Arhiv tekstova

Krajem osamnaestog stoljeća u jednom dvorištu u sadašnjoj Ulici Petra Drapšina susretala su se tri potoka - Šemljek s izvorištem u Tolstojevoj, Fizfaš s izvorištem uz Aleju maršala Tita, i počinjao je potok Mlaka. Ulica Petra Drapšina imala je i tada istu trasu, osim što još nije bio izgrađen blok palača na uglu, prema parku na današnjem Trgu republike (Jedna od palača iz tog bloka mnogim generacijama prepoznatljiva je po imenu restorana »Bijela lađa«, koji se tu nalazio). Ako bi se slika stare Subotice iscrtala obilježjima po tragovima koje su vodotokovi i jezer(c)a iz prošlosti ostavili i u današnjoj fizionomiji grada – što je prijedlog ove serije tekstova – u ovoj staroj ulici je mjesto za informativnu ploču s isječkom iz stare karte i napisima o početku potoka Mlake i lokaciji davnog mosta.

Mlaka je nastavljala kroz naseljeni blok između Štrosmajerove i Ulice Endrea B. Žilinskog, stvarajući time i krivudave regulacijske ulične linije koje su ostale u ovoj, kao i u polukružnoj, starinskoj Bledskoj ulici. Potok je između kuća na lokaciji kod pošte izlazio na Beogradski put, ali njegov tok nije vodio ravno u Prvomajsku (kako bi se očekivalo po sačuvanim fotografijama i sjećanjima iz prošloga stoljeća na otvoreni tok u dijelu ove ulice kod »Prozivke«), već je pravio veliku krivinu kroz naseljeni blok, prolazeći preko dvorišta između Prvomajske i Ulice Braće Radića, i presijecajući Esperanto ulicu. U tom dijelu, na Beogradskom putu, gdje se kuće nižu jedna uz drugu, na davnom vodenom toku ni do danas nije izgrađen objekt, ostalo je dvorište. Kod pošte na Beogradskom putu se nalazio most preko potoka, što je lokacija koju bi valjalo obilježiti na stazi tragova starog potoka Mlaka.

 

Odgovori su u prošlosti

 

Odgovori na pitanja suvremenika zašto su u gusto naseljenim kvartovima pojedini placevi i dalje prazni, a stare ulice u širokom ravničarskom gradu neobično krivudave, i kako su nastale male slijepe uličice, često su kriju u onoj davnoj slici Subotice s više vodenih tokova. Tragovi starih tokova koje slijedimo temelje se na prvoj detaljnoj karti Subotice, koju je na osnovi situacije 1778.-79. godine napravio geometar Carolum Leopoldum Kováts aliter Kovatsik, i dugogodišnjem istraživanju sliva Palićkog jezera profesora hidrotehnike na Građevinskom fakultetu dr. Lajosa Hoványa.

 Nakon što je pravio veliku krivinu preko bloka kuća s desne strane Beogradskog puta (gledano u smjeru puta prema Paliću), potok Mlaka je na mjestu današnjeg sportskog terena izlazio na Prvomajsku ulicu. »Nije slučajno da je na ovom mjestu napravljeno igralište, a svuda su okolo kuće. Područje prirodnog vodotoka nema odgovarajući fundament za gradnju stambenih objekata«, iznosi dr. Hovány.

Potok Mlaka je davno, krajem osamnaestog stoljeća, samo dijelom, do ispred raskrsnice s Ulicom Mirka Bogovića, tekao Prvomajskom, a zatim krivudao prvo ulijevo, pa udesno, »lutajući« kroz danas naseljene blokove prema području Mlaka i Gabrić-ćupriji. Stara mapa, dakle, prikazuje stanje prije regulacije ovog toka pravolinijski duž Prvomajske, čijeg se otvorenog korita i drvenih mostića još sjećaju starije generacije. Na karti iz 1884. godine Prvomajska se zove Folyó utcza (u prijevodu – Ulica rijeke ili Riječka).

U Ulici Sonje Marinković postoji još jedan zanimljiv trag vode iz davne prošlosti. Naime, u toj ulici na potezu između Braće Radića i Prvomajske nalazi se jedna kratka bezimena slijepa uličica. Zašto? »Tu je izvorište jednog potoka koji je nekada paralelno tekao s potokom Mlaka i nije imao imena. Ne znamo kada je nestao. Imao je dva izvorišta - ovo, i na raskrižju Kumičićeve i Prvomajske. Od bezimenog potoka jedini trag je ova bezimena slijepa ulica na čijem kraju je bio izvor«, kaže dr. Hovány o još jednoj lokaciji koja čuva zanimljivu priču iz prošlosti grada.

Tekao je dugom trasom pokraj Ulice Braće Radića paralelno s potokom Mlaka i ulijevao se u njega u današnjoj Ulici Ivana Zetovića. Trasa ove ulice pod drugačijim je kutom od ostalih u okruženju. Na ovom mjestu pod oštrim kutom spajala su se dva vodotoka, što ju je položajem obilježilo i u suvremenom dobu.

 

Kanal i mostovi

 

»Sándor Totth je 1832. godine napravio plan regulacije potoka Mlaka na potezu od Ulice Sonje Marinković do Bajnatske. Ne znamo točno kada je regulacija izvedena, ali na karti iz 1884. godine potok Mlaka se po tom planu nalazi u Prvomajskoj ulici. Ljudi koji se sjećaju potoka, sjećaju se ovog reguliranog toka i otvorenog kanala. Fotografija otvorenog toka sačuvana je na razglednici iz 1920. godine, u zbirci razglednica Józsefa Horváta. Snimljena je na raskrižju ulica Prvomajske i Roke Šimoković, što je i poslije devet desetljeća prepoznatljivo kada se pogleda s iste lokacije, jer još postoji ista kuća na uglu, kanal u Ulici Roke Šimoković, ulica ni danas nije asfaltirana i vidi se u daljini toranj Kerska crkve«, iznosi dr. Lajos Hovány. Vanjski tok je zatvoren u godinama nakon Drugog svjetskog rata.

Potok Mlaka poznat je i po Gabrić-ćupriji preko koje se po starom običaju prenosi nevjesta nakon vjenčanja. Nekada je preko područja Mlake nasut put koji je povezivao dvije važne prometnice, Ulicu Braće Radića i Beogradski put. Taj nasuti put je bila Hercegovačka ulica, a na mjestu gdje je prelazila potok Mlaku postojao je most, Gabrić-ćuprija. Obnovljena Gabrić-ćuprija postavljena je na autentičnoj lokaciji.