Arhiv tekstova
Manjinski jezičak
Kao što su pojedini politički analitičari i najavljivali, ključni saveznici HDZ-a u formiranju buduće hrvatske Vlade mogle bi biti stranke nacionalnih manjina. Jer, bez obzira što je HDZ nadmoćno pobijedio na nedavno održanim parlamentarnim izborima, proteklih nekoliko tjedana utrošena su na mukotrpno osiguravanje većine od 77 zastupničkih potpisa, što se pokazalo izuzetno kompliciranim poslom, a to Ivo Sanader najbolje zna.
Manjinske stranke u Hrvatskoj demonstrirale su visok stupanj zrelosti i snalažljivosti. Svjesne svih okolnosti, a posebice svoje uloge jezička na vagi, od HDZ-a traže mnogo, a mnogo im se i obećava. Sanader, dakle, Srbe poziva da se vrate u Hrvatsku, Bošnjacima obećava vraćanje u Ustav, a talijanskoj manjini proširenje u Istri priznatih prava na Rijeku i Kvarner s otocima, što znači da bi i u tim područjima talijanski jezik bio ravnopravan s hrvatskim. Ukoliko mu glasovi zastupnika nacionalnih manjina trebaju, a nema sumnje da mu trebaju, Sanader nema izbora – morat će u koncesije. To bi moglo izazvati određeno negodovanje HDZ-ovskog biračkog tijela, ali u postojećoj podjeli karata on trenutno nema boljega poteza. Iako će se tvrđi HDZ-ovci mrštiti, ustupcima manjinama nova bi Vlada u svijet poslala važnu poruku – da ‘umivanje’ HDZ-a nije samo kozmetičko i da je pozitivni odnos prema manjinama u vlastitoj zemlji budućnost hrvatske politike.
Takva odluka nove hrvatske Vlade morala bi imati odjeka i s ove strane granice, u Srbiji, gdje nacionalne manjine grozničavo traže mogućnost ulaska u Skupštinu Srbije, budući da im dosovska vlada nije osigurala izravno sudjelovanje u parlamentu. Propisani cenzus od pet posto je razumljiv, kada je namjera ukrupniti političke grupacije u parlamentu, ali je istovremeno neprihvatljiv i rigidan, jer ostavlja manjinske stranke izvan konkurencije, ili s minimalnim šansama za ulazak u najvažniju instituciju u zemlji.
Ali, u Srbiji nije problem samo ulazak, odnosno mogući neulazak manjinskih predstavnika u Skupštinu. Još je ozbiljnije sve jače širenje govora mržnje koji upražnjavaju pojedini pretendenti na premijersko prijestolje, pri čemu izostaje odlučna reakcija i države i javnosti. Trenutačno vodeći srpski radikal neki je dan na TV Politika izjavio kako su Hrvati »genocidan i zločinački narod«, a da Hrvati iz Srijema nisu protjerivani, nego su »otišli vlastitom voljom, zamijenili kuće sa Srbima, i u tim zamjenama višestruko bolje prošli nego Srbi«.
Jest da HDZ mnogi u Srbiji još uvijek vide onakvim kakvim su ga vidjeli i prije trinaestak godina, ali retorika HDZ-a je, makar i samo službeno, makar i samo za vanjski svijet, bitno umjerenija. Izbori u Hrvatskoj protekli su u manje-više korektnom ozračju, za razliku od Srbije, u kojoj je ksenofobija još uvijek model koji može okupiti značajni dio populacije.
Z. P.
