Arhiv tekstova

Ante Alfirević, teološki i prozni pisac rođen je u Kaštel-Sućurcu 26. siječnja 1875., a preminuo je u Zagrebu 17. siječnja 1945. godine. Nakon osnovne škole klasičnu gimnaziju polazio je u franjevačkom sjemeništu u Sinju, a zatim u Splitu, gdje je 1896. maturirao. Iste godine odlazi na Gregorijansko sveučilište u Rim na studij filozofije i teologije. Za svećenika je zaređen 1901., a za doktora filozofskih i teoloških znanosti promoviran je 1902. godine. U Splitu je bio duhovni odgojitelj u Biskupskom sjemeništu i profesor kateheta na Državnoj klasičnoj gimnaziji. Godine 1919. odlazi u Zagreb i pristupa isusovačkom redu. Rektor Bogoslovnog sjemeništa i Filozofsko-teološke visoke škole u Sarajevu postaje 1937., a 1941. vraća se u Zagreb i do 1944. ravnatelj je Nadbiskupskoga dječačkog sjemeništa i Nadbiskupske klasične gimnazije.

Prvi Alfirevićev roman »Kroz trnje ovoga svijeta« objavljen je u »Hrvatskoj straži« (1904.-1905.). Među prikazima iz stranih književnosti izdvajaju se prilozi o H. Sienkiewiczu i E. Zoli, a napisao je kritičke prikaze o A. G. Matošu, A. Aškercu, M. Cihlaru Nehajevu. Studije i članke iz područja spiritizma, psihologije, o katolicima i socijalnom pitanju, kao i o pitanjima školstva objavio je u više časopisa. U Splitu je osnovao vjerski list »Dan« 1904. godine. Djela Ante Alfirevića su: »Euharistijski kongres u Zagrebu« 1923., »Starokatolici i Strossmayer« 1924., »Teozofizam i kršćanstvo« 1924., »Život bl. Roberta kardinala Bellarmina« 1924., »Sv. Juda Tadej« 1927., »Svetost katoličke Crkve u XX. vijeku« 1929., »Sveti Ćiril i Metod« 1935., »Bliže k bogu« 1938.