Arhiv tekstova

Razgovori

 

Danas, kad zatvaramo ovaj broj našeg tjednika, mediji su preplavljeni informacijama o devet kandidata na predstojećim predsjedničkim izborima u Republici Srbiji, njihovim programima, obećanjima… Nesumnjivo je ovoga tjedna to najaktualnija tema. Međutim, u vrijeme kad naš tjednik izlazi »na snazi« će biti izborna šutnja i s ekrana, novinskih stranica, nestat će prepoznatljivi likovi koji su za vrijeme ove kratke kampanje »zavladali« medijskim prostorom – kandidati, »prognozeri«, tumači izbornog raspoloženja građana, pa ih tako nema niti na stranicama našeg tjednika… Bez brige, već  sljedećeg tjedna se vraćaju… 

No, niti događanja, očitovanja, uzburkanih strasti u našoj nacionalno-manjinskoj zajednici ne manjka. No, to i nije neka vijest. Naime, kako smo mogli čuti na XVI. »Razgovoru«, održanom pod geslom biskupa Ivana Antunovića »Sve za vjeru, narodnost i riječ svoju«, nesloga među ovdašnjim Hrvatima je i prije stotinu godina, kao i danas, bila aktualna problematika. Upravo su stoga »Razgovori«, koje je još 1934. godine započela »Hrvatska prosvjetna zajednica« na čelu s biskupom Lajčom Budanovićem, a obnovio Institut »Ivan Antunović« 1990. godine, zamišljeni kao »trenutak istine« hrvatske zajednice. Trenutak u kojem svatko, tko to želi, može uzeti riječ i reći svoje mišljenje, svoj stav o onim pitanjima koja su aktualna u hrvatskoj zajednici. A aktualno pitanje, kao i nekada, bilo je pitanje nedostatka nacionalne svijesti, čuli smo tijekom predavanja vlč. Andrije Anišića. 

A onda je krenula i rasprava. Među ostalim, pokrenulo se i pitanje treba li razgovarati i s onima koji ne prihvaćaju da su pripadnici hrvatskog naroda, koji smatraju da su samo – i isključivo – Bunjevci. Zagovornici ideje »dogovora« s predstavnicima organizacija s bunjevačkim predznakom u posljednje vrijeme žustro zagovaraju ovu ideju. Postavlja se samo pitanje što će biti predmet tih razgovora. Tko smo, što smo, kakvo je naše podrijetlo, ta se pitanja već poput stoljetnog serijala provlače u životu Hrvata u Vojvodini. Na ta pitanja relevantan odgovor može dati znanost, ali u životu pojedinca to je ipak stvar vlastitog osjećanja i svijesti. Ako ostanemo pri tomu da je pravo svakoga da se nacionalno izjašnjava kako želi, što je onda mogući »predmet« nekog dogovora sa »samo Bunjevcima«. Hoćemo li se možda »dogovarati« o tomu kojemu narodu pripadamo? 

J. D.