Arhiv tekstova

iskup đakovačko-srijemski msgr. Ćiril Kos pohodio je od 3. do 9. kolovoza 1993. godine srijemski dio svoje biskupije. Na blagdan Snježne Gospe, 5. kolovoza biskup Kos slavio je misu u najvećem marijanskom svetištu Gospe Tekijske na Tekijama kod Petrovaradina. Po završetku tekijskog slavlja biskup je pohodio pojedine župe, od zemunskog i rumskog, do kukujevačkog dekanata. Vlasti tzv. Republike Srpske  Krajine nisu mu dozvolile ulazak u Ilok, gdje je biskup želio pohoditi samostan i fra Marka Malovića, jedinog svećenika na okupiranom dijelu đakovačko-srijemske biskupije. Čak ga je SAO-policajac na ulazu u područje zapitao kome pripada Ilok. Kad je biskup odgovorio: »Pripada meni, odnosno đakovačko-srijemskoj biskupiji«, SAO-policajac je uzvratio: »Pripadao je nekad!« 

Dan uoči blagdana Snježne Gospe msgr. Ćiril Kos susreo se u tekijskom svetištu sa svećenicima iz srijemskog dijela biskupije. Dvadesetorica nazočnih svećenika iznijeli su pred biskupa poneke od najaktualnijih i najbolnijih problema s kojima se susreću u svom pastoralnom djelovanju. Svakako zajednički i najbolniji problem svih je iseljavanje župljana zbog okolnosti u kojima im je teško preživjeti kao Hrvatima katolicima. Negdje manji, negdje veći pritisci evidentni su i svakodnevni i teško im je izdržati, iako su lojalni građani države u kojoj žive. Najveće župe, najviše su stradale. Na njih je i bio najbrutalniji udar i pritisak. Dobro je poznata istina o stradanju Slankamena, Hrtkovaca, Beške, a u najnovije vrijeme i Kukujevaca. 

MASAKR U KUKUJEVCIMA: Srpanjski masakr u Kukujevcima u kući dobrostojećeg zemljoradnika Nikole Oskomića u Ulici Vladimira Nazora zaprepastio je i uznemirio već prestrašeni Srijem. U noći 20. srpnja na okrutan način izmasakrirana je obitelj Oskomić, pedeset dvogodišnji Nikola, njegova dvije godine mlađa supruga Agica te njena tetka osamdeset sedmogodišnja starica Marija Tomić. Zvjerski su mučeni i zaklani. Egzodus Hrvata iz Kukujevaca i okolice nakon tog masakra naglo se povećava iz dana u dan, a ima odjeka i u drugim srijemskim župama s katoličko-hrvatskim življem. 

    U Srijemu su teško stradale i poneke crkve i župni uredi. Minirana je crkva u Novim Banovcima, zapaljena iznutra u Neštinu, zapaljivim mecima zapaljen je toranj crkve u Erdeviku, od podmetnute eksplozivne naprave teško je stradala crkva u centru Rume, porazbijani su prozori i vitraji na crkvama u Starom Slankamenu i Inđiji, prostrijeljeni prozori crkve u Beočinu, zapaljeno liturgijsko ruho i knjige nasred crkve u Vrdniku. Kamenovani su župni uredi u Novom Slankamenu, Hrtkovcima, Srijemskoj Mitrovici, Nikincima, Petrovaradinu. U Gibarcu je zapaljen, u Irigu je postavljena eksplozivna naprava. Provaljeno je u samostan sv. Jurja u Petrovaradinu, pokradeno je nešto od elektronske opreme. Isto je učinjeno i u Kukujevcima, gdje su ukradeni župni pečati, provaljen je i pokraden i župni ured u Inđiji.

Svećenici su govorili i o sve težoj ekonomskoj situaciji. Mnogi vjernici, osobito umirovljenici i samci, starci i starice, dovedeni su na rub egzistencije, odnosno gladi. Javna je tajna, jer novine o tome ne pišu, podatak, da je samo početkom kolovoza u jednom danu u Novom Sadu počinjeno 29 samoubojstava i to mahom staraca i starica, jer su dovedeni u situaciju da nemaju što pojesti. Mnogi su ostali bez posla i na minimalnoj plaći. Od mjesečne plaće ili mirovine ne može se kupiti ni kruh za svaki dan u mjesecu. Cijena jednog kilograma mesa premašuje prosječnu plaću ili mirovinu. 

PASTIRI U SVOJE STADO: Srijem, koji je pohodio biskup Kos, i danas proživljava i doživljava slike slične onima iz prvih dana njegove kapelanske službe na području Srijema. Napustilo ga je 35.000 Hrvata, a život u pretežito hrvatskim mjestima, kakva su Novi Slankamen, Hrtkovci, Kukujevci, Gibarac, Petrovaradin, sada je umnogome izmijenjen. Dolazak biskupa Kosa bio je najavljen vlastima u Novom Sadu te je pograničnim organima ostalo jedino da izvijeste svoje nadležne, konstatirajući – »Stigao je!«. U Hercegsantovu biskupa je dočekao biskupski vikar za Srijem, msgr. Stjepan Miler. Biskup Kos želio je označiti i proslaviti svoj svećenički biskupski jubilej i s vjernicima Srijema. Mise u srijemsko-mitrovačkoj konkatedrali i bazilici te u svetištu Gospe Snježne na Tekijama kod Petrovaradina bila su mjesta na kojima se msgr. Kos susreo sa svećenicima Srijema i vjernicima i s njima obilježio i proslavio svoj misni i biskupski jubilej.

Tekijansko svetište kod Petrovaradina najveće je svetište na području Đakovačko-srijemske biskupije i najveće okupljalište vjernika katolika i Srijemu, napose o blagdanima sv. Ane, 26. srpnja i Snježne Gospe 5. kolovoza. Kao svetište, datira još iz predturskih vremena, a na značenju posebno dobiva nakon poraza Turaka od kršćana pod vodstvom Eugena Savojskog, 5. kolovoza 1716. godine, koji je pripisan moćnom zagovoru Bogorodice. U 26. župa u Srijemu danas žive i rade 23 svećenika (šest ih nije izdržalo), biskup im zahvaljuje i čestita »Što nisu stado koje im je povjereno napustili i prepustili vukovima«. Na području biskupije koje je pod okupacijom od Tovarnika do Vinkovaca, od Iloka do Osijeka i u cijeloj hrvatskoj Baranji u 36 župa ostao je samo jedan svećenik – fra  Marko  Malović, koji obavlja službu u Iloku, i jedan  svećenik u   B. Manastiru koji je u mirovini.