Samo prije mjesec i pol dana nabujali Dunav u poplavnom valu nosio je sve pred sobom. Ovih dana Dunav je jedna posve mirna rijeka s vodostajem nižim za sedam metara od onoga koji je plavio sve u nebranjenom dijelu lijeve obale. Pri ovako niskim vodostajima otkrije se jedno od mjesta na dunavskoj obali između Monoštora i Bezdana koje nazivamo čarobnim...

 Kada kažete »dvadesetica« svi koji poznaju ovaj dio Dunava znat će da govorite o 1420. kilometru, gdje se za niskih vodostaja pojavi velika pješčana plaža. Početak je nešto prije kilometar ploče odakle se pruža plaža duga oko dva kilometra, a sve sam pijesak, s ponekom uvalicom, malim otocima, sprudovima, plićak na desetine metara prema matici rijeke...

Do »dvadesetice« se stiže iz pravca Bezdana i to cestom prema granici s Hrvatskom, ali se umjesto na most put nastavlja prema carini, zatim ispod mosta i poslije oko pet kilometara vožnje bentom dolazite na »raj od Dunava«. Oni s brzim čamcima, ili brodicama, ovdje se obvezno ukotve nizvodno. Onima koji dolaze automobilima ostaje samo da pješice pređu nekoliko desetina metara između benta i Dunava i eto je – »dvadesetica«. Doduše, taj prelazak malo je teži, jer je u tijeku sječa šume, pa je potrebno malo više vještine da se s madracima, ručnim hladnjacima i roštiljima prijeđe preko granja i isječenih stabala. No, ta mala muka vrijedi radi onoga što vas tek čeka. A ispred pijesak i Dunav. I tako više od dva kilometra. Raj za kupače, kampere, pecaroše...

Bila je nedjelja, a na »dvadesetici« dva ukotvljena brodića, kupači, iz šume miris roštilja, pecaroši u lovu na štuku, koja ove godine »radi« kad joj vrijeme nije... Preko rijeke pogled na Zeleni otok s hrvatske strane Dunava. Prođe i po koji putnički brod. Kada smo se dva dana kasnije vratili da sve to ovjekovječimo objektivom foto aparata »dvadesetica« je bila skoro pusta, što je i razumljivo, jer bio je radni dan. Tek poneki kupač i pecaroš, nestvarni mir i tišina, a u pijesku, na obali, tragovi divljih svinja i srna koje na pojilo do obale silaze iz šume.

I što smo još zamijetili. Nema plastičnih boca, smeća i svega onoga što obično ostavljamo iza sebe. Bit će da smo zbog tolike ljepote i mi postali bolji od onoga kakvi stvarno jesmo.