Arhiv tekstova

U organizaciji Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost »Ivan Antunović« održan je 14. siječnja XVI. »Razgovor« u Hrvatskom kulturnom centru »Bunjevačko kolo«. Tema ovogodišnjeg »Razgovora« bilo je geslo biskupa Ivana Antunovića »Sve za vjeru, narodnost i riječ svoju« u povodu 120. obljetnice njegove smrti. U uvodnoj riječi na ovome tradicionalnom okupljanju Hrvata u Subotici, predsjedajući Instituta mons. dr. Andrija Kopilović rekao je kako nam se vjera čini kao poznat pojam, ali taj pojam je, međutim, veliko otajstvo, jer vjera nije tek spoznaja, nego je vjera iskustvo.

»Društvo ne može živjeti bez povjerenja, jer je nevjera protivna čovjekovoj naravi. Vjera je, dakle, dar koji stvara zajedništvo i temelj je povjerenja, kako u Boga – tako i u čovjeka. Ima svoju vertikalu i horizontalu. U središtu toga križanja je čovjek. Zato je pitanje vjere i nevjere pitanje biti i ne biti«, rekao je mons. dr. Kopilović tumačeći značaj pojmova koje je biskup Antunović stavio u svoje geslo, dok je, govoreći o značaju riječi, istaknuo kako u vremenu »inflacije riječi« trebamo razmišljati o vrijednosti riječi kojom komuniciramo i kojom se izgrađujemo. 

»Je li problem što u našoj zajednici nisu svi ruka, noga ili oko? Ne. Nije to problem. Nije problem što postoje mnoge organizacije i institucije, problem nastaje onda kada nastupi načelo isključivosti, pa ‘ruka’ govori ‘nozi’ – ne trebam te i tijelo biva hromo. Kad ‘oko’ govori ‘uhu’ ne trebam te i zajednica biva gluha. Dakle, danas bi željeli govoriti i razmišljati o uzajamnom obogaćivanju različitosti, ali i o bitnoj povezanosti nacionalne zajednice koja nas pred Bogom i svijetom čini jednima, odgovornima za vjeru, narodnost i riječ svoju«, rekao je mons. dr. Kopilović, obrazlažući smisao i aktualnost ovogodišnje teme »Razgovora«, nakon čega je uslijedilo predavanje na temu susreta koje je održao vlč. mr. Andrija Anišić.

AKTUALNOST ANTUNOVIĆEVOG DJELA: U uvodnom dijelu predavanja vlč. mr. Anišić je rekao kako je djelo biskupa Antunovića prisutno u temeljima svega onoga što kao Hrvati – Bunjevci i Šokci imamo na ovim prostorima, ali da je, baveći se bogatom baštinom biskupa Antunovića, naišao i na problematiku koja je aktualna sada, a bila je aktualna i u njegovo vrijeme, a to je nesloga i pomanjkanje nacionalne svijesti.

Nastavljajući predavanje, vlč. mr. Anišić potkrijepio je Antunovićevo geslo navodima iz njegovih djela, ističući kako je prije svega Antunović bio svećenik i sve njegovo djelovanje bila je njegova pastirska briga za svoj narod, te da je za Antunovića vjera bila zapravo način života, a ne tek puki običaj.

»Antunović je u kršćanske kreposti svrstao i ljubav prema svom narodu: ‘Veoma bi griešio, tko bi mislio, da kršćaninu nije slobodno svoju narodnost njegovati. Kao što se prva ljubav na najbližnje rođake izlieva, isto tako trieba da se u svakom čovjeku razvija, usavršuje, učvršćuje i razprostranjuje čuvstvo narodnosti’. Biskup Antunović je u svome istraživačkom radu došao do jasne spoznaje hrvatskog porijekla Bunjevaca i Šokaca«, rekao je predavač i naglasio, kako nam biskup Antunović može pomoći u rješavanju problema odnarođivanja onih Bunjevaca koji niječu da su Hrvati. »U raspravi o zasebnoj narodnosti Bunjevaca želim reći da za utvrđivanje porijekla nekog naroda postoje opće norme. Svako se smije izjasniti kako hoće, ali istina o porijeklu može biti samo jedna, a na temelju dosadašnjeg istraživanja, očito je hrvatsko podrijetlo Bunjevaca i Šokaca«. 

Govoreći o dijelu gesla biskupa Antunovića »sve za riječ svoju«, predavač je rekao da se Antunović u svom spisateljskom radu opredijelio za hrvatski književni jezik, ali je napomenuo da u našem vremenu ne treba zapostavljati bunjevački govor – ikavicu, dijalekt hrvatskog jezika, jer su Hrvati Bunjevci zapostavljanjem ikavice, prije svega u svom svakidašnjem govoru, a onda i u pisanim djelima, dali prostor onima koji bunjevački govor smatraju zasebnim jezikom.

U zaključku svog predavanja, vlč. mr. Anišić pozvao je Hrvate – Bunjevce i Šokce na obnovu vjere, sloge i ljubavi, te je citirao biskupa Antunovića: »Nesloga je braću razdijelila i bogatu kuću u siromaštvo rinula«. 

RIJEČI I DJELA: Nakon predavanja zastup-nik u pokrajinskoj skupštini Dujo Runje je održao koreferat pod nazivom »Naša zajednica od demokratskih promjena do danas«, prikazavši put od zajedništva svih ovdašnjih Hrvata u teškim vremenima za vladavine Miloševićeva režima do nesloge koja je danas vidljiva, naglasivši kako je zajedništvo stvoreno u teškim vremenima narušeno zbog osobnih interesa. 

»U zajednici ima mnogo onih koji znaju govoriti, ali je veoma malo onih koji to slušaju, a još manje onih, koji to i čuju. Glagol čuti podrazumijeva aktivan odnos prema onome koji govori i što govori. Govor je mjera čovjeka i kad oduševljava svojom pričom i kad iritira onim što govori. Riječi imaju strahovitu moć i mogu biti najjači lijek i najubojitije sredstvo«, rekao je Runje i naglasio da su polu-činjenice i polu-spoznaje rekviziti koji se zlorabe u vrijeme dvoličnih vremena, te da su to primjeri zastrašujuće i zaglušujuće manipulacije u vremenima kada na scenu stupaju istrošene vrijednosti, koje takvo vrijeme podastire. 

»Umjesto da razrješavamo stvari, nama se događa da ‘pridonosimo’ podmetanjem. Živimo u vremenima kada je poremećen sustav vrijednosti. U nas kao da ne važi načelo koje je izrekao Kant da se ravnamo prema zakonima koji su u nama i prema zvjezdanom nebu iznad nas«.

Dujo Runje je istaknuo da goli interes ne može biti kriterijem javnog i privatnog vrednovanja, te da se napredak i jedinstvo jednog naroda ili zajednice ne može graditi na varkama i podmetanjima, a na koncu koreferata je naglasio važnost nade: »Ne treba gubiti nadu i klonuti duhom. Ima nešto što kod svih nas, koji se zovemo kršćani, mora biti aktualno i suvremeno, a to je evanđeoski humanizam i kršćanski optimizam. To su zasade na kojima počiva Kristova radosna vijest«.

Ove godine, po prvi put, u »Razgovor« su se uključili u mladi. U ime udruge »KroV« svoj koreferat je iznijela Tanja Stantić.

»Priključivanje zajednici neki pojedinci shvaćaju kao doprinos osobnim interesima. Nasuprot, treba raditi za dobrobit zajednice o čemu nas uči i vjera. Neki članovi udruge ‘KroV’ su i članovi političkih stranaka što ne narušava našu komunikaciju. Naravno, ne treba se svako aktivno baviti politikom, a bitno je ne bježati od svog života i činiti dobro za zajednicu«, rekla je Tanja Stantić i istaknula da mladi ne smiju odustajati od zajednice. »Ukoliko mislimo da nešto možemo uraditi bolje, tad ne kritizirajmo, već počnimo djelovati. Biskup Antunović je brinuo o mladima koji su u svako vrijeme budućnost naroda«. 

Voditeljica ovogodišnjeg »Razgovora« je bila ravnateljica »Hrvatske čitaonice« iz Subotice Katarina Čeliković, koja je, nakon predavanja i koreferata, vodila nastavak »Razgovora« kroz dijalog, a u diskusiji su sudjelovali: Grgo Kujundžić, Josip Ivanković, Bela Ivković, mr. Ivan Rudinski, Alojzije Stantić, Suzana Marjanović i vlč. mr. Mirko Štefković. Tijekom diskusije razgovaralo se o raznim aspektima problematike u hrvatskoj zajednici, a istaknuta je važnost kulture dijaloga. »Razgovor« su svojim nastupom obogatili VIS »Proroci«, kao i recitatorica »Hrvatske čitaonice« Ivana Rudić, koja je pročitala pjesmu Alekse Kokića »Bunjevci biskupu Ivanu«.

Z. Sarić