Arhiv tekstova

Selo Schengen u jugoistočnom dijelu Luksemburga, na tromeđi s Njemačkom i Francuskom, postalo je poznato 14. lipnja 1985. godine kada je u tom mjestu potpisan sporazum kojim se državljani države potpisnice mogu slobodno kretati u bilo kojoj drugoj državi potpisnici, ne pokazujući bilo kakav dokument na granici.

Danas je ovo selo, koje broji 425 stanovnika, sinonim za jedinstven carinski prostor bez unutarnjih granica od preko 425 milijuna stanovnika.

Schengenski prostor do sada je činilo 13 zemalja članica EU te Norveška i Island. Britanija i Irska jedine su od starih 15 zemalja članica koje nisu dio Schengena. Izvan Schengena još ostaje Cipar, koji je sam tražio godinu dana odgode, te Bugarska i Rumunjska, koje su u EU tek nedavno ušle.

S početkom 2008. godine neke od novih članica EU ušle su u Schengen zonu. To su: Slovenija, Mađarska, Češka, Slovačka, Poljska, Letonija, Litva, Estonija i  Malta. 

Ovim su granice Schengena stig-le do sjevernih rubova Hrvatske i Srbije, koje su, prije svega zbog dešavanja u svojoj skorijoj povijesti, ostale izvan ovog prostora. To po nekima znači spuštanje nove »željezne zavjese«, sličnoj onoj nekadašnjoj, između dva bloka – istočnog i zapadnog; a po nekima je to dodatni poticaj za balkanske zemlje da ubrzaju svoje europske integracije i što prije iza sebe ostave podjele i slijede primjer zemalja u okruženju. U svakom slučaju, dolazak Schengena do Hrvatske i Srbije donosi neke novine za njihove građane.

HRVATSKA: Građani Hrvatske, koji imaju prijavljeno prebivalište na teritoriju te republike će, kao i do sada, moći ulaziti u Sloveniju, Mađarsku i Italiju s osobnim iskaz-nicama. Dogovor o tome postig-nut je na sastanku ministara unutarnjih poslova 18. rujna prošle godine. Hrvatska sa Slovenijom, Mađarskom i Italijom ima bilateralne sporazume o prelasku granice samo s osobnom iskaznicom. Za one samo s hrvatskom putovnicom, bez prijavljenog prebivališta, ulaz će biti i dalje bezvizni, uz putovnicu.

Budući da prema schengenskim pravilima građani trećih zemalja moraju imati putovnice, kako bi se u njih udario pečat o prelasku granice, za hrvatske građane postignut je politički kompromis tako da će oni prilikom ulaska u Schengen s osobnom iskaznicom dobiti jednokratni obrazac – karton, na koji će se udarati pečati o prelasku granice, kako se putovnice ne bi prebrzo punile, a samim tim i morale zamjenjivati.

Hrvatski građani će s osobnom iskaznicom moći legalno ulaziti samo u Sloveniju, Mađarsku i Italiju. Ali ako se, na primjer, prilikom rutinske kontrole zateknu na teritoriju neke druge zemlje članice Schengena bez putovnice, njihov će se boravak smatrati ilegalnim. Znači za putovanje u treće zemlje trebat će im važeća putovnica.

SRBIJA: Što se građana Srbije tiče, stvari po običaju stoje malo kompliciranije. Izolacionistička politika vođena za doba Slobodana Miloševića i danas ostavlja traga, tako da i pokraj politike približavanja EU nakon demokratskih promjena 2000. čini se da ona nije dala dovoljno rezultata, kako bi se Srbija našla na tzv. »bijeloj Schengen listi«.

Ipak, dobra vijest je da građani Srbije, koji u 2008. godini budu željeli putovati u zemlje schengenske zone, moći će to učiniti znatno lakše nego u 2007. Od 1. siječnja 2008. na snagu stupa Sporazum o viznim olakšicama Srbije i EU. Sporazum, koji je potpisan 18. rujna u Bruxellesu, omogućit će brojnim kategorijama građana Srbije da vizu dobiju jeftinije ili u mnogim slučajevima potpuno besplatno, a znatno je pojednostavljena i procedura za podnošenje zahtjeva. 

Od Nove godine vize će biti besplatne za znanstvenike, studente i učenike, umirovljenike, liječnike, članove zvaničnih delegacija i državne službenike, kulturne radnike, poslovne ljude, novinare i pripadnike vjerskih zajednica koji putuju službeno, kao i za bliske rođake građana koji žive u inozemstvu ili one kojima je potrebno liječenje. Za ostale schengenske vize će od sad koštati 35 eura, a ne 60, koliko bi iznosile bez tog sporazuma.

Jedan od uslova za stjecanje prava na bezvizni ulazak u zemlje EU za Srbiju je između ostaloga i izdavanje novih, suvremenijih putovnica. Na taj način bi se spriječile zlouporabe i falsificiranja. 

Kako bi Srbija dobila pogodnosti kakve trenutačno uživaju građani Hvatske, Vlada mora riješiti i dalje otvoren problem readmisije. To se pitanje odnosi na građane, državljane Srbije, koji trenutno ilegalno borave u zemljama EU. Oni moraju biti deportirani iz tih zemalja natrag u Srbiju. Sporazum o readmisiji je već potpisan i usvojen u Narodnoj skupštini RS prošle godine, a stupa na snagu također 1. siječnja 2008.  Koliki je točan broj ljudi koji se po ovom sporazumu moraju vratiti u Srbiju još se pouzdano ne zna, ali se spekulira s brojkom od 150.000, i smatra se da među njima najviše ima Roma izbjeglih s Kosova za vrijeme bombardiranja. To prije svega znači da se Vlada mora pozabaviti pitanjem masovnog prihvata i zbrinjavanja tih ljudi, što opet čini poseban problem. Od strane nekih političkih predstavnika vojvođanskih Mađara Vlada Srbije je optužena da popisuje prazne kuće po vojvođanskim selima, koje se, navodno, spremaju za otkup i dodjelu ovim ljudima. Vlada je ovakve optužbe negirala, ali ovaj problem svakako ostaje otvoren.

Sljedeći, a možda i najteži prob-lem Srbije za stavljanje na bijelu Schengen listu je svakako i pitanje Kosova. 

Dok srpski zvaničnici  tvrde da proširenje Schengena neće Srbiju udaljiti od EU i da će, naprotiv, donijeti i neke prednosti, u susjednoj Hrvatskoj užurbano se radi na prijamu te zemlje u punopravno članstvno u Uniju koje će u bliskoj budućnosti značiti i ulazak u Schengen zonu. 

Što se, pak, međusobnih odnosa Hrvatske i Srbije tiče, stvari ostaju nepromijenjene: na snazi ostaje i dalje obostrani bezvizni režim, što je u svakom slučaju dobar podstrek za uzlazne odnose dviju zemalja, prije svega na ekonomskom planu, ali i na svim drugim razinama.

 

Dijana Prćić