Arhiv tekstova

Svjetlost Betlehemske zvijezde

Ulazimo u slavljenje Otajstva naše vjere: Isusovo Utjelovljenje i rođenje. Kada je došla punina vremena, odasla Bog Sina svoga od žene rođenog… Uvijek će ovaj povijesni događaj, ulaska Boga u našu povijest ostati Otajstvo. Ali, Božji način govora i djelovanja do te mjere poštuje našu slobodu da nas u svijet vjere uvijek uvodi otajstveno, a sama vjera kao milosni dar kuca na slobodu i na odgovor naše savjesti u potpunoj slobodi. Stoga je i slavljenje otajstva utjelovljenja uvijek za nas nova prilika, vjerom prihvatiti i vjerom odgovoriti na činjenicu utjelovljenja Isusa Krista u našoj povijesti. Tim činom ulaska Boga u našu povijest sama povijest biva posvećena i spasenjska. Tako je počela biti pisana Božanska povijest u čovjeku i ljudska povijest s Bogom po Isusu Kristu. No, promotrimo upravo duhom vjere u tu svetost posvećenja našeg povijesnog hoda.
UTJELOVLJENJE U SRCU: Bog se utjelovio u konkretnom vremenu – kada je došla punina vremena… Time je posvetio i označio važnost prepoznavanja i vrednovanja vremena u kome živimo. Nije svejedno što se i kada događa. Vrijeme je sveti Božji dar i ono se iskupljuje upravo tako da se prepoznaju »znakovi vremena«. Uvijek je u nekom smislu punina vremena za one koji sada žive i iščekuju spasenje. I zato i sada, i među nama, Riječ tijelom postaje… Bog se utjelovljuje u srcima i savjestima koji ga vjerom prihvaćaju, nadom čekaju. I tako i naše vrijeme biva posvećeno. Dok se te činjenice sjećamo, ne smijemo zaboraviti da se Isus utjelovljuje u konkretno, a to za nas znači »Otvoriti vrata Otkupitelju« sada. Vrijeme u kojem mi živimo je i izazovno i odgovorno. Kao kršćani želimo i ovo naše vrijeme i posvetiti i učiniti spasenjskim po Isusu Kristu za svakoga čovjeka, koji je spreman njega prihvatiti kao Put, Istinu i Život. Dakle, prihvatiti utjelovljenje sada i dopustiti da prožme naše vrijeme, znači omogućiti Isusu Kristu da preko nas i među nama Riječ tijelom postane. Kršćanstvo nije skup istina, nego iznad svega i nadasve, kako kaže Ivan Pavao II: Nasljedovanje Krista, konkretne povijesne osobe koja biva prepoznatljiva u našoj sadašnjosti i po nama. Zato je otajstvo utjelovljenja i čas našega posvećenja.
    Isus se utjelovio i rodio u konkretnom gradu – Betlehemu i u narodu koji je imao svoju povijest, svoj identitet, svoje padove i svoje uspone. Nije mijenjao nego prihvatio otvorenost tog konkretnog naroda, kojega je Otac odvijeka izabrao da u njihov identitet Riječ tijelom postane. Tako je posvetio Isus konkretnost i samobitnost svakoga naroda u onome u čemu ima on vlastitu povijest, vlastitu kulturu i vlastite duhovne vrijednosti. On ih je utoliko izmijenio, ukoliko ih je posvetio i podigao u milosne kategorije, a to znači da identitet jednoga naroda čine njegova kultura, jezik, povijest i prisutnost kojima je, po našim kršćanskim uvjerenjima, prožeta Evanđeoskim vrednotama. Ako danas slavimo Kristovo rođenje, onda ga možemo slaviti samo kao konkretan čovjek, kao konkretan narod i kao konkretna Crkva. Dakle, ne kao bezimena i neodređena stvarnost, nego kao pojedinac i kao narod i kao Crkva koji imamo svoj vlastiti identitet.
VRAĆANJE KORIJENIMA KRŠĆANSTVA: Želja nam je ovoga Božića da svi prihvatimo istinu i poruku: Vratimo se iskreno vlastitim korijenima kršćanske civilizacije. Sadašnji trenutak naše povijesti je osobito važan. Mi sada i ovdje trebamo pročitati »znakove vremena« na koje nas Bog poziva, da na traženja odgovora i izazova odgovorimo kršćanski. Nijedan vjernik, kao ni pastir, ne može sa sebe skinuti odgovornost u savjesti da danas odgovori na izazov ili poziv odlučujući za budućnost. Naša je kršćanska dužnost izgrađivanje boljega svijeta, doprinosom onih vrednota koje stvarno čine ovaj čas vrednijim i prepoznatljivijim za bolju budućnost čovjeka. Budućnost je pred nama. Ali se ona izgrađuje svakim odgovornim činom, kako pojedinca, tako i zajednice. U svjetlu Isusove povijesnosti i želje da svaki trenutak povijesti On učini spasenjskim znakom za čovjeka, naša je dužnost dozvoliti Isusu da i sada bude utjelovljen u našem srcu, u našoj savjesti, u našem ponašanju za čovjeka ovoga vremena. Želimo da i ovih dana, kada se odgovorno odlučuje o budućnosti svih nas, preuzmemo dio odgovornosti za to odlučivanje i snagom svoje slobode i snagom svoje dužnosti jer smo za budućnost suodgovorni. Za kakvu se budućnost odlučimo, ona će takva biti. Budimo svjesni da smo dužni to učiniti u slobodi svoje kršćanske savjesti upravo ovih dana, kada slavimo Isusovo utjelovljenje i njegovo otkupiteljsko djelo posvećivanja čovjeka, njegove povijesti i njegova vremena.
    Dok ovako razmišljamo u želji da budemo suodgovorni graditelji budućnosti, neka ovogodišnji Božić bude u svakom srcu, u svakoj obitelji i u svakoj župnoj zajednici događaj spasenja. Neka Isus dotakne ovu našu povijest, ovu našu zemlju i naše narode, te nas obasja svjetlom Betlehemske zvijezde da u tom svjetlu bolje vidimo ali budemo hrabri za tim svjetlom i poći. Dok se napajamo na izvorima vjere, molimo ovih dana za Betlehemsko svjetlo u srcima svih ljudi, budimo otvoreni vjerom u svom srcu i svojoj savjesti Bogu, koji želi u nama i po nama ponovo dati doprinos spasenju čovjeka i izgradnji boljega svijeta, o čijoj se sudbini sada odlučuje.
    Imajući sve ovo pred očima i događaje koji su pred nama, dužni smo slijediti kršćansku savjest u svojim odlukama i spremnosti podijeliti suodgovornost za budućnost, uz Božji blagoslov. Želimo mir, svjetlost i jakost Betlehemske vjere, mudrost mudraca s istoka, jednostavnost Betlehemskih pastira, a nadasve melodiju mira u srcima i obiteljima našim.
ČESTIT BOŽIĆ,
ISUSOVO POROĐENJE!