Arhiv tekstova

Gotovo 20 godina nakon početka svojinske transformacije koncem prošle godine, donošenjem Zakona o pravu na besplatne akcije i novčanoj naknadi koju građani ostvaruju u postupku privatizacije, ili kako je popularno nazvan – zakona o »Dinkićevim akcijama«, ušli smo u posljednju fazu privatizacije. Političari su i u ovom slučaju samouvjereno davali izjave i obećanja, kao ono o »1.000 eura za svakog građanina«, o čijoj utemeljenosti i ostvarljivosti vrijedi razmisliti.

»DINKIĆEVE AKCIJE«: Negodovanje onih koji su po prethodnim zakonima o privatizaciji besplatno stekli akcije poduzeća, a koje zbog loših financijskih pokazatelja poduzeća, nedovoljno investitora i nerazvijenog akcionarstva u nas, nisu uspjeli prodati na burzi, ili su ih prodali po veoma niskim cijenama, već je počelo. Zakon izričito određuje da svako tko je po prethodnim zakonima o privatizaciji besplatno stekao barem jednu akciju, nema pravo na novčanu naknadu i besplatne akcije poduzeća koja će po novom zakonu biti privatizirana – tako da oni zaista nemaju što očekivati od »Dinkićevih akcija«. 

Građani koji uspiju ostvariti pravo na novčanu naknadu i besplatne akcije 6 javnih poduzeća (NIS, EPS, Telekom Srbija, Jat Airways, Aerodrom »Nikola Tesla« i »Galenika«), a kojih po procjenama ima oko četiri milijuna, mogu očekivati povećanje svojih proračuna u ovoj i idućim godinama, a koliki će taj prihod biti, i hoće li on dostići ili eventualno i prestići obećanih 1.000 eura, zavisit će dijelom od postupanja državnih institucija u postupku prodaje akcija iz portfelja Privatizacionog registra i privatizacije javnih poduzeća, i, u velikoj mjeri, od postupanja budućih akcionara tih poduzeća. 

FINANCIJSKI EFEKTI: Ima-jući u vidu da će se sprovođenjem odredaba ovog zakona pojaviti oko četiri milijuna novih akcionara, čijoj većini, na žalost, svaki dinar u kući mnogo znači, kao i zakonsku odredbu po kojoj se onima koji akcije prodaju do kraja 2011. godine osigurava oslobađanje od plaćanja troškova prodaje – može se očekivati da će se poslije sprovedene privatizacije svakog od javnih poduzeća pojavljivati velika ponuda akcija na burzi. Veliko je pitanje hoće li ulagači na Beogradskoj burzi biti u mogućnosti pratiti nagli rast ponude, i kako će se takva kretanja odražavati na cijenu akcija, i samim tim na prihode koje će građani ostvariti od prodaje akcija. 

Naravno, u ovom momentu je nemoguće procijeniti krajnji ishod i financijske efekte – prvenstveno one koje će osjetiti građani koji ostvare pravo na naknadu i akcije – posljednje etape privatizacije kod nas. Ono što se u dosadašnjem tijeku privatizacije i trgovine akcijama na burzi pokazalo kao korisna praksa za akcionare jest – da vrijedi biti strpljiv i pričekati dobar trenutak za prodaju akcija, ako je potrebno i više godina, posebno što će po ovom zakonu građani steći akcije poduzeća koja će postati nositelji srbijanskog tržišta kapitala i od kojih se u narednim godinama očekuje razvoj i poboljšanje poslovanja, što će u perspektivi omogućiti ostvarivanje većeg profita za akcionare.                                                           

g