Arhiv tekstova

U obilju naslova koji su se pred kraj prošle godine pridružili literarnim proizvodima svih vrsta, knjiga dvojnog naslova »Violator / Ona govori« Ivana Vidića zaslužuje posebno mjesto. U njima nam autor nudi priče iz  dvaju svjetova od kojih je svaki zanimljiv i provokativan na svoj način. A kada uronimo u njezine stranice, Vidić će nas provesti kroz vrata koja bismo se sami možda teško usudili otvoriti. Vješto i bez sustezanja u ovoj se prozi ruše granice i preispituje postojeće, grubo i bez lažnih obzira skidaju se maske i nudi golo meso ljudske postojanosti.

ŽUDNJA ZA SLOBODOM: »Violator« je proza kojoj je teško odrediti žanr. U početničkom promišljanju književnosti mogla bi se označiti kao duža novela ili kraći roman, ali i u jednom i drugom slučaju lako bi se moglo upasti u zamku jer ovo djelo teško da može podnijeti stroga žanrovska određenja. Odrednice kojima bi teorija književnosti pokušala označiti Vidićevo djelo mogle bi se srušiti poput kule od karata već pri prvom susretu s junakom ovog djela, njegovim mislima i svjetonazorom.

Stranice ovog teksta ispisane su kao hvalospjev likovima koji ne poštuju granice. Lomeći ljušture malih ljudskih života, Vidićevi će se junaci prepustiti bujici vlastitih misli i djela. Njihova bi se borba s vidljivim i nevidljivim silama kojima je preplavljen suvremeni svijet mogla doživjeti i kao simbol svojevrsne žudnje za slobodom. Kritika društva ovdje je dana tek kao skica koju će kasnije široko oslikati u romanu »Gangabanga«, ali je znakovit put koji Vidićev glavni lik pronalazi kao jedini mogući. Često su pisci svih književnosti svojim likovima nudili ludnice kao oaze u nepreglednim pustinjama ljudskog kaosa, pa tako čini i Ivan Vidić. 

»Violator« tako postaje tekst o svijetu u kojem vrijedi jedini zakon da pravila nema. U njemu ljudske duše traže svoj put prema nedostižnoj bjelini Mjeseca i vode svoje bitke u nikad dobivenim ratovima. Čitajući o ljudima koje je život slomio preko koljena i sami ćemo se spuštati prema neosvijetljenim zakutcima vlastitih duša i možda otkriti postojanje nečeg o čemu do sada nismo pojma imali. Pri tom ćemo, uživajući u dotjeranom i osebujnom Vidićevom stilom, možda uobličiti i neke svoje rečenice o izdaji, strasti, samoći i zamki osjećaja što se tako često zamute krvlju i suzama.

HIMNA LJUBAVI: Upravo takvi osjećaji tema su i drugog naslova ove knjige, djela koju su pozorni čitatelji suvremene književnosti već imali prilike pročitati u časopisu »Ka/Os«. Riječ je o lirskoj prozi, svojevrsnoj himni ljubavi u kojoj se također isprepliću različita po-imanja ljudskih odnosa. Ljubav je ovdje vrzino kolo što u svoje dubine lako može povući neoprezne, ali i one uvijek hladne glave. Granica između gubitnika i dobitnika ne postoji, Vidićev tekst nam samo nudi promišljanje o čudesnom mozaiku ljudskih emocija. Ako smo, čitajući ovo djelo, u njegov mozaik ugradili i neki svoj kamenčić, onda je ova lirska proza pravi dobitak za svakog od nas. 

   »Violator« i »Ona govori« književni su radovi koji nam predstavljaju Ivana Vidića u novom svjetlu. Kako je riječ o djelima nastalim 1993. i 1994., prije njegove uspješnice »Gangabange«, čitatelji će zasigurno s nestrpljenjem očekivati sljedeće Vidićevo djelo. Uspoređujući popularnost spomenutog romana iz 2006. s neobičnim svjetovima iz djela koje nam se upravo nudi na čitanje, na svakom je od nas da donesemo vlastiti sud o Vidićevoj poetici. Ukoliko ga nismo upoznali kao dramskog pisca, nestrpljenje do izlaska sljedećeg naslova bit će to veće. Možda ćemo pri sljedećem čitanju moći jasnije odrediti zakonitosti po kojima živi njegova pisana riječ i sigurnije promišljati o mladom i perspektivnom književniku koji će nas zasigurno podariti s još mnogo dobrog štiva.

  Do tada, valja nam se prepustiti knjizi u kojoj će svatko naći dio sebe jer ona je, kako kaže sam autor, »samo za mornare, vojnike, zatvorenike, utamničene, robove, snažne seljake, jake i drage drugove na svim morima, u svim ratovima, u svim zatvorima, u svim uzima...«.                                                    g