Arhiv tekstova

Republička izborna komisija potvrdila je devet kandidatura za predsjednika Srbije na budućim izborima, koji će se održati 20. siječnja. Redni broj kandidata na glasačkim listama utvrđen je ždrijebom na sjednici RIK-a, održanoj 3. siječnja. Kandidat Srpske radikalne stranke Tomislav Nikolić bit će prvi na glasačkom listiću, dok će drugi biti kandidat Reformističke stranke Jugoslav Dobričanin, a treći kandidat Demokratske stranke Boris Tadić. Na četvrtom mjestu je kandidat Nove Srbije Velimir Ilić, na petom je kandidat Mađarske koalicije István Pásztor, dok će šesti biti kandidat Narodne seljačke stranke Marijan Rističević. Sedmi na listi je kandidat Liberalno-demokratske partije Čedomir Jovanović, osmi je kandidat Socijalističke partije Srbije Milutin Mrkonjić, dok će kandidatkinja Pokreta snaga Srbije Milanka Karić biti deveta na listi.

Prema procjenama analitičara, favoriti su lideri DS-a i SRS-a, Boris Tadić, koji je i aktualni šef države, i Tomislav Nikolić. U ovoj predsjedničkoj utrci prvi put će nastupiti i kandidat jedne nacionalne manjine István Pásztor, kojeg su kandidirale tri stranke vojvođanskih Mađara. Zanimljivo je da će na izborima nastupiti i jedna žena – Milanka Karić. 

Prema priopćenju RIK-a državljani Srbije moći će glasovati na 8.573 biračka mjesta. Do 14. siječnja građani će biti obavještavani o danu i vremenu održavanja izbora, a predizborna šutnja i zabrana izborne propagande trajat će od 17. siječnja u ponoć do zatvaranja birališta, 20. siječnja u 20 sati. Birališta će biti otvorena od 7 do 20 sati.

Rezultati glasovanja i dostavljanje izbornog materijala RIK-u bit će obavljeni najkasnije do 21. siječnja u 14 sati, a konačni rezultati izbora bit će objavljeni u »Službenom glasniku«, najkasnije do 24. siječnja u 20 sati.

 

1. Tomislav Nikolić

Kandidatu Srpske radikalne stranke (SRS) Tomislavu Nikoliću budući predsjednički izbori bit će četvrti na kojima će sudjelovati u trci za prvog čovjeka države. 

Nikolić je jedan od osnivača Narodne radikalne stranke Srbije, koja se veljače 1991. godine ujedinila sa Srpskim četničkim pokretom i formirala SRS, na čelu s Vojislavom Šešeljem. Zamjenik je predsjednika radikala i vodi stranku u odsustvu Šešelja, koji se od 23. veljače 2003. godine nalazi u pritvorskoj jedinici Haškog tribunala.

On je kratko bio i predsjednik Skupštine Srbije – na tu dužnost izabran je 8. svibnja 2007. godine, ali je 13. svibnja podnio ostavku. 

Od demokratskih promjena, listopada 2000. godine, Nikolić je bio zastupnik u svim sazivima republičkog ili parlamenata Jugoslavije i Državne Zajednice SiCG do njezinog rasformiranja svibnja 2006. godine, i jedini zastupnik koji je sudjelovao u svim sazivima Skupštine Srbije od 1992. godine.

Za zastupnika u Vijeću građana saveznog parlamenta izabran je 1992. godine, a do tada je bio tehnički direktor Komunalnog poduzeća u Kragujevcu.

Poslije republičkih parlamentarnih izbora, u prosincu 1992., postao je šef zastupničke grupe radikala u Skupštini Srbije. Ožujka 1998. izabran je za potpredsjednika Vlade Srbije, a 14. lipnja 1999. podnio je ostavku na tu dužnost. Nikolić je od 14. kolovoza 1999. bio potpredsjednik Savezne vlade.

Rođen je 15. februara 1952. u Kragujevcu, gdje je i završio Tehničku školu (građevinski smjer) i studirao na Pravnom fakultetu.

Studij je prekinuo 1971. godine i počeo raditi kao šef gradilišta na pruzi Beograd-Bar, a radio je i u Majdanpeku, Beogradu i drugim mjestima Srbije, da bi 1978. godine postao šef Odsjeka za investicije i održavanje Komunalnog poduzeća »22. decembar« u Kragujevcu.

Oženjen je i ima dva sina, govori engleski.

 

2. Jugoslav Dobričanin

Kandidat Refomističke stranke iz Niša Jugoslav Dobričanin rođen je 9. ožujka 1958. godine u Kuršumliji. Vojno je lice u mirovini i potpredsjednik Reformističke stranke. Bio je komandant Vojnog odsjeka Prokuplje.

Oženjen je i otac je dviju kćeri.

 

3. Boris Tadić

Kandidat Demokratske stranke (DS) Boris Tadić je rođen 15. siječnja 1958. godine u Sarajevu. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Beogradu, gdje je i diplomirao na Filozofskom fakultetu. Diplomirao je u oblasti socijalne psihologije, na Katedri za kliničku psihologiju.

Radio je kao novinar, klinički psiholog, profesor psihologije i istraživač u znanstvenim projektima na Institutu za psihologiju. 

Član je Demokratske stranke od 1990. godine. Obavljao je dužnosti tajnika Glavnog odbora i potpredsjednika Izvršnog odbora DS-a. Bio je zastupnik Narodne skupštine Srbije i član njezinog Vijeća za znanost i tehnologiju. Na Skupštini DS-a 27. veljače 2000. godine izabran je za potpredsjednika stranke.

Bio je direktor Centra za razvoj demokracije i političke vještine. Od 2003. godine bio je predavač politike i advertisinga na specijalističkim studijama Univerziteta umjetnosti u Beogradu. U prvoj demokratskoj vladi Savezne Republike Jugoslavije, 2000. godine, bio je ministar telekomunikacija. 

Od 2001. bio je savezni zastupnik DS-a u Vijeću građana i potpredsjednik Skupštine SRJ. U tom mandatu obavljao je i dužnost predsjednika Odbora za kontrolu službi sigurnosti. 

U sazivu prve Skupštine Državne Zajednice SiCG obavljao je dužnost šefa Poslaničkog kluba DOS-a.

Ponovno je izabran za potpredsjednika DS-a na Skupštini DS-a 5. listopada 2001. godine.

Od 17. ožujka 2003. bio je ministar obrane Srbije i Crne Gore. 

Na parlamentarnim izborima održanim u prosincu 2003. godine bio je nositelj liste »DS - Boris Tadić«. Od veljače 2004. bio je šef zastupničkog kluba DS-a u Narodnoj skupštini Srbije.

Za predsjednika DS-a izabran je na XI. skupštini DS-a, održanoj 22. veljače 2004. godine.

Na dužnost predsjednika Republike Srbije stupio je 11. srpnja 2004. godine.

Govori engleski i francuski jezik, oženjen je i otac je dviju kćeri.

4. Velimir Ilić 

Kandidat Nove Srbije Velimir Ilić je rođen 1951. u Čačku, diplomirao je na Tehnološkom fakultetu u Beogradu 1976. godine, a magistrirao na Tehnološkom fakultetu u Čačku 2005.

Političku karijeru započeo je 1990. osnivanjem Srpskog pokreta obnove u Čačku, kada postaje i poslanik u Skupštini Srbije, da bi potom, za predsjednika Općine Čačak bio izabran 1996.

Stranku Nova Srbija Ilić je s najbližim suradnicima osnovao 1998. i na prvoj osnivačkoj skupštini jednoglasno je izabran za njenog predsjednika. Nova Srbija je bila jedan od osnivača Saveza za promjene, kao i koalicije Demokratska opozicija Srbije.

Na izborima u rujnu 2000. izabran je za poslanika u tadašnjem Vijeću građana Savezne skupštine, a Nova Srbija postaje parlamentarna stranka.

U prošlom mandatu Vlade Srbije Ilić je obavljao dužnost ministra za kapitalne investicije, dok je u aktualnom kabinetu premijera Srbije Vojislava Koštunice ministar za infrastrukturu. Oženjen je i otac je petero djece.

 

5. István Pásztor

Kandidat Mađarske koalicije István Pásztor rođen je 1956. godine u Novom Kneževcu, a po zanimanju je diplomirani pravnik. Pravni fakultet u Novom Sadu završio je 1980. godine.

Predsjednik Saveza vojvođanskih Mađara (SVM) je od 5. svibnja 2007. godine. Bio je potpredsjednik Izvršnog vijeća AP Vojvodine i pokrajinski tajnik za privatizaciju.

Član je Predsjedništva SVM od 1997. godine, a njezin član od 1994. godine.

Od 1999. godine do 2002. bio je član Privremenog Mađarskog nacionalnog savjeta.

Bio je zastupnik u Skupštini Vojvodine (od 1996. godine do 2004. godine) i zastupnik u saveznom parlamentu (od 1996. godine do 2000. godine).

Od 1992. godine do 2000. bio je odbornik u Skupštini Općine Subotica. Govori mađarski, srpski i engleski, oženjen je i ima dva sina. 

 

6. Marjan Rističević

Zajednički kandidat Narodne seljačke stranke i Ujedinjene seljačke stranke Marjan Rističević (49) živi u Novim Karlovcima, završio je Višu školu organizacije rada i od 1979. do 1985. godine radio je u Industriji motora i traktora.

Od 1985. bavi se zemljoradnjom na svom i očevom imanju, a u politički život je ušao 1990. godine, kada je imenovan za tajnika Narodne seljačke stranke.

Prije petolistopadskih promjena dva puta je privođen kao pristaša »Otpora«, a u narednom razdoblju konstantno je izazivao pozornost medija izravnim i beskompromisnim nastupima u kojima se zalagao za prava zemljoradnika.

 

7. Čedomir Jovanović

Lider Liberalno-demokratske partije (LDP) Čedomir Jovanović rođen je 13. travnja 1971. godine u Beogradu. Diplomirao je dramaturgiju na katedri za filmski i TV scenarij i dramaturgiju Fakulteta dramskih umjetnosti Univerziteta umjetnosti u Beogradu. 

Bio je jedan od ogranizatora studentskih protesta 1996/97. godine i osnivač i predsjednik Studentskog političkog kluba. 

Demokratskoj stranci (DS) pristupio je 1998. godine, a njezin potpredsjednik postaje u listopadu 2001. godine. Tijekom izbornih kampanja u rujnu i prosincu 2000. godine nalazio se na mjestu šefa Izbornog štaba DS-a i Demokratske opozicije Srbije (DOS). 

Na republičkim parlamentarnim izborima u prosincu 2000. godine, izabran je za zastupnika u Skupštini Srbije. 

Od siječnja 2001. do ožujka 2003. godine bio je na dužnosti šefa poslaničke grupe DOS-a, odnosno DOS – Reforma Srbije. 

U Vladi Republike Srbije formiranoj nakon ubojstva premijera Zorana Đinđića u ožujku 2003. godine Čedomir Jovanović postaje potpredsjednik Vlade zadužen za europske integracije i koordinaciju reformi. 

Jedan je od osnivača nevladine organizacije Centar za modernu politiku.

Jovanović na Skupštini DS-a u veljači 2004. godine, na kojoj je Boris Tadić izabran za predsjednika stranke, nije ponovno izabran za potpredsjednika, nakon čega je obrazovao neformalnu liberalno-demokratsku frakciju unutar te stranke.

Iz DS-a je isključen u prosincu 2004. godine, poslije disciplinskog postupka koji je protiv njega pokrenulo 11 dužnosnika stranke. Liberalno-demokratska frakcija, koju je obrazovao dio članstva lojalan Jovanoviću, nastavila je izvjesno vrijeme postojati pod tim imenom, a u Liberalno-demokratsku partiju prerasla je 5. studenoga 2005. godine. 

Čedomir Jovanović govori engleski. Oženjen je, otac dvoje djece.

 

8. Milutin Mrkonjić

Kandidat Socijalističke partije Srbije (SPS) Milutin Mrkonjić je potpredsjednik Glavnog odbora SPS-a i od svibnja 2007. godine jedan od triju potpredsjednika Skupštine Srbije.

Rođen je 1942. godine, diplomirani je inženjer građevine, a u karijeri je, između ostalog, bio direktor Direkcije za obnovu zemlje nakon NATO bombardiranja 1999. godine.

Bio je i poslanik u Vijeću građana Skupštine SR Jugoslavije i Skupštine SiCG.

Diplomirao je 1971. godine na Građevinskom fakultetu u Beogradu, a zatim je radio u Birou za studije i projektiranje željeznica, gdje je od 1974. godine bio ravnatelj Sektora za projektiranje.

Za direktora Saobraćajnog instituta CIP, koji je nastao transformacijom Biroa za studije i projektiranje željeznica, izabran je 1977. godine.

Kandidat socijalista za predsjednika Srbije bio je i dugogodišnji sportski radnik i istaknuti sportist. Zaposlen je u »Aeroinžinjeringu«.

 

9. Milanka Karić

Kandidatkinja Pokreta »Snaga Srbije - Bogoljub Karić« (PSS) Milanka Karić, članica je Glavnog odbora PSS-a, a na prošlim parlamentarnim izborima bila je nositeljica izborne liste te stranke. Rođena je u Peći na Kosovu i Metohiji, završila je Pravni fakultet. Majka je četvero djece. 

Godine 1979. godine osnovala je prvi Socijalni savjet BK kompanije iz koje je kasnije nastala Fondacija »Braća Karić«, zamišljena kao fond usmjeren na humanitarne aktivnosti, ali i afirmaciju srpske kulture i tradicije.

Karićeva se za izbore za predsjednika Srbije kandidirala iz razloga što njezin suprug Bogoljub, predsjednik PSS-a, to nije mogao, jer od državnih tijela nije dobio uvjerenje o prebivalištu.