Arhiv tekstova

Ljepota seoske tradicije

BAČKI MONOŠTOR – Njegovanje šokačkih običaja u Bačkom Monoštoru se s pravom vezuje za Kulturno-umjetničko društvo Hrvata »Bodrog«, koje svojoj pjesmom i igrom u mnogim mjestima pokazuje ljepotu monoštorske seoske tradicije. U tom procesu očuvanja izvornosti ne smije se zaboraviti uloga ljudi koji su načinom života i ljubavlju prema narodnoj tradiciji sačuvali odjeću, običaje, pjesme i plesove.
Jedna od žena koja, pored toga što svakodnevno nosi tradicionalnu nošnju a također posjeduje i veliku zbirku starih odjevnih predmeta, je gospođa Anica Pašić koja priča da sva nošnja koju ima i za koju ima posebno mjesto i posebnu sobu u svom domu, potiče još s početka prošlog stoljeća. U škrinji Anice Pašić, koja njeguje folklor i aktivna je u radu folklora u Bačkom Monoštoru, već tridesetak godina može se vidjeti odjeća koja se nosila u vrijeme Adventa, Božića, Uskrsa, na vjenčanjima, i sličnim prigodama.
    Odjeća za Božićne blagdane – Za vrijeme Adventa je karakteristična odjeća tamnijih boja bez šljokica i sjajnih ukrasa. Posebna vrsta natjecanja u pređašnja vremena među djevojkama je bilo ukrašavanje takve odjeće (»krila« i »oplećak«) što bogatijim i ljepšim vezovima. Na Polnoćku i Božićne blagdane djevojke su oblačile najsvečaniju nošnju (»okruglan«) koja je ukrašena rukom rađenim bogatim vezovima i čipkom, uz puno šljokica. Uz takvu odjeću kosa je morala biti posebno očešljana s posebnim ukrasima u njoj (»sitni modri« i »kitenje«). Djevojke pred udadbu su se razlikovale po tome što su imale u kosi »punu glavu« (»sitni modri« i »klasovi«).
    Mlada žena je tada nosila crvenu čojanu suknju, gornji dio je bio od baršuna izvezenog crvenim ružama (»šluriku sekser grana«), a »pregač« i marama su od posebne svile (»gukama marama« i »gukama pregač«). Od obuće nosile su se šarene papučice i žute čarape.
    Škrinje se otvaraju sve rjeđe. Danas se ovako svečano odijevanje prakticira jedino prilikom blagdana na Svetoj misi kada se može vidjeti da postoji još dosta sačuvane i očuvane izvorne nošnje. Žene koje njeguju tradicionalno odijevanje već sada se dogovaraju i pripremaju za Božićne blagdane jer žele biti bogato i raznovrsno odjevene. Neke od njih, Janju Šimunov i Mandu Pejak, zatekli smo i u domu Anice Pašić, gdje se povela priča o tome kako je bilo nekad i kako su se »kadgod sprimale«.
    Bilo bi lijepo kada bi mladi uzeli aktivnije učešće u njegovanja šokačkog identiteta na ovakav način i time osigurali očuvanje monoštorskog hrvatskog folklora.
A. Forgić