude uz pivo teško je izraziti.

 

I mi konja za utrku imamo

 

Tako to rade Nijemci, ali i mi konja za utrku imamo. U Osijeku se od 2009. godine održavaju Dani prvog hrvatskog piva, no početak ove lijepe manifestacije veže se za početak novog milenija, 2000. godinu, od kada je na lijevoj obali Drave, kod katakombi, počelo druženje pivopija i polako preraslo u prepoznatljiv festival piva na ovim našim prostorima.  

Dakle, priča je ovo o prvom hrvatskom pivu, ili kako Slavonci to vole reći, o Osječkom pivu, priča o stoljetnoj tradiciji i majstorstvu pretočenom u najomiljenije piće. Priča je to o više od tri stoljeća dugoj pivarskoj tradiciji u Osijeku, priča o kristalno čistoj vodi iz vlastitih zdenaca, najkvalitetnijem ječmu i hmelju, priča o ljubavi i prstohvatu slavonskog ponosa, jedinstvenim sastojcima sljubljenim u neponovljivom okusu prvog hrvatskog piva.

A sve je doista počelo vrlo davno. Podaci o proizvodnji piva u Osijeku sežu do davne 1664. godine, kada je prvu pivovaru otvorio izvjesni gospodin Bauer, koji je zanat izučio u rodnoj Njemačkoj. Kojih tridesetak godina poslije, 1694. godine, u Osijeku se već spominju tri pivara - Josip Hemerl, Johan Konrad Steer i Vitus Casper. Nešto kasnije, 1697., i Matija Holtzleiner, koji otvara pivovaru u Donjem gradu, a još koju godinu poslije Kajetan Šeper, koji je zanat izučio u Austriji i Češkoj, otvara pivovaru u Gornjem gradu, na mjestu današnjeg parkirališta kod hotela Osijek. Pivo je ubrzo postalo omiljeno piće puka i sve su pivovare dobro poslovale do II. svjetskog rata, a nakon toga prestaju s radom zbog nacionalizacije. Pivovara u Donjem gradu je pripojena poduzeću »Vinopromet«, ali samo na kratko vrijeme, ponovno se osamostaljuje kao poduzeće za proizvodnju piva, slada i leda. Kako lokacija u Donjem gradu, danas je tamo Evanđeoski teološki fakultet, nije bila podesna za proširenje djelatnosti, pivovara se 1979. godine seli na Zeleno polje, gdje i danas posluje, najprije kao Pivovara Osijek, a godine 2009. mijenja naziv u Osječka pivovara d.d. To je najstarija hrvatska pivovara i jedina u stopostotnom hrvatskom vlasništvu. Danas proizvodi više od 500.000 hl piva, a pivopijama nudi Osječko svijetlo, Osječko crno i Biker.

 

Starija od Zagrebačke i vojvođanskih pivovara

 

Da se Osječani ne prave važni bez razloga, govore činjenice da je prva pivovara u Zagrebu, na Starom gradu, otvorena 1721. godine, koja je poslije preseljena u Gajevu ulicu, a tek nakon 1848., kada mali pivari nisu mogli zadovoljiti potrebe grada za pivom, grof Gustav Pongratz i barun Petar Dragutin Turković osnivaju Zagrebačku pivovaru 1892. godine, koja je svečano puštena u rad 12. srpnja 1893. godine u Ilici. Danas im je najpoznatije Ožujsko svijetlo pivo, od milja nazvano Žuja. Prije Zagrebačke, osnovana je Karlovačka pivovara 1854. godine, i danas je članica poznate svjetske kompanije Heineken.

Osječani se vole hvaliti da je njihova pivovara starija i od vojvođanskih pivovara, a podaci im daju za pravo, jer najstarija je osnovana u Pančevu davne 1722. godine, a vlasnik joj je bio Židov iz Bratislave (Požuna) Abraham Kepiš. Koji decenij poslije osnovana je i carska pivovara u Apatinu 1756. godine i danas je to jedna od najozbiljnijih tvrtki za proizvodnju piva u Srbiji, s godišnjom proizvodnjom od 4 milijuna hektolitara. Cijeni se da apatinsko Jelen pivo danas pije svaki drugi stanovnik Srbije, a trećina te proizvodnje izveze se u zemlje u regiji – Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku i Sloveniju. Pivovaru u Čelarevu osnovao je veleposjednik Lazar Dunđerski 1892. godine i danas je ona u sastavu respektabilne Carlsberg grupe, a nadaleko je poznato njihovo Lav pivo.

I kao Srijemac, red je da i Srijem spomenem, mada smo više uživali u vinu, još od doba cara Probusa, za kojega se tvrdi da je posadio prvi trs vinove loze na blagim padinama Fruške gore. Od tog doba naši preci više i nisu pili vode, već bijeloga srijemskoga vina, pa neki tvrde da u Srijemu ni Shakespeare nije prevođen doslovno, »biti il ne biti«, već kao »piti il ne piti, pitanje je sad«. Bogu hvala, Srijemci nisu zazirali niti od piva, a prva pivovara u Srijemu osnovana je u Srijemskoj Mitrovici  1830. godine, koju je zatim preuzeo i unaprijedio Heinrich Veis. I počeci proizvodnje piva u Beogradu vezani su za Srijem, točnije malu pivovaru je na Vračaru otvorio Mitrovčanin Johan Veinhapel 1839. godine, a već sljedeće, 1840., osnovana je Nova ili Kneževa pivara, u vlasništvu kneginje Ljubice Obrenović.

Mi Gibarčani uživali smo u Mitrovačkom svijetlom pivu, jer godinama su nogometaši njihove pivovare dolazili u Gibarac za kirbaj, a nakon utakmice mi smo osigurali pečene odojke a oni hektolitre mitrovačkog piva. Al’ se nekad dobro jelo! I pilo!