Arhiv tekstova

U prošlom nastavku započeli smo pisati o »srednjovjekovnim barunima« Srijema. Među njima bio je svakako najznačajniji i najmoćniji Nikola Iločki (Miklós Újlaki), koji je rođen 1417., a umro 1477. godine. Za šezdeset godina života bio je mačvanski ban, erdeljski vojvoda i na koncu kralj Bosne. Sedište mu je bio u Iloku (mađ. Újlak). Ilok je već u rimsko doba bio grad s utvrdom, koja je kontrolirala značajni riječni prijelaz preko Dunava, vršio je i funkciju luke za carski grad Sirmij. Naime, tovari namijenjeni tom gradu su ovdje iskrcavani i cestom, preko Fruške gore (u rimsko doba Alma mons) su prevoženi u taj grad. Na početku srednjeg vijeka po Iványiu zvala se Pešta. Naselje Pešta (na mjestu današnje Bačke Palanke) postojala je u srednjem vijeku i bio je značajno trgovačko mjesto, naime kada se u Iloku održavao veliki godišnji vašar, bio je zabranjen za vrijeme tog sajma istovar robe u Pešti.

 

Podrijetlo imena Ilok i iločkih velikaša

 

Blagajnik kralja Bele IV. (IV. Béla) Csák nembeli Ugrin (Čak od roda Ugrin) bio je neprikosnoveni vladar u Srijemu, pristaša kralja Karla I. (Anžuvinskog). Njegova obitelj imala je posjede u Slavoniji, a u mjestu Čakovec je imao i kulu za stanovanje (mađ. Csáktornya doslovce Čakova kula). On je podigao svoje novo sjedište u Iloku, koji se spominjao kao Nova Mansio – Novi stan (mađ. Uj Lak). Njegov novi stan je podignut na temeljima rimskog castruma. Nakon izumiranja roda Čak (1311. godine), grad prelazi u kraljevo vlasništvo, a 1364. godine Ilok dobiva kao donaciju od kralja Ludovica I. (Lajos Nagy) tadašnji nador Miklós Kont Raholcai (Mikloš Kont od Raholce) u zamjenu za Gornju Lendavu 1364. godine. Neki njegov rođak bio je umiješan u pobunu protiv Sigismunda (o tome smo pisali), pa su vjerojatno zato potomci porodice Kont promijenili prezime, pa su počeli sebe zvati Ujlakijevima, tj. Iločkima. Tijekom vladavine kralja Sigismunda karijera Nikole Iločkog je imala uzlaznu putanju – vrhunac mu je bio kada je postao kum nevjenčanom sinu kra-lja Matije Korvina (Mátyás Korvin) Jánosu Korvinu (Ivaniš Korvin), kasnijem hrvatsko-slavonskom banu, koji je pokopan u Lepoglavi.

 

Kako je izgledao Ilok sredinom XV. stoljeća?

 

Na vrlo poznatom akvarelu Prandstettera iz 1600. godine možemo steći sliku o Iloku kako je grad na brdu izgledao sredinom XV. stoljeća. Ilok možemo slobodno nazivati i »Firencom Srijema«. U njoj je podignuto šest crkvi i tri samostana, dvije bolnice i naravno veličanstvena palača Nikole Iločkog. Palača je bila kvadratne osnove 45 x 45 metara, imala je podrum, prizemlje i dva kata. O njenoj veličini možemo steći sliku ako usporedimo današnju palaču Odescalchi, u kojoj je smješten gradski muzej, a podignuta je samo na polovici temelja nekadašnjeg zdanja Nikole Iločkog. Uz ovu rezidenciju s dunavske strane bio je renesansni vrt s divnim pogledom na bačku ravnicu. Ona je bila u centru unutrašnje tvrđave i njeni preko dva metra debeli zidovi mogli su u slučaju opsade poslužiti kao posljednje mjesto obrane. Spoljnju utvrdu, zapravo grad su oivičavali moćni zidovi, ojačani kulama, sagrađeni od opeke. Dio zidova je porušen u XVII. stoljeću radi izgradnje »Gibraltara na Dunavu« tj. Petrovaradina. Unutar gradskih bedema nalazile su se tri crkve, među njima trobrodna gotička bazilika posvećena sv. Petru, vanjskih dimenzije 62 x 23 metara. Druga gotička crkva koja se nalazila »intra muros« bila je crkva franjevačkog samostana posvećena Djevici Mariji. Ona je rekonstruirana i danas je posvećena sv. Ivanu Kapistranu. Treća crkva je bila posvećena sv. Ani, i stajala je uz samostan agustinovaca. Izvan zidina bile su: crkva posvećena Svisvetima, zajedno s bolnicom koju je izgradio Nikola Iločki, druga župna crkva posvećena sv. Jeleni, i crkva posvećena nekadašnjem kralju sv. Ladislavu uz koju je bila i bolnica. O ovim vjerskim zdanjima zasad znamo samo iz literature, jer arheološka istraživanja izvan zidina nisu vršena. Postojao je i ženski samostan koji je pripadao redu klarisa (ženskom ogranku franjevaca) i bio je posvećen sv. Klari.