Arhiv tekstova

Jasibara je danas naseljena, ali se u njenim gradskim ulicama i dalje »čuje« tišina. Zaljubljenici dugih šetnji i vožnji biciklom kažu kako ovdje, tako blizu središtu Subotice, nalaze mir izvan uobičajene vreve urbanih naselja. Jasibara je korito bivšeg jezera. Tu je prije dva stoljeća sve bilo prekriveno vodom. Nije priča, niti legenda, no povijesni podatak dokumentiran kartom koju je 1778.-79. godine izradio prvi zaposleni građevinski inženjer grada, geometar Carolum Leopoldum Kováts aliter Kovatsik.

Jezero je zauzimalo veliki prostor, danas bi se orijentaciono mogao ograničiti četverokutom uokvirenim Travničkom ulicom, zatim obodom između Karađorđevog puta i Ulice Svetozara Miletića, dijelom ulica Braće Majer, Đerđa Dože i bočno Jenea Kalmara. Poneki područje Jasibare opisuju i kao duboko ulegnuće između Karađorđevog puta i Ulice Zrinjskog i Frankopana. U udolini je regulacijom vode napravljeno građevinsko zemljište i svuda su podignute kuće, s jedinom iznimkom zemljišta pod vodom, trskom i raslinjem koje buja po svome, u Ulici Ferenca Gala.

No, jezero je imalo i svoj rukavac još bliže užem gradskom teritoriju, to je danas Ulica Stipe Grgića i njezino neposredno okruženje. Ova ulica danas skoro cijelom svojom dužinom vodi posred nekadašnjeg jezera, s jedne obale na drugu, u rukavac.

 

Na vrhu palićkog slijeva

 

Jezero Jasibara se nekada napajalo vodom iz Velikog rita (Nagy rét), s izvora Sveti bunar (Szentkút) i podzemnim vodama ovog područja. Naime, u dalekoj prošlosti istočno od današnjeg Karađorđevog puta postojao je Veliki rit koji se prostirao, kako mu i naziv kaže, na velikoj površini, sjeverno od današnje Zorkine ulice, kao i južno prema gradu, sve do Jasibare.

Duž Zorkine ulice preko područja Velikog rita još 1751. godine podignuta je brana, da bi štitila grad od velike vode, ujedno je to bila i jedna od mjera isušivanja gradskog područja, a sjeverno od brane nastalo je istoimeno jezero.

»Od ove lokacije brane je početak sustava dolina koje presijecaju grad, u kojima su nekada bili potoci i stajaće vode. Mi smo sada na najvišem dijelu slijeva Palićkog jezera. Slijevu pripada područje odakle površinske vode prirodno stižu do jezera Palić. Ovdje smo na 120 metara nadmorske visine«, kaže profesor hidrotehnike na Građevinskom fakultetu dr. Lajos Hovány, dok stojimo na brani iz daleke prošlosti u Zorkinoj ulici, kao prvoj lokaciji slijeva koji preko Jasibare vodi ka gradu, na kojoj bi valjalo postaviti obilježje, jer je jedan od sačuvanih tragova Subotice u prošlim vremenima.

Ova serija tekstova posvećena je nekadašnjim vodenim trasama i na njima očuvanim tragovima stare Subotice: vrijedno ih je sačuvati od zaborava i adekvatno obilježiti. Jedan od prijedloga je da se na ključnim mjestima svih starih subotičkih vodotokova postave informativne ploče s detaljima stare karte i nazivima konkretnih lokaliteta na svakom takvom mjestu. Na primjer »Brana na Velikom ritu«, u ovom slučaju. Time bi grad bio obogaćen nekolicinom šetališnih trasa s nizom zanimljivih informacija o vodama Subotice u prošlosti, čija su korita i danas prepoznatljiva u fizionomiji grada.

Na kanalu kojim je voda iz Velikog rita dotjecala do Jasibare postojao je most, u Praškoj ulici (na uglu gdje se križa s Ulicom Svetozara Miletića), te se ona nekada zvala Ulica Praškog mosta (Prágai hid utca). Novine su početkom devetnaestog stoljeća izvještavale kako je Praški most poplavljen. Dakle, vode je itekako bilo.

Iako danas na ulici nema ni traga ovom, u prošlosti bitnom komunikacijskom mjestu, za zaljubljenike u povijest grada, a i stanare obližnjih višekatnica podignutih u novije doba, zanimljivo bi bilo obilježiti ga i postaviti detalj stare karte s lokacijom mosta u ulici. Mostove svi volimo jer im je osnovna uloga povezivati ​​ljude. Njegova skica na staroj karti, postavljena na mjestu gdje je nekada postojao, povezivala bi prošlost i sadašnjost. Upravo je na zgradama u tom okruženju, a i ogradama kuća okolnih ulica, po grafitima i napisima vidljivo kako je toponim iz prošlosti grada »Jasibara« u uporabi i danas. 

 

Tajna jedne ulice

 

Osim vode iz Velikog rita za Jasibaru je bio vezan i izvor Sveti bunar (Szentkút) koji je stizao iz jednog malog rukavca. Pod tim je nazivom upisan i u kartama s početka dvadesetog stoljeća. Naziv izvora je ujedno označavao i blagodatni utjecaj koji se pripisivao vodi na ovom mjestu. Smatralo se kako pomaže ljudima i mnogi su iz okolice dolazili na ovaj izvor. Neizvjesno je što se s njim dogodilo: je li presušio regulacijom vodenih površina Jasibare, ili je ostao skriven i drugima nedostupan na nekoj od isparcelisanih građevinskih lokacija u urbanizaciji ovog područja, vremenom i zaboravljen. Danas su na toj, na zemljopisnim kartama davno obilježenoj lokaciji, kuće i dvorišta između Požarevačke i Ulice Svetozara Miletića.

Čitavo područje Jasibare je danas izgrađeno, osim Ulice Ferenca Gala s otvorenim kanalom i neurednom vodenom površinom. Dr. Lajos Hovány, koji je trase starih vodotokova mnogo puta prokrstario istražujući ih, ovu lokaciju vidi idealnom za rekreacijski dječji park:

»Ovaj bi se prostor vrlo lijepo mogao urediti za djecu. Blizu je središtu grada, a u prirodi. Zamišljam ga kao divan zeleni prostor s vodom, ne ovom prljavom, s vrbama, hladovinom, postavljenim klupama i urednim sanitarnim čvorovima. Preko ljeta kupalište za djecu, a zimi klizalište.«

Na ovom se mjestu ujedno nalazi i jedan od najstarijih sačuvanih propusta za vodu od betona.

Iz jezera Jasibara prema središtu grada tekao je jedan potok, Ulicom Đerđa Dože već naseljenom kućama s obiju strana ulice - pokazuje karta s kraja osamnaestog stoljeća. (Nekada se zvala Ulicom kamenog mosta, u prijevodu s mađarskog jezika.) Tijek potoka nastavljao je prostorom današnje Mliječne tržnice, pod pravim kutom skretao na Trg sinagoge i kod kružnog toka na početku Radijalca ulijevao se u Fizfaš (Fűzfás, u prijevodu Vrbin) potok. Ali to je već druga priča, o kojoj će više riječi biti u sljedećim brojevima.