Arhiv tekstova
Poslanica katoličkih biskupa u Srbiji za Božić 2003.
Braćo i sestre!
U ovom »istinitom svjetlu«, koje »dođe na ovaj svijet« i mi ulazimo u slavljenje otajstva Isusovog utjelovljenja i rođenja.
»Kada dođe punina vremena, posla Bog svoga Sina, rođena od žene« (Gal 4,4). Ovaj povijesni događaj uvijek za nas ostaje otajstvo, postepeno nam otkriva svoje dublje značenje, mogli bismo reći ‘od-tajuje’. Krist ulazi u našu ljudsku povijest potpuno, postaje jedan od nas. Time naša povijest dobiva novo značenje, postaje povijest spasenja, posvećena povijest. Mi, svakim liturgijskim slavljenjem ovog otajstva, postajemo ga više svjesni i pokušavamo jače otvoriti svoja srca da nas ono potpunije zahvati. Bog pri tom do te mjere poštuje ljudsku slobodu da nam milosni dar nikad ne nameće, nego nam ga stavlja na raspolaganje i ostavlja mogućnost da ga u slobodi prihvatimo ili odbijemo. Iz toga prihvaćanja ili odbijanja proizlaze za nas mnoga životna opredjeljenja.
Svjesni važnosti ovog povijesnog trenutka i snage koja nam dolazi iz Isusovog utjelovljenja, mi biskupi katoličke Crkve na ovom području želimo s vama vjernicima podijeliti radost i odgovornost za naš specifični doprinos, da bi i u ovo naše vrijeme jače zasjalo »Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka.« (Iv 1,9)
Povjerenje u Isusa, koji postaje brat svima, vodit će nas do onog specifičnog kršćanskog stava, koji svakoj osobi pristupa kao bratu ili sestri i zalaže se za sveopće jedinstvo u ljubavi, koje se temelji na Isusovoj želji da sve ljude dovede Ocu.
Taj novi način života podsjeća nas da i mi moramo prihvatiti odgovornost za izgradnju ovozemaljskog društva, po mjeri istinskih vrednota, koje su zapisane u srcu svakog ljudskog bića, te jasno izražene u Isusovoj nauci. Na to nas podsjećaju i crkveni dokumenti:
»Na svom putovanju prema nebeskoj domovini kršćani treba da teže za onim i cijene što je gore. To pak ne umanjuje nego dapače povećava važnost njihove zadaće da surađuju sa svim ljudima na humanijoj izgradnji svijeta.« (GS 57)
Važnost ove zadaće u ovom trenutku se pojavljuje i kao potreba odlučivanja i izbora prikladnih osoba za vodstvo u društvu. Dok vas podsjećamo na ovu važnu građansku dužnost i pravo, napominjemo kriterije koji svakog pojedinca trebaju u tom odlučivanju voditi, a ti su sadržani u potrebi takovog uređenja ovozemaljskog društva, da bi ono svim njegovim stanovnicima moglo omogućiti da što bolje razviju svoje ljudske i duhovne sposobnosti i tako nesmetano rade za postizanje neprolaznih ciljeva. Svjesni da »misterij kršćanske vjere pruža neprocjenjive poticaje i pomoći da se sa većim zalaganjem izvrši taj zadatak« (usp. GS 57), molimo i želimo zajedno s vama da ‘svjetlo istinito’, prosvijetli svakog građanina ove zemlje, da mogne dati svoj istinski doprinos za napredak ovog društva.
Međutim, ne možemo prešutjeti žalost radi onih nesporazuma zbog kojih ovogodišnji Božić po gregorijanskom kalendaru nije bio uključen u zimski raspust. Tako je nastalo nepravedno prebrojavanje naših građana po vjerskoj pripadnosti. Tim više, što je katolička Crkva sve ovo vrijeme pokazivala iskrene znakove suživota i tolerancije i unapređivala susretanje u ljubavi svih građana.
Naš vjernički doprinos za uspostavljanje civilizacije ljubavi, jest upravo naš autentični kršćanski život. Kršćanske vrednote, koje su nadahnjivale i prožimale naše vjerničke zajednice kroz stoljeća, predstavljaju kulturnu baštinu koju trebamo ponovno oživjeti i dalje razvijati. Posebno ističemo vrednotu rada, zalaganja, odgovornosti i solidarnosti s potrebnima. Žuljave ruke seljaka koji obrađuje zemlju i donosi nam njene plodove, trud majke koja brižno njeguje djecu i daruje im život, intelektualni napor umjetnika koji nam otvaraju oči za nove poglede na život, traženja mladih da se aktivnije uključe u odlučivanje…, sve su to razni vidovi po kojima i danas Božja Mudrost nastavlja ‘igrati se na zemlji i radovati drugovanju sa sinovima ljudskim’ (usp. Izr 8,31). U tom nas pogledu potiču i saborski dokumenti: »Kada, naime, čovjek radom svojih ruku ili pomoći tehnike obrađuje zemlju da donese plod i postane dostojnim prebivalištem čitave ljudske obitelji i kad svjesno sudjeluje u životu socijalnih grupa, on tada ostvaruje Božji plan, koji je bio objavljen na početku vremena, da, naime, podvrgne sebi zemlju i dovrši stvaranje, a ujedno razvija i samoga sebe.« (GS 57)
Po tom i takovom zalaganju, Isusova prisutnost u vjerničkim zajednicama će postati još vidljivija, a naše slavlje radosnije i potpunije. U toj radosti izražavamo svoje čestitke: »Sretan i blagoslovljen Božić!« Mislimo ovdje i na braću i sestre koji slave Božić po julijanskom kalendaru te im već sada upućujemo svoje čestitke: »Hristos se rodi!«
Uz iskrene želje da sav naš život obasja »istinito svjetlo« upućujemo vam pastirski blagoslov za Novu Godinu, 2004.
Vaši biskupi:
Mons. Stanislav Hočevar, nadbiskup beogradski i metropolita,
Mons. Janos Penzes, biskup subotički,
Mons. László Huzvár, biskup zrenjaninski,
Mons. Đuro Gašparović, generalni vikar za Srijem,
Vladika kir Djura Džudžar, apostolski egzarh za grkokatolike.
