Arhiv tekstova

Josip Kosor rođen je 27. siječnja 1879. godine u selu Tribunju pokraj Drniša. Kada je imao četiri godine, roditelji su mu se preselili u Slavoniju, u selo Otok pokraj Vinkovaca. Tu je završio osnovno školovanje, a od dvanaeste godine, kao općinski pisar nastavlja se sam obrazovati i probijati kroz život. Mijenja i poslove i mjesta, te u dvadeset i trećoj godini odlazi u Zagreb gdje započinje svoju književničku karijeru.

Afirmira se kao pisac, a onda, ambiciozan i samopouzdan, nemiran i radoznao, u dvadeset i šestoj godini života kreće u svijet. Upoznao je svjetski kulturni i književni život, od Beča, Münchena, Berlina, Züricha, Ženeve, Pariza, Londona, Petrograda, Odese, Kijeva, Moskve, Londona i ponovo Pariza. Kontaktira s Hermanom Bahrom, Stefanom Zweigom, Stanislawom Przybyszewskim, Maksimom Gorkim, Stanislavskim i drugima. Triput je bio i u Južnoj Americi, treći put kao osamdesetogodišnji starac. Od Drugoga svjetskog rata živio je uglavnom na Lapadu pokraj Dubrovnika, gdje je i umro 23. siječnja 1961. 

Josip Kosor je pisao pripovijetke, romane, drame, pjesme i putopisnu prozu. Njegove drame pobuđivale su pažnju europskih književnih centara. Naročito mu je bila zapažena drama »Požar strasti«, štampana prvi put na njemačkom u Münchenu 1911. godine. Drama »Požar strasti« bila je izvođena na stranim pozornicama. Štoviše, premijerna predstava održana je istoga dana u dva njemačka grada, u Münchenu i Mannheimu. Drama »Žena« bila je prvo izvedena u pragu, a u Londonu su mu štampane četiri drame i zbirka pjesama. Glavna izdanja djela Josipa Kosora su »Optužba«, pripovijesti, Zagreb 1905., »Crni glasovi«, pripovijesti, Zagreb 1905., »Rasap«, roman, Zagreb 1906., »Požar strasti«, drama, Zagreb 1912., »People of the Universe«, drame, London 1917., »Žena«, drama, Zagreb 1920., »Razvrat«, roman, Zagreb 1923., »Miris zemlje i mora«, pripovijesti, Zagreb 1925., »Atlantikom i Pacifikom«, putopis, Zagreb 1927. godine.

PRIPADNIK MODERNISTIČKIH STRUJANJA: Hvatanju koraka s Europom hrvatske književnosti na početku dvadesetog stoljeća uvelike je pridonio i Josip Kosor. U hrvatsku modernu Kosor ulazi sa svojim proznim ostvarenjima, pripovijestima i romanima, poglavito od 1903., pa nadalje, kojima stječe priznanja i kritike i svojih kolega pisaca. Kada se već kao afirmirani pripovjedač okušao i kao dramski pisac, Kosor postaje baštinik novog europskog umjetničkog kretanja – ekspresionizma – i pisac prvog dramskog teksta u hrvatskoj književnosti s izrazitim ekspresionističkim obilježjima. Ekspresionizmu je, u svim njegovim mogućim stilskim i idejnim usmjerenjima, ostao vjeran do kraja svoga književnog djelovanja. U stilu je Kosor prvotno pripadnik modernističkih strujanja, a zatim odani zagovornik ekspresionističkog stila, dok je u žanrovskom smislu podjednako pripovjedač i dramatičar. 

Upravo je izniman uspjeh prve njegove drame »Požar strasti« donekle odredio njegov kasniji temeljni put kao pisca dramske riječi. Do »Požara strasti«, Kosor je objelodanio dvije zbirke pripovjedaka i roman »Rasap«. Sva se ova prozna djela uspješno uklapaju u poetički habitus hrvatske moderne. »Pripovijesti su mu, iako utemeljene na realističkoj fabuli, prožete iracionalnim elementima (mistične pojave, halucinacije likova, vizionarske slike, problematika ljudske duše, a sve to začinjeno ‘ekstatičnim’ stilsko-jezičnim registrom – leksika i sintaksa puna emocionalnog naboja, dinamični sintaktički ritam i sl.). Potonje će, s dominantnim poniranjem u čovjekovu i unutrašnju mistiku, u potpunosti prevladati u pripovijestima iz zbirke »Mime« (1916.), i u zanimljivom »Razvratu«, političkom romanu koji društvena zbivanja i prilike u Kraljevini Jugoslaviji secira i kritizira kroz krajnje ekspresionističku vizuru glavnog lika«, piše među ostalim o djelu Kosora književni teoretičar Ivica Matičević.

STILSKA SVJEŽINA: »Požar strasti« Kosorov je najveći književni uspjeh, drama igrana na pozornicama austrijskih i njemačkih teatara, nekoliko puta obnavljana u hrvatskim kazališnim kućama u Zagrebu, Osijeku i Dubrovniku, drama koja je ušla u antologije hrvatske dramske riječi. Drama »Požar strasti« polazi od naturalističkog koncepta čovjeka i njime motivirane akcije, odnosno od uvjerenja da likovi u drami djeluju prema svojim temeljnim osjetilnim stanjima, a oni se svi mogu svesti, kako to ističe Matičević, na primitivno nagonsko ponašanje kojemu je izraz strast čovjekova spram zemlje, odnosno spram žene. U dvjema suprotstavljenim obiteljima Kosor vidi utjelovljenje i sukob dobra i zla. Sukob oko zemlje i žene postaje tako slika iskonskog sukoba. Ovu dramu karakterizira originalna stilsko-umjetnička izražajnost mitskog supstrata u slavonskom okruženju kojoj je u temelju rabljenje ekspresionističkog stila i dramske tehnike. Kosorova drama uspješno spaja dva stilsko-izražajna i idejna razdoblja u hrvatskoj dramskoj književnosti prve polovice dvadesetog stoljeća: naturalističko-simboličko i ekspresionističko. Dramu »Požar strasti« je djelo koje obilježuje stilska svježina u odnosu na tradiciju.