Arhiv tekstova

Počeci kršćanstva u staroj Mursi (rimski naziv Osijeka) zabilježeni su još u I. stoljeću, u vrijeme pape Klimenta I., koji je utemeljio i biskupsko sjedište. Ali vremenom mnogi događaji mijenjaju lice grada, a kršćanstvo se zatire i uskrisava. Još u 14. stoljeću bila je župna crkva u Tvrđi, no, dolaskom Turaka kršćani se raseljavaju, pa se o vjerskom životu može govoriti tek potkraj 17. stoljeća (1687.), a župna crkva u Gornjem gradu zabilježena je 1732. godine i u njoj se od 1735. vode matične knjige. Osijek se tih godina snažno razvija, ali tek dolaskom biskupa Strossmayera dolazi i prvi prijedlog za gradnju nove i veće crkve. Kažu da je biskup još prigodom posjeta Njemačkoj, vidjevši crkvu Marije pomoćnice (Mariahilfskirche) u minhenskom predgrađu Auu, rekao da bi i nova osječka crkva trebala tako izgledati, pa to predlaže još 1866. godine (te godine je počela izgradnja đakovačke katedrale i trajala je 16 godina), no nedostatak sredstava odgodio je ovu inicijativu sve do 1780., kada je na prijedlog novog župnika Josipa Horvata Grad utvrdio način sabiranja sredstava. Na raspisani natječaj za gradnju 1892. pristiglo je 32 ponude, a najvišu je ocjenu zavrijedio njemački arhitekt Franz Langenburg. Gradnja nove crkve započela je u proljeće 1894., građevinske je radove preuzeo Josef Schmalzhofer, a klesarske Eduard Hauser, obojica iz Beča.

 

Radovi završeni u roku

 

Nepunu godinu poslije iznenada je umro arhitekt Langenberg, a na njegovo mjesto dolazi Richard Jordan i gradnja se nastavlja. Novi arhitekt ne odstupa od projekta, ali pojačava vanjske zidove - što gradnju poskupljuje, no, unatoč svemu, radovi su završeni u roku, do zime 1898. godine. U novu je crkvu ugrađeno 3,5 milijuna opeka, a sve je koštalo 613.308 forinti. Crkva je građena u neogotičkom stilu, tlocrt ima oblik križa i unutrašnjost se sastoji od tri lađe. Tri gotička portala vode u unutrašnjost s istoka i četvrti sa sjevera i svi su urešeni reljefom. Toranj je visok 94 metra i ima 4 galerije, ugrađena su 4 velika zvona, a peto, malo, je u tornjiću iznad križišta crkve.  Glavni oltar, dar biskupa Strossmayera, posvećen je patronima crkve sv. Petru i Pavlu, između kojih je kip Srca Isusova. Pokrajni oltari Blažene Djevice Marije i Terezije Avilske su, kao i glavni, klesani u kamenu i djelo su Ivana Novotnyja. Sljedeća dva oltara, sv. Josipa i sv. Antuna Padovanskog, rad su kipara Fellnera iz Leibnitza.   

Crkvu su blagoslovili biskup Strossmayer i njegov pomoćni biskup dr. Anđelko Voršak 20. svibnja 1900. u godini kada je Strossmayer navršio 85 godina života i 50 godina biskupske službe. Bilo kojega Osječanina da pitate, riječ je o osječkoj katedrali, nazvanom od milja među pukom, no ona je bila samo župna crkva sv. Petra i Pavla, a naslov konkatedrale dobila je tek uspostavom nove crkvene pokrajine, Đakovačko-osječke nadbiskupije, 18. lipnja 2008. godine.

Kako je u gotičkoj arhitekturi statika svedena na stupove, po zidovima koji nemaju glavnih nosača mnoštvo je prozora, najčešće oslikanih obojenim staklom, tzv. vitrajima. Tako dnevno svjetlo koje prolazi u unutrašnjost predmetima daje intenzitet i sjaj, stvara dojam prostora odvojenog od vanjskoga svijeta, koji u čovjeku potiče nova, vjerniku primjerenija raspoloženja. U osječkoj crkvi ima 33 vitraja s likovnim sadržajem i još 7 s koloriranim ornamentima, i sve je to izradila tvrtka Gold iz Beča.

 

Oslikavanje crkve

 

I dok su gotičke crkve prepoznatljive po vitrajima, najčešće nisu oslikane unutrašnjosti, no, u Osijeku je drukčiji slučaj i oslikana je doista velebno. Autorski je to rad hrvatskog slikara Mirka Račkog, koji je trajao pune četiri godine, od 1938.-1942. Ukupno je oslikano 1.150 četvornih metara na zidovima i na svodu, koji je urešen lebdećim likovima, s ciljem postizanja iluzije neograničenog prostora. Koristio je svijetle, hladne boje, kako svjetlo s vitraja svojim jarkim bojama ne bi ‘ubilo’ sliku, pa baš ta hladnoća daje prostoru stanovito dostojanstvo. Uz likove sv. Petra i Pavla tu su i hrvatski sveci Nikola Tavelić i Marko Križevčanin, a na stropu je tematika starozavjetna, poput posljednjega suda i otajstva euharistije. Još treba dodati da su u crkvu sv. Petra i Pavla ugrađene orgulje 1933. godine, a majstor je Hans Mausacher iz Salzburga. Temeljito su obnovljene 1978. godine i danas imaju ugodan ton, a orgulje i zbor služe na diku vjernika Gornjega grada.

Tijekom Domovinskoga rata i agresorskih napada na grad, crkva je izravno pogođena s nekoliko stotina projektila, no svete mise nisu prekidane niti za trajanja zračne i  opće opasnosti. Osječka je katedrala, kako su je vjernici od milja prozvali, bila i ostala simbolom katoličkog Osijeka, u tijeku su dugotrajni zahtjevni radovi na njezinoj obnovi i vjerujemo da će uskoro zablistati u punom sjaju.